U Crnoj Gori „novi talas“ mladih ljudi koji novim pristupom, svježom energijom i originalnim idejama prave proboj u svijetu nauke i biznisa ne postoji, ali ima pojedinaca koji se ipak smatraju izuzecima.
Svoje ambicije, mladići i djevojke nakon završenog školovanja ili tokom studiranja uglavnom pokušavaju da zadovolje kroz nevladin sektor ili političke partije.
Za NVO aktivizam se odlučuju uglavnom mladi koji žele da nešto promijene u društvu, mada ima dosta i onih koji tu zalutaju u zabludi da su nevladine organizacije zasute novcem stranih donatora, pa je dovoljno organizovati neki okrugli sto i zaraditi dobru platu.
Traženje sredstva za dostizanje životnog cilja ili ispunjenje profesionalne ambicije kroz političku partiju, vjerovatno u većini slučajeva predstavlja rezultat pristajanja na liniju manjeg otpora i podleganja opštem utisku da se preko partija može riješiti sve.
„Mladi ljudi koji imaju neko postignuće, koji imaju završene fakultete i ozbiljne rezultate na fakultetima ili u drugim oblastima rada, specijalizacija i usavršavanja, u jednom malom, zatvorenom, patrijarhalnom društvu, kao što je crnogorsko, teško da će se ostvariti i da će to biti prepoznato. Neće to biti prepoznato iz razloga što ne postoje takvi instituti i takve laboratorije, ne postoje takvi eksperimentalni projekti kojim oni mogu da se pokažu i da na sebe skrenu pažnju. Ovaj način ponašanja, koji je danas na djelu i koji vidimo da je prisutan u javnosti, i kroz nevladin sektor i kroz političke stranke i podmlatke tih političkih stranaka, je sve što ima uzore. Mladi ljudi vide da imaju te uzore kako se ponašaju stariji. Onda kažu što bi to oni bili pametniji i mi ne možemo na tako brz način da dođemo do promocije, a kroz promociju vjerovatno i do nekih ostalih boljitaka kvaliteta života“, ocjenjuje sociolog Srđan Vukadinović.
Da bi se teza da mladi željni uspjeha u nauci i biznisu, svoju karijeru moraju graditi sa temeljima u političkoj partiji, mogla proglasiti pravilom, potrebno je da je potvrde izuzeci.
Na opšte odsustvo inicijative, samopouzdanja i vjere u mogućnost uspjeha, sigurno utiče i opšta društvena situacija koja je obilježena brojnim korupcionaškim aferama i negativnim ekonomskim kretanjima. Ipak, ima i pozitivnih primjera.
Marketing, informacijski biznis, farma
Marko Radunović je 27-godišnji vlasnik Maximillion studija za marketing i dizajn vizuelnog identiteta, koji kaže da tajna njegovog uspjeha leži u pozitivnom stavu. Marko je, pošto je prethodno pobrao brojna priznanja i nagrade za svoja dizajnerska rješenja, među kojima su logotipi medijskog javnog servisa i nekih državnih institucija, uspješno startovao u biznisu. Klijenti su mu, kaže, iz Crne Gore ali i iz ostatka svijeta:
„Prije sedam mjeseci sam krenuo sa tom pričom. Sa mnom radi jedna djevojka. Do prije mjesec dana sam radio sam, ali se već sada javila potreba za još nekim, ko bi mi pomagao. Sada nas dvoje imamo dovoljna posla da se ispuni radno vrijeme. Ako krene ovim tempom, vjerovatno će se javiti potreba da još nekoga zaposlimo. Želio sam da imam toliko posla, da imam platu za sebe i za jednog zaposlenog. Pored te dvije plate, treba da se plati prostor, struja, internet i ostale režije. Za sada dosta uspješno funkcionišemo.“
Anton Jurovicki je student treće godine studija i takođe se bavi informacionim tehnologijama. Sa kolegom sa fakulteta napravio je bazu podataka poslovnih biografija, CV-a, i već ostvaruje izvjesne prihode:
„Vidjeli smo da je to svima interesantno i svi žele da izdaju svoj CV, da imaju jednu unikatnu formu gdje mogu sve to da rade, da stoji CV na nekom site, gdje neko može da ih nađe. Vidjeli smo da postoji potencijal u toj ideji, pa smo napravili kompromis, tako što smo fizičkim licima dozvolili da besplatno prave te biografije, dok firme za objavljivanje poslova i traženje zaposlenih plaćaju. Ovo se komercijalizovalo i već sada možemo da zarađujemo pristojne sume novca.“
I Markova i Antonova firma su, iako uspješne, još uvijek na „staklenim nogama“. Neizvjesnost je velika. Svaki nov biznis je na najvećem iskušenju u prvoj godini postojanja.
Ekonomska situacija je globalno loša, a na domaćem terenu sve mračnija. Mali biznis, zasnovan na kompjuterskoj tehnologiji, se ipak može prilično jeftino održavati, što ne važi za većinu drugih poslova.
Miro Đurđevac je tek napunio 18 godina, a već vodi ozbiljnu farmu. Radni dan mu počinje u šest izjutra. Nahrani 15 krava i očisti štalu. Potom slijedi muža nakon koje stiže vozilo iz lokalne mljekare.
„Dnevno proizvedemo i do 120 litara mlijeka i sve se to odmah proda. Isplativo je baviti se ovim poslom“, kaže Miro iz Nikšića i dodaje:
„Mogu reći da sam 80 posto ovog posla preuzeo na sebe. Tu je familija, otac majka brat, koji mi pomažu. Na 15-tak grla može mjesečno da ostane oko 1.000 eura čisto. Planiramo da proširimo naše poljoprivredno gazdinstvo. Malo veće imanje da kupimo i da napravimo moderniju farmu do 50 muznih grla, što bi danas bilo isplativo.“
Svoje ambicije, mladići i djevojke nakon završenog školovanja ili tokom studiranja uglavnom pokušavaju da zadovolje kroz nevladin sektor ili političke partije.
Za NVO aktivizam se odlučuju uglavnom mladi koji žele da nešto promijene u društvu, mada ima dosta i onih koji tu zalutaju u zabludi da su nevladine organizacije zasute novcem stranih donatora, pa je dovoljno organizovati neki okrugli sto i zaraditi dobru platu.
Traženje sredstva za dostizanje životnog cilja ili ispunjenje profesionalne ambicije kroz političku partiju, vjerovatno u većini slučajeva predstavlja rezultat pristajanja na liniju manjeg otpora i podleganja opštem utisku da se preko partija može riješiti sve.
„Mladi ljudi koji imaju neko postignuće, koji imaju završene fakultete i ozbiljne rezultate na fakultetima ili u drugim oblastima rada, specijalizacija i usavršavanja, u jednom malom, zatvorenom, patrijarhalnom društvu, kao što je crnogorsko, teško da će se ostvariti i da će to biti prepoznato. Neće to biti prepoznato iz razloga što ne postoje takvi instituti i takve laboratorije, ne postoje takvi eksperimentalni projekti kojim oni mogu da se pokažu i da na sebe skrenu pažnju. Ovaj način ponašanja, koji je danas na djelu i koji vidimo da je prisutan u javnosti, i kroz nevladin sektor i kroz političke stranke i podmlatke tih političkih stranaka, je sve što ima uzore. Mladi ljudi vide da imaju te uzore kako se ponašaju stariji. Onda kažu što bi to oni bili pametniji i mi ne možemo na tako brz način da dođemo do promocije, a kroz promociju vjerovatno i do nekih ostalih boljitaka kvaliteta života“, ocjenjuje sociolog Srđan Vukadinović.
Da bi se teza da mladi željni uspjeha u nauci i biznisu, svoju karijeru moraju graditi sa temeljima u političkoj partiji, mogla proglasiti pravilom, potrebno je da je potvrde izuzeci.
Na opšte odsustvo inicijative, samopouzdanja i vjere u mogućnost uspjeha, sigurno utiče i opšta društvena situacija koja je obilježena brojnim korupcionaškim aferama i negativnim ekonomskim kretanjima. Ipak, ima i pozitivnih primjera.
Marketing, informacijski biznis, farma
Marko Radunović je 27-godišnji vlasnik Maximillion studija za marketing i dizajn vizuelnog identiteta, koji kaže da tajna njegovog uspjeha leži u pozitivnom stavu. Marko je, pošto je prethodno pobrao brojna priznanja i nagrade za svoja dizajnerska rješenja, među kojima su logotipi medijskog javnog servisa i nekih državnih institucija, uspješno startovao u biznisu. Klijenti su mu, kaže, iz Crne Gore ali i iz ostatka svijeta:
„Prije sedam mjeseci sam krenuo sa tom pričom. Sa mnom radi jedna djevojka. Do prije mjesec dana sam radio sam, ali se već sada javila potreba za još nekim, ko bi mi pomagao. Sada nas dvoje imamo dovoljna posla da se ispuni radno vrijeme. Ako krene ovim tempom, vjerovatno će se javiti potreba da još nekoga zaposlimo. Želio sam da imam toliko posla, da imam platu za sebe i za jednog zaposlenog. Pored te dvije plate, treba da se plati prostor, struja, internet i ostale režije. Za sada dosta uspješno funkcionišemo.“
Anton Jurovicki je student treće godine studija i takođe se bavi informacionim tehnologijama. Sa kolegom sa fakulteta napravio je bazu podataka poslovnih biografija, CV-a, i već ostvaruje izvjesne prihode:
„Vidjeli smo da je to svima interesantno i svi žele da izdaju svoj CV, da imaju jednu unikatnu formu gdje mogu sve to da rade, da stoji CV na nekom site, gdje neko može da ih nađe. Vidjeli smo da postoji potencijal u toj ideji, pa smo napravili kompromis, tako što smo fizičkim licima dozvolili da besplatno prave te biografije, dok firme za objavljivanje poslova i traženje zaposlenih plaćaju. Ovo se komercijalizovalo i već sada možemo da zarađujemo pristojne sume novca.“
I Markova i Antonova firma su, iako uspješne, još uvijek na „staklenim nogama“. Neizvjesnost je velika. Svaki nov biznis je na najvećem iskušenju u prvoj godini postojanja.
Ekonomska situacija je globalno loša, a na domaćem terenu sve mračnija. Mali biznis, zasnovan na kompjuterskoj tehnologiji, se ipak može prilično jeftino održavati, što ne važi za većinu drugih poslova.
Miro Đurđevac je tek napunio 18 godina, a već vodi ozbiljnu farmu. Radni dan mu počinje u šest izjutra. Nahrani 15 krava i očisti štalu. Potom slijedi muža nakon koje stiže vozilo iz lokalne mljekare.
„Dnevno proizvedemo i do 120 litara mlijeka i sve se to odmah proda. Isplativo je baviti se ovim poslom“, kaže Miro iz Nikšića i dodaje:
„Mogu reći da sam 80 posto ovog posla preuzeo na sebe. Tu je familija, otac majka brat, koji mi pomažu. Na 15-tak grla može mjesečno da ostane oko 1.000 eura čisto. Planiramo da proširimo naše poljoprivredno gazdinstvo. Malo veće imanje da kupimo i da napravimo moderniju farmu do 50 muznih grla, što bi danas bilo isplativo.“