Kazalište je oduvijek znalo progovarati o društvenim temama na specifičan način, ali i uspijevalo preći granice ideoloških i nacionalnih isključivosti. Istina, bilo je vremena kada je politika određivala kako će umjetnost odgovoriti na aktualne pojave. No, to je najčešće bilo loše po kazalište.
Veze pokidane devedesetih, ponovno se uspostavljaju, neke nisu bile ni prekinute, ali dolazi vrijeme u kojem je bitno da umjetnost bude ono što treba biti – neprolazna vrijednost koja obogaćuje, a ne osiromašuje ljudski život.
Da li se kazališna umjetnost vraća korijenima, estetskim, umjesto etničkim vrijednostima? Što se događa u državama regije?
U Virovitici je 23. septembra održana premijera Andrićeve Proklete avlije To je zajednički projekt virovitičkog Kazališta, Kabare Teatra Tuzla i Narodnog pozorišta iz Užica. Svečane premijere bit će narednih dana i u Tuzli i u Užicu. Predstava je pravljena na osnovu dramatizacije Beograđanina Nebojše Bradića, koji je i režirao predstavu sa glumcima iz sva tri ansambla.
Na ovaj način Virovitičani, Užičani i Tuzlaci obilježavaju 50-tu godinu od kad je Ivi Andriću, kao jedinom piscu sa ovih prostora, uručena Nobelova nagrada za književnost, piše Budo Vukobrat u tekstu Teatri u bijegu iz prokletih avlija
Umjetnici regije, odmah poslije nedavnih ratova, počeli su uspostavljati kriterije koje, na žalost, političke elite nisu bile u stanju slijediti. Gostovanja na festivalima i suradnja na zajedničkim projektima - postali su već uobičajena regionalna praksa.
Ovogodišnji BITEF, sa desetak predstava, posebno je fokusiran na region: Sarajevski redatelj Dino Mustafić, za par dana, predstaviti će, u dvojezičnoj varijanti, svoje viđenje albansko-srpskih odnosa, na osnovu potresnih ispovijesti građana Kosova, prenosi Nebojša Grabež u tekstu Pozorišna misija razračunavanja sa zlom.
Veliki kosovski glumac, redatelj i pisac, Enver Petrovci, napustio je Beograd u vrijeme Miloševićevog režima. Vratio se kući u Prištinu, postao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, osnovao kazalište koje je djelovalo četiri godine.
Kaže kako je na kosovskim pozornicama regionalna suradnja stvar privatnih poznanstava. Razočaran je odnosom aktualnih vlasti Kosova prema kazalištu, te u razgovoru s Amrom Zejneli kaže Nema ozbiljne institucije koja se bavi pozorištem.
Crna Gora se možda ne može pohvaliti bogatstvom teatarskog života ali je jedna od rijetkih država u regiji koja je uspjela da sačuva ili ponovi izgradi pokidane kulturne veze.
Posebnu ulogu u tome je odigrao nacionalni teatar – Crnogorsko narodno pozorište, na čijim su se daskama odigrale brojne predstave, čiji su autori ugledni pozorišni stvaraoci iz regiona, piše u tekstu Pozorište nikada nije ušlo u nacionalističko bavljenje Dimitrije Jovićević.
Kazališnu suradnju u regiji ne određuju više nacionalni i politički kriteriji, već kvaliteta projekata, glumaca i redatelja, a iznad svega - raspoloživi novac – ističu čelni ljudi hrvatskih kazališta.
Za razliku od prije nekoliko godina, čak i gostovanja beogradskih umjetnika u Zagrebu, i obrnuto, nije više novost, već normalna pojava, pa će tako biti i ove sezone, koja je već započela i koju će, uz hrvatske, obilježiti i strani redatelji, osobito slovenski, navodi Ankica Barbir-Mladinović u tekstu Samo je novac prepreka boljoj suradnji teatara.
Veze pokidane devedesetih, ponovno se uspostavljaju, neke nisu bile ni prekinute, ali dolazi vrijeme u kojem je bitno da umjetnost bude ono što treba biti – neprolazna vrijednost koja obogaćuje, a ne osiromašuje ljudski život.
Da li se kazališna umjetnost vraća korijenima, estetskim, umjesto etničkim vrijednostima? Što se događa u državama regije?
U Virovitici je 23. septembra održana premijera Andrićeve Proklete avlije To je zajednički projekt virovitičkog Kazališta, Kabare Teatra Tuzla i Narodnog pozorišta iz Užica. Svečane premijere bit će narednih dana i u Tuzli i u Užicu. Predstava je pravljena na osnovu dramatizacije Beograđanina Nebojše Bradića, koji je i režirao predstavu sa glumcima iz sva tri ansambla.
Na ovaj način Virovitičani, Užičani i Tuzlaci obilježavaju 50-tu godinu od kad je Ivi Andriću, kao jedinom piscu sa ovih prostora, uručena Nobelova nagrada za književnost, piše Budo Vukobrat u tekstu Teatri u bijegu iz prokletih avlija
Umjetnici regije, odmah poslije nedavnih ratova, počeli su uspostavljati kriterije koje, na žalost, političke elite nisu bile u stanju slijediti. Gostovanja na festivalima i suradnja na zajedničkim projektima - postali su već uobičajena regionalna praksa.
Ovogodišnji BITEF, sa desetak predstava, posebno je fokusiran na region: Sarajevski redatelj Dino Mustafić, za par dana, predstaviti će, u dvojezičnoj varijanti, svoje viđenje albansko-srpskih odnosa, na osnovu potresnih ispovijesti građana Kosova, prenosi Nebojša Grabež u tekstu Pozorišna misija razračunavanja sa zlom.
Veliki kosovski glumac, redatelj i pisac, Enver Petrovci, napustio je Beograd u vrijeme Miloševićevog režima. Vratio se kući u Prištinu, postao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, osnovao kazalište koje je djelovalo četiri godine.
Kaže kako je na kosovskim pozornicama regionalna suradnja stvar privatnih poznanstava. Razočaran je odnosom aktualnih vlasti Kosova prema kazalištu, te u razgovoru s Amrom Zejneli kaže Nema ozbiljne institucije koja se bavi pozorištem.
Crna Gora se možda ne može pohvaliti bogatstvom teatarskog života ali je jedna od rijetkih država u regiji koja je uspjela da sačuva ili ponovi izgradi pokidane kulturne veze.
Posebnu ulogu u tome je odigrao nacionalni teatar – Crnogorsko narodno pozorište, na čijim su se daskama odigrale brojne predstave, čiji su autori ugledni pozorišni stvaraoci iz regiona, piše u tekstu Pozorište nikada nije ušlo u nacionalističko bavljenje Dimitrije Jovićević.
Kazališnu suradnju u regiji ne određuju više nacionalni i politički kriteriji, već kvaliteta projekata, glumaca i redatelja, a iznad svega - raspoloživi novac – ističu čelni ljudi hrvatskih kazališta.
Za razliku od prije nekoliko godina, čak i gostovanja beogradskih umjetnika u Zagrebu, i obrnuto, nije više novost, već normalna pojava, pa će tako biti i ove sezone, koja je već započela i koju će, uz hrvatske, obilježiti i strani redatelji, osobito slovenski, navodi Ankica Barbir-Mladinović u tekstu Samo je novac prepreka boljoj suradnji teatara.