(Suradnja: Budo Vukobrat, Zoran Glavonjić, Esad Krcić, Goran Vežić i Blagoja Kuzmanovski)
Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi počinje za stotinjak dana. Zaljubljenici u nogomet doći će na svoje, a ovim povodom u Temi sedmice RSE istražujemo da li su države zapadnog Balkana spremne za jednu regionalnu nogometnu ligu, u kojoj bi mogli gledati Crvenu Zvezdu, Dinamo, Hajduk, Partizan, Željezničar, Vardar, Budućnost i drugi klubove koji su nekada dovodili publiku na stadione.
Istražujemo i zašto se u posljednje vrijeme uopće javljaju takve inicijative, koje su prednosti, koji nedostaci, da li bi se kroz jednu takvu ligu mogao prati novac zarađen kriminalnom rabotom i može li nogomet na Balkanu biti samo sport, ili je sport i dalje sredstvo političke manipulacije naroda na ovim prostorima.
Problemi bezbjednosti i finansiranja
U Bosni i Hercegovini razmišljaju u skladu sa izrekom da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali upozoravaju da će odluka za ili protiv regionalne lige ovisiti o politici, kao što sve drugo u Bosni i Hercegovini na žalost i ovisi. Među nogometnih zaljubljenicima ima onih koji su za ligu, ali i onih koji su protiv.
Bez razmišljanja će potvrdno odgovoriti predstavnici sportske javnosti i neposredni proizvođači. U krovnoj strukovnoj organizaciji pak, kao što je posve logično, postoji i poneko „ali“.
„Pod određenim uslovima.“
Jasmin Baković, generalni sekretar Nogometnog, fudbalskog saveza, objašnjava pod kojim bi to uslovima igranje regionalne lige bilo korisno:
„Generalno, jesam za svaku ligu koja će donijeti dobrobit fudbalu, a u ovom slučaju i dobrobit savezu.“
A da bi bilo korisno - bilo bi. To su potvrdili svi učesnici u našoj anketi, uglavnom sportski uglednici i istaknuti treneri. Bakir Tiro, glavni urednik sedmične revije Sportcentar, gorljivi je pristalica moguće lige:
„Ako je ikome ona potrebna u ovome momentu, to je našim fudbalskim klubovima, prvoligašima, i to onima sa tradicijom i sa renomeom iz bivše države.“
Tirino stanovište ukratko će obrazložiti dvojica, barem trenutačno, najznačajnijih premier-ligaških trenera - Mehmed Janjoš iz Sarajeva i Dragan Jović, kouč aktualnog prvaka Zrinjskog iz Mostara:
„Prije svega mislim zbog kvalitete i zbog finansijskog opstanka klubova. Regionalna liga bi pobudila veće interesovanje kod publike i pokazala bi veću želju za utakmicama, koje ovoga momenta u Bosni i Hercegovini nema.“
„Dobili bi bolje igrače, veće cijene, pa bi se i naši klubovi, igrajući ragionalnu ligu, spremali za evropske utakmice.“
Legenda bosansko-hercegovačkog fudbala i reprezentativac bivše Jugoslavije, Predrag Pašić, inače dobar poznavalac prilika u ovom sportu i izvan granica, smatra kako je to zajednička potreba svih klubova regiona:
„Sigurno je da na svim prostorima bivše Jugoslavije nema dovoljno kvalitetnih utakmica i sigurno bi te utakmice doprinijele unapređenju fudbala.“
Na pravi pogled, stvari se naravno doimaju takvim, ali Jasmin Baković, u ime Saveza, pokušava definisati neka pitanja, na koja bi trebalo odgovoriti prije nego li se uđe u proces odlučivanja:
„U kojim terminima bi se eventualne utakmice te lige igrale. Tu je i pitanje bezbjednosti, imajući u vidu sve ono što se dešavalo u ne tako dalekoj prošlosti. Postavlja se neumitno i pitanje finansiranja.“
Upravo na tom fonu razmišlja i trener Zrinjskog, Dragan Jović:
„Mislim da će interesi sponzora odrediti da li će se igrati u toj ligi. Prije svega bi to bila liga koja bi, na neki način, pravila novac.“
Jedan od najznačajnijih bosansko-hercegovačkih sportskih novinara srednje generacije, Bakir Tiro, ukazuje na moguće otpore. Prije svega misli na ljude koji su, na dvije lijeve noge, zalutali u fudbal, a sad, čuvajući ničim zaslužene pozicije, žele da ostanu prvi u selu:
„Ako se takmičite s nekim, onda ne želite da budete jedan od zadnjih. Samim tim će se i uprave i čelnici klubova trgnuti iz njihove letargije, gdje se zadovoljavaju sa prosječnim ekipama.“
Trener Sarajeva, Mehmed Janjoš, ozbiljno je ljut na moguće oponente moguće lige, posebno na ljude na koje ukazuje Tiro:
„Kada gostuje Modriča, dođe 200 navijača. Kada bi gostovala Crvena Zvezda, bilo bi 30.000 navijača. Ne vidim čovjeka koji bi bio protiv regionalne lige. Kako je to košarka lijepo uradila.“
A upravo je pitanje navijača, njihove moguće reakcije i slućenih incidenata glavna prepreka ili možda temeljni alibi u vezi sa uspostavom jedinstvene lige. Bakir Tiro podsjeća na neka iskustva:
„I to se vrlo lako riješi - zabrani se dolazak gostujućih navijača.“
A iskustvo Predraga Pašića, koje seže daleko izvan današnjih okvira, podsjeća gdje je zapravo prava nevolja kad su navijači u pitanju. Upozorava na manipulaciju grupicama mladih ljudi i na ovim prostorima odavna poznatu tehnologiju generiranja nasilja na stadionima:
„Na žalost, navijači se koriste u razne svrhe. Problem je što je spona između politike i navijača uvijek bila jaka na ovim prostorima. Mislim da je tu ključ problema i da navijači ne bi bili problem, ukoliko ih politika ne bi vodila u cilju političkih interesa.“
Na žalost, u Bosni i Hercegovini se odavna struko ne pita ni u jednoj oblasti, pa neće ni u ovoj. Uvijek sve zavisi od rasporeda političkih snaga, od partikularnih interesa prolaznika kroz sportske saveze, koji će, u cilju višeg cilja, zatrti čak i tragove neke tradicije.
Generalni sekretar, Jasmin Baković, unatoč vlastitom afirmativnom stavu, upozorava na komplikovanu proceduru donošenja odluka u krovnoj organizaciji:
„Njih je 15 i svako ima svoje mišljenje, ali morali bi da konsultuju i mišljenje svoje baze. To su kantonalni savezi, regionalni, entitetski i tako dalje.“
Ipak, ovdje se svi nadaju kako će, ukoliko se drugi slože, Bosna i Hercegovina trčeći u zajedničku ligu. Uostalom, nije bilo rezervi ni kad su drugi sportovi u pitanju, a ni fudbalski navijači nisu gori od ostalih. Za početak, dobro bi došao pilot projekt u vezi sa mini ligom regionalnih šampiona.
Spas za posrnuli fudbal?
U Srbiji se ponovno raspravlja o tome da li je moguće na istom terenu opet okupiti Zvezdu, Partizan, Dinamo, Hajduk, Sarajevo, Olimpiju, Budućnost, Vardar. Pojedini fudbalski funkcioneri kažu da bi to bilo dobro za fudbal, drugi u tome vide šansu za prodaju mladih igrača, treći se plaše navijačkih huligana. Bivši veliki fudbaleri ističu - Neka se klubovi u Srbiji ili Hrvatskoj plasiraju u Ligu prvaka, pa im eto prilike za međusobne susret.
Tomislav Karadžić, predsednik Fudbalskog saveza Srbije, organizacije koja je praktično pokretač inicijative o zajedničkom takmičenju klubova iz bivše Jugoslavije, izjavio je da je regionalna liga spas za posrnuli fudbal na ovim prostorima:
„Bio bi bolji fudbal, bili bi puni stadioni. Ukoliko bi UEFA dala prohodnost prvacima, da prva dva kluba idu direktno u Ligu šampiona, ili da neki klub ide u ligu Evrope, na neki način ti klubovi, koji bi igrali tu ligu, možda bi pomogli i domaćim ligama. Dobar deo tih mladih igrača bi možda imao bolju prohodnost kroz veća takmičenja. Možda bi došlo i do nekih finansijskih efekata, možda bi nacionalne Vlade dale neka sredstva da se formira neki fond i slično.“
Karadžić kaže da ideja o regionalnoj ligi ima podršku UEFA, ali na klubovima ostaje da odluče da li žele takvo takmičenje.
Velikani srpskog fudbala, Zvezda i Partizan, nekada članovi takozvane velike četvorke jugoslovenskog fudbala, različito gledaju na regionalnu ligu.
Dušan Maravić, član Upravnog odbora Crvene Zvezde i osvajač zlata na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine, kaže da klub sa beogradske Marakane nije za zajedničko takmičenje predstavnika zemalja bivše Jugoslavije:
„Ne vidim nikakve benifite organizovanja takve lige. Ona bi bila liga koja bi se svakodnevno bavila samo onim navijačima koje ne možemo da zovemo pravi navijači, stvarima koje nemaju veze sa fudbalom. To bi samo bilo dolivanje ulja na vatru. Nema nikakve dileme da bi se to negativno odrazilo na fudbal u zemlji Srbiji.“
Jedna od glavnih prepreka za organizovanje regionalne lige je bojazan većine saveza i klubova da bi mečevi nosili veliki bezbednosni rizik. Međutim, prvi čovek srpske fudbalske federacije, Tomislav Karadžić, smatra da bi taj problem mogao biti prevaziđen:
„Možda bi još tu bio problem u dva-tri grada, ali mislim da i vreme čini svoje. Mislim da bi se u jednoj dobroj klupskoj organizaciji moglo obezbediti da Beograd dočeka Dinamo i Hajduk. Šta ako sutra igra Hrvatska - Srbija kvalifikacioni meč? Morao bi se igrati i igrao se. Zašto ne bi mogao da igra Dinamo u Beogradu? Ni jedno neprijateljstvo nije bilo večno. Doći će vreme kada će se i fudbal normalno igrati.“
Ono što bi još trebalo rešiti je i format takmičenja, finansiranje, odabir klubova i nedostatak termina za odigravanje mečeva.
Za razliku od komšija sa Topčiderskog brda, koji još žive na lovorikama stare slave evropskog i svetskog šampiona iz 1991. godine, u Partizanu sebe vide u regionalnoj ligi.
„Imate samo dve utakmice koje nešto znače za sportsku javnost u Srbiji, a to su utakmice Partizana i Zvezde. Na svim drugim je po 1.000 gledalaca. To je jedna tragedija, koja je realnost. U interesu je da imamo pune stadione, da imamo jake utakmice. Kroz jake utakmice igrači stasaju i postaju zvezde. Kada krenu da igraju, svi se trude da uđu u taj ciklus i kada uđu u taj voz, imaju razvojni plan, cilj i strategiju za pet godina. Ovako je sve tužno“, kaže Dragan Đurić, predsednik FK Partizan, finaliste Kupa šampiona iz daleke 1966. godine.
On je veliki optimista, uz ogradu da bi odmah trebalo rešiti pitanje bezbednosti i još po nešto:
„Imamo košarku kao primer da to može da se uradi. Ali prvenstveno bi politički vrhovi država morali da krenu nekim pozitivnijim smerom. Ako države imaju volje, to može krenuti do godinu dana.“
Sa druge strane, u Zvezdi su za poboljšanje domaćeg takmičenja zato što, kako tvrdi Dušan Maravić, ligu u kojoj će igrati klubovi iz država bivše Jugoslavije vide kao daleku budućnost:
„Ovog trenutka mi nismo sazreli za jednu takvu situaciju. Treba pozitivno globalno graditi odnose između svih tih zemalja, a to znači da svi imaju koristi od svega što se čini, a ne samo da nam izvesne grupe dolaze i tu prave probleme, koji nas od prave stvari odvlače u stranu. Za 5-10-20 godina možda će jednog dana to doći na dnevni red, posle nekoliko generacija koje će doći posle nas.“
Fudbaler Saša Ilić je jedna od legendi Partizana novijeg vremena. Igrao je u inostranstvu i nedavno se vratio u svoj klub, gde je opet kapiten tima. Kaže da bi želeo da igra regionalnu ligu:
„Mislim da bi kvalitet bio na dosta većem nivou, nego što je sada, više ljudi bi dolazilo na stadione, a ne kao sada, samo par hiljada ljudi. Možda je, pogotovo na početku, tu pitanje bezbedonosne strane. Voleo bih da se za godinu ili pola godine pojavim i igram na Maksimiru ili Poljudu. Fudbal se igra zbog navijača, zar ne. Bilo bi to izuzetno dobro, za fudbal generalno. Mislim da treba pokušati, pa da se vidi da li to može, ili ne.“
Navijačke grupe nisu se zvanično izjašnjavale o ideji regionalne lige, koja je već u startu dovedena u pitanje zbog najekstremnijih među njima. Jednog od vođa Partizanovih navijača iz vremena bivše Jugoslavije pitali smo šta misli o mogućim ponovnim susretima u Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Zagrebu i Splitu:
„Policija, ako hoće, mogla bi da to organizuje na najvišem mogućem nivou, tako da bezbednost ne bi bila problem. Iskreno, voleo bih da se to dogodi. Navijači vole zabavu u svakom slučaju. Pre par godina je nas 250 išlo na rukomet u Zagreb. Mnogo je zanimljivije, nego kada ideš na gostovanje u Novi Sad ili u Niš. Ideš kao penzioner. Navijač bi to voleo, ali ne znam koliko je ko spreman da to prizna. Svako bi u dubini duše voleo da bude ta liga.“
Pored svega, postavlja se pitanje - šta se sa aspekta suštinskog sportskog kvaliteta više isplati - igrati domaću ili regionalnu ligu?
Nekadašnji golman Milutin Šoškić, legenda jugoslovenskog fudbala, tvrdi da bi od takmičenja, nalik na košarkašku Jadransku ligu, korist u Srbiji imali samo najveći - Partizan i Crvena Zvezda:
„Sve se vrti oko novca. To je pozitivno za ove koji igraju dobro. Ali vidim katastrofu za onih 80 posto koji ne igraju. Šta sa njima? Gde bi se takmičila Vojvodina i FK Beograd, Ivanjica, Jagodina? Ne vidim da bi ta liga povećala broj gledalaca i finansijski efekt. Bila bi malo interesantnija jer igra tim iz Hrvatske i tim iz Srbije. Da li bi se povećao kvalitet igrača? Ne bi. Da li bi mi to gledali kada su svi dobri igrači iz Hrvatske otišli napolje. Mogu da igraju u Kupu šampiona i da se tamo nađu.“
Kako god da bude, jedno je sigurno - ako liga država bivše Jugoslavije i zaživi, neće početi skoro, što govore i ove reči Tomislava Karadžića, prvog čoveka srpskog fudbala:
„Ima dogovora nacionalnih saveza, ali ne verujem da je u pitanju godina ili dve, ako dođe do toga.“
Predstavnici fudbalskih federacija zemalja bivše Jugoslavije na sastanku u Sloveniji za sada su se dogovorili da razgovore o regionalnoj ligi nastave posle Svetskog prvenstva u Južnoj Africi.
Svaka utakmica bi bila derbi
Razmišljanja u Podgorici slična su onima iz Sarajeva ili Beograda. U Crnoj Gori, ideju o formiranju jedne velike regionalne nogometne lige, smatraju dobrodošlom. Međutim, istovremeno postoje i ozbiljne rezerve u vezi njene ostvarivosti. Pojedinci ističu da bi svaka utakmica u takvoj ligi bila derbi.
Regionalna fudbalska liga, u kojoj bi se takmičili najbolji klubovi zemalja regiona, u Crnoj Gori je, po svemu sudeći, više nego dobrodošla jer je očigledno da postoji apsolutni konsenzus da bi dobrobit od takvog takmičenja imali svi - navijači, klubovi i država.
Pomoćnik ministra za sport, Dragan Drobnjak, kaže da zajednička fudbalska liga predstavlja dobru ideju jer bi se tako omogućila koncentracija pravog kvaliteta, što bi rezultiralo većom posjetom publike, zbog koje se sve i dešava. Drobnjak ipak izražava izvjesne rezerve:
„Ako postoje uslovi i ako FIFA dozvoli takav sistem takmičenja, može da se oformi, međutim moraju unaprijed da se definišu pravila te lige, da se definiše dalja prohodnost pobjednika u tim ligama. To pitanje je dosta kompleksno, ali smatram da, uz dogovor svih učesnika, liga može da zaživi, da se poslije nadograđuje i dobija na kvalitetu.“
Sa vjerovatno najpozvanijima da govore na ovu temu, čelnicima Fudbalskog saveza Crne Gore - predsjednikom Dejanom Savićevićem i generalnim sekretarom Momirom Đurđevcem, nije bilo moguće stupiti u kontakt, ali sudeći po Savićevićevoj fudbalskoj biografiji, odnosno činjenici da je ponikao u nekadašnjoj Saveznoj ligi i da je bio jedan od čuvene generacije, takozvanih, „čileanaca“, generacije jugoslovenskog fudbalskog podmlatka koja je osvojila Svjetsko prvenstvo za omladince, koje se 1987. godine održalo u Čileu, može se pretpostaviti da mu je ideja jedne regionalne fudbalske lige, bliska.
Veteran crnogorskog sportskog novinarstva, Milorad Đurković, nema dilemu da se radi o dobroj ideji, ali dodaje da tu ipak postoji jedno veliko - ali:
„Mislim da će to ostati još dugo na ideji jer nema uslova. Moglo bi se to desiti pod uslovom da UEFA napravi takav ugovor, da iz te eventualne lige klubovi iz bivše države mogu imati prolaz u evropske kupove. Možda bi se onda stvorili uslovi. Skoro ni u jednoj državi bivše Jugoslavije ne postoje optimalni uslovi za takmičenje. Hajde da zaboravimo ono što je bilo, i treba zaboraviti, ali kada je fudbal u pitanju, mislim da je realno još dugo neće biti regionalne lige.“
„Hajde da zaboravimo ono što je bilo“, kaže Đurković, međutim - da li je to moguće? Da li je publika na sportskim borilištima u zemljama nekadašnje Jugoslavije spremna za takmičenje koje bi moglo razbuktati negativnu energiju?
Dragan Drobnjak, koji je u crnogorskoj Vladi zadužen za sport kaže - Crna Gora je spremna.
„Mislim da su izblijedite neke stvari i da mogu da se održavaju takvi susreti na ovim prostorima, gdje ne bi bilo većih tenzija. Siguran sam u to. Kod nas smo imali nekoliko primjera takvih utakmica i mislim da nije bilo problema. Ne znam u drugim sredinama.“
Mogućnost izbijanja nereda postoji, ali takvih pojava ima i sada, bez regionalne lige - kaže sportski komentator, Milorad Đurković:
„Igramo svi u svojim državama, pa ima skoro uvijek ili povremeno problema što se tiče discipline i odnosa publike. To je jedan fenomen koji je za neke druge profesije. Nije u pitanju fudbal ili nacionalizam, ali to je dio koji treba da sredi svako u svojoj državi.“
Nerede na fudbalskim utakmicama, uglavnom izazivaju najvatreniji navijači, međutim, oni jednostavno kažu - to je stvar domaćina. „Ukoliko se sve dobro organizuje i ima dovoljno policije - nereda ne može biti“, kažu oni.
Aleksandar Ivanović Čaka je jedan od najistaknutijih navijača najbrojnije navijačke grupe u Crnoj Gori, takozvanih Varvara, koji strastveno prate svaku utakmicu podgoričke Budućnosti.
Koliko bi za navijače značilo formiranje velike regionalne lige, govori i činjenica da čak i sadašnje, nove generacije znaju za nekadašnju „veliku četvorku“, koju su činili: Partizan, Crvena zvezda, Dinamo i Hajduk, Ivanović kaže:
„Mislim da bi to samo moglo da donese bolji fudbal na čitavom Balkanu. Inače bi tu bile ekipe iz čitave Jugoslavije, kao i neke iz okruženja. Mislim da većina navijača Budućnosti misli kao i ja. Pretpostavljam da je svakome u interesu da možemo da gledamo klubove iz Beograda i Hrvatske u Podgorici, da nam se pune stadioni. Svaka utakmica će biti derbi.“
Navijači regionalnoj ligi daju minus
U Hrvatskoj su za regionalnu ligu uglavnom nogometni biznismeni, dok su stručnjaci oprezni, a navijači protiv. Zašto regionalna košarkaška ili vaterpolska liga funkcionira, a ne bi mogla ona nogometna?
Kontroverzni izvršni dopredsjednik Dinama, Zdravko Mamić, početkom mjeseca ponovo je pokrenuo inicijativu za pokretanje regionalne nogometne lige.
„Opet će me neki optužiti za jugo-nostalgiju, ali regionalna liga donosi više gledatelja, više sponzora, više novca od TV prava. Adrenalin bi nam napunio stadione i spasio nogomet“, kaže Mamić, koji ne vidi problem u komunikaciji između igrača i uprava. Lani, na pripremama u Turskoj, sretali su se dinamovci i partizanovci, a on je dao i intervju za Partizanovu TV:
„Evo vidjeli ste kako normalno komuniciraju rukovodstva i igrači Partizana i Dinama. To je jedino normalno.“
I drugi ljudi iz nogometa, poput trenera i proslavljenog igrača Ivana Buljana, vide prednosti regionalne nogometne lige:
„Ekonomski gledano tu postoji određena opravdanost. Postoji ekonomska opravdanost jedne takve lige u kojoj bi igrali najkvalitetniji klubovi iz svih bivših republika i zemalja okolo. Bila bi to jedna kvalitetna liga koja bi puno lakše našla sponzore jer bi pokrivala jedno puno veće tržišno područje, nego što je Hrvatska. Hrvatska, sa svoja 4,5 miliona stanovnika, velikim firmama nije interesantna i normalno da to neće privući sponzore i televiziju.“
To je razložno razmišljanje, ali postoji i druga strana:
„S druge strane, bojim se da bi se pojavio problem političke naravi i može se postaviti pitanje - da li je sazrjelo vrijeme za tako nešto?“
Negativnih implikacija regionalne lige boje se i trener Tomislav Ivić i novinar Zdravko Reić.
„Još je rano. Nogometna publika se jako uzburkala i oko domaćih utakmica, a naročito bi toga bilo kada bi se uključile one zemlje s kojima smo ratovali. Mislim da to ne bi bilo primljeno dobro. Tu bi moglo biti izgreda“, kaže Ivić.
„Plašim se da bi neki dolazili na utakmice iz nekih drugih pobuda, a ne sportskih - i kod nas, i u Srbiji. Rizici utakmica srpskih i hrvatskih klubova bili bi preveliki. Danas, kada Torcida provuče na stadion na desetke bengalskih baklji, nisam siguran da neko ne bi provukao i bombu“, misli Zdravko Reić.
Kažu da se nogomet igra radi publike, ali oni najvatreniji među nogometnim navijačima, koji su organizirani u navijačke skupine, protiv su loptanja s klubovima iz susjednih zemalja, odnosno protiv su lige koju spominje Mamić.
Inicijativa za regionalnu ligu je došla iz Dinama, a onda se prva oglasila Udruga navijača Dinama, koja je na svojim web stranicama poručila da nikada neće podržati niti jedan oblik natjecanja ili regionalnu ligu u kojoj će NK Dinamo nastupati zajedno sa klubovima iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, te da će se boriti svim sredstvima protiv takvog natjecanja.
Ovo se naravno ne odnosi na Ligu Prvaka ili Ligu UEFA, napominju Bad Blue Boysi.
Nogomet se naravno ne igra samo radi publike, nego i radi profita. I u tome Stipe Lekić, tajnik Hajdukove Torcide, vidi motivaciju Mamićevog zagovaranja balkanske lige, uz jednu ogradu:
„Mamić ne zna što zagovara. Možda bi to koju godinu i napunilo stadione, ali bi se opet vratilo na staro. Ima tu puno problema. Pravom navijaču Hajduka, nikakva regionalna liga ne dolazi u obzir“.
Dok se zagovaratelji regionalne lige baš i ne boje navijačkih sukoba, dotle se sukoba boje oni koji bi, htjeli - ne htjeli, u njima sudjelovali.
„Bilo bi tu svega. Igrati sa srpskim momčadima ne bi bilo dobro jer se zna što nam je Srbija napravila“, kaže Lekić, koji nam nije mogao odgovoriti kakva razlika je sukobiti se s Bad Blue Boysima ili Delijama.
Košarka i vaterpolo imaju regionalne lige i igraju se mirno, ali Lekić kaže da su ti sportovi različiti od nogometa „jer velika masa ljudi dolazi na nogometne terene, za razliku od dvorana i bazena“.
I navijačka grupa „Osijek“ Kohorta je protiv te lige jer smatraju da ona manjim klubovima ne bi donijela ništa dobra. Predsjednik Kohorte, Grgur Vasilj, kaže da mali klubovi u njoj ne bi igrali, a da bi istovremeno ostali bez gostovanja Dinama i Hajduka.
Dok nogometni stručnjaci vide kao plus regionalnoj ligi to što bi ona povećala interes za nogomet, navijači u tome vide - minus!
„Liga bi privlačila velike mase, a kako nogomet nije ni košarka ni vaterpolo, onda ne bi sve prošlo u redu“, kaže Vasilj.
RSE: A zašto ne bi sve prolazilo u redu?
„Puno naših dečki je ostalo bez roditelja u ratu. I oni su se, na kraju krajeva, borili za hrvatsku, a ne za jugoslavensku ligu.“
Može se zamisliti kako bi izgledali derbiji između hrvatskih i srpskih klubova kad, recimo, hrvatski predsjednik posjeti Prištinu, ili iz Beograda krene inicijativa da se zabrani proslava Oluje.
Kako stoje stvari, jedino Europa može spojiti nekadašnju veliku četvorku - Hajduk, Dinamo, Crvenu Zvezdu i Partizan.
„Ako nas sudbina spoji - spojit će nas kakva europska utakmica. Veselit ćemo se tome susretu, ali ne i susretima u nekoj regionalnoj ligi“, zaključuje Stipe Lekić.
Navijači mogu zakočiti projekat
Makedonski nogometni stručnjaci vide uglavnom pozitivnu stranu lige, u kojoj bi sudjelovali klubovi iz bivših jugoslavenskih republika, ali eventualno i klubovi iz Bugarske, Grčke i Rumunjske.
„Makedonske ekipe, koje bi učestvovale u toj ligi, imale bi mnogo jače utakmice. Ljubitelji fudbala bi bili mnogo zadovoljniji jer bi u Makedoniju došle ekipe kao Crvena Zvezda, Partizan, Dinamo, Hajduk, možda Dinamo Bukurešt ili Steaua, Željezničar, Sarajevo. Zbog svega toga mislim da bi došlo do velikog napretka makedonskog fudbala“, izjavio je trener Rabotničkog, Zoran Stratev.
Njegovo mišljenje deli i nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, fudbaler Vardara i splitskog Hajduka, Dragi Setinov. Ipak, on ne veruje da u bliskoj budućnosti može doći do realizacije ove ideje.
Razlog je, prema njemu, još uvek prisutna netrpeljivost između Srba, Hrvata i Bošnjaka zbog dugogodišnjih međusobnih ratova:
„Čitajući na internetu najave Torcide ili Bed Blu Bojsa, mislim da nema šanse da se to desi. Otvoriće se nova žarišta, gde će biti mnogo problema. Znam da se takmiče košarkaši, ali to je nešto sasvim drugo. U ovakvoj situaciji ne smemo to dozvoliti. Moraju proći dve-tri generacije. Sećanja na rat su još sveža i mislim da treba proći još bar toliko vremena da bi se stvari stabilizovale.“
I Stratev je svestan da postoji takav problem. Ali on smatra da je upravo košarkaška Jadranska liga dokaz da kvalitetni sport može potisnuti tenzije i netrpeljivosti između nekih naroda:
„Svakako da su navijači ti koji mogu zakočiti ovaj projekat, ali imamo jedan pozitivan primer sa Jadranskom ligom u košarci, gde su se ti problemi prevazišli i sve to dobro funkcioniše.“
„Možda je potreban malo duži period da to profunkcioniše onako kako treba. Sigurno bi se na početku pojavili neki problemi oko organizacije takmičenja, ali kada bi videli da su to kvalitetne utakmice, koje su posećene od velikog broja navijača, mislim da bi to funkcionisalo odlično“, kaže Zoran Stratev.
Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi počinje za stotinjak dana. Zaljubljenici u nogomet doći će na svoje, a ovim povodom u Temi sedmice RSE istražujemo da li su države zapadnog Balkana spremne za jednu regionalnu nogometnu ligu, u kojoj bi mogli gledati Crvenu Zvezdu, Dinamo, Hajduk, Partizan, Željezničar, Vardar, Budućnost i drugi klubove koji su nekada dovodili publiku na stadione.
Istražujemo i zašto se u posljednje vrijeme uopće javljaju takve inicijative, koje su prednosti, koji nedostaci, da li bi se kroz jednu takvu ligu mogao prati novac zarađen kriminalnom rabotom i može li nogomet na Balkanu biti samo sport, ili je sport i dalje sredstvo političke manipulacije naroda na ovim prostorima.
Problemi bezbjednosti i finansiranja
U Bosni i Hercegovini razmišljaju u skladu sa izrekom da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali upozoravaju da će odluka za ili protiv regionalne lige ovisiti o politici, kao što sve drugo u Bosni i Hercegovini na žalost i ovisi. Među nogometnih zaljubljenicima ima onih koji su za ligu, ali i onih koji su protiv.
Bez razmišljanja će potvrdno odgovoriti predstavnici sportske javnosti i neposredni proizvođači. U krovnoj strukovnoj organizaciji pak, kao što je posve logično, postoji i poneko „ali“.
„Pod određenim uslovima.“
Jasmin Baković, generalni sekretar Nogometnog, fudbalskog saveza, objašnjava pod kojim bi to uslovima igranje regionalne lige bilo korisno:
„Generalno, jesam za svaku ligu koja će donijeti dobrobit fudbalu, a u ovom slučaju i dobrobit savezu.“
A da bi bilo korisno - bilo bi. To su potvrdili svi učesnici u našoj anketi, uglavnom sportski uglednici i istaknuti treneri. Bakir Tiro, glavni urednik sedmične revije Sportcentar, gorljivi je pristalica moguće lige:
„Ako je ikome ona potrebna u ovome momentu, to je našim fudbalskim klubovima, prvoligašima, i to onima sa tradicijom i sa renomeom iz bivše države.“
Tirino stanovište ukratko će obrazložiti dvojica, barem trenutačno, najznačajnijih premier-ligaških trenera - Mehmed Janjoš iz Sarajeva i Dragan Jović, kouč aktualnog prvaka Zrinjskog iz Mostara:
„Prije svega mislim zbog kvalitete i zbog finansijskog opstanka klubova. Regionalna liga bi pobudila veće interesovanje kod publike i pokazala bi veću želju za utakmicama, koje ovoga momenta u Bosni i Hercegovini nema.“
„Dobili bi bolje igrače, veće cijene, pa bi se i naši klubovi, igrajući ragionalnu ligu, spremali za evropske utakmice.“
Legenda bosansko-hercegovačkog fudbala i reprezentativac bivše Jugoslavije, Predrag Pašić, inače dobar poznavalac prilika u ovom sportu i izvan granica, smatra kako je to zajednička potreba svih klubova regiona:
„Sigurno je da na svim prostorima bivše Jugoslavije nema dovoljno kvalitetnih utakmica i sigurno bi te utakmice doprinijele unapređenju fudbala.“
Na pravi pogled, stvari se naravno doimaju takvim, ali Jasmin Baković, u ime Saveza, pokušava definisati neka pitanja, na koja bi trebalo odgovoriti prije nego li se uđe u proces odlučivanja:
„U kojim terminima bi se eventualne utakmice te lige igrale. Tu je i pitanje bezbjednosti, imajući u vidu sve ono što se dešavalo u ne tako dalekoj prošlosti. Postavlja se neumitno i pitanje finansiranja.“
Upravo na tom fonu razmišlja i trener Zrinjskog, Dragan Jović:
„Mislim da će interesi sponzora odrediti da li će se igrati u toj ligi. Prije svega bi to bila liga koja bi, na neki način, pravila novac.“
Jedan od najznačajnijih bosansko-hercegovačkih sportskih novinara srednje generacije, Bakir Tiro, ukazuje na moguće otpore. Prije svega misli na ljude koji su, na dvije lijeve noge, zalutali u fudbal, a sad, čuvajući ničim zaslužene pozicije, žele da ostanu prvi u selu:
„Ako se takmičite s nekim, onda ne želite da budete jedan od zadnjih. Samim tim će se i uprave i čelnici klubova trgnuti iz njihove letargije, gdje se zadovoljavaju sa prosječnim ekipama.“
"Ako se takmičite s nekim, onda ne želite da budete jedan od zadnjih. Samim tim će se i uprave i čelnici klubova trgnuti iz njihove letargije, gdje se zadovoljavaju sa prosječnim ekipama."
Trener Sarajeva, Mehmed Janjoš, ozbiljno je ljut na moguće oponente moguće lige, posebno na ljude na koje ukazuje Tiro:
„Kada gostuje Modriča, dođe 200 navijača. Kada bi gostovala Crvena Zvezda, bilo bi 30.000 navijača. Ne vidim čovjeka koji bi bio protiv regionalne lige. Kako je to košarka lijepo uradila.“
A upravo je pitanje navijača, njihove moguće reakcije i slućenih incidenata glavna prepreka ili možda temeljni alibi u vezi sa uspostavom jedinstvene lige. Bakir Tiro podsjeća na neka iskustva:
„I to se vrlo lako riješi - zabrani se dolazak gostujućih navijača.“
A iskustvo Predraga Pašića, koje seže daleko izvan današnjih okvira, podsjeća gdje je zapravo prava nevolja kad su navijači u pitanju. Upozorava na manipulaciju grupicama mladih ljudi i na ovim prostorima odavna poznatu tehnologiju generiranja nasilja na stadionima:
„Na žalost, navijači se koriste u razne svrhe. Problem je što je spona između politike i navijača uvijek bila jaka na ovim prostorima. Mislim da je tu ključ problema i da navijači ne bi bili problem, ukoliko ih politika ne bi vodila u cilju političkih interesa.“
Na žalost, u Bosni i Hercegovini se odavna struko ne pita ni u jednoj oblasti, pa neće ni u ovoj. Uvijek sve zavisi od rasporeda političkih snaga, od partikularnih interesa prolaznika kroz sportske saveze, koji će, u cilju višeg cilja, zatrti čak i tragove neke tradicije.
Generalni sekretar, Jasmin Baković, unatoč vlastitom afirmativnom stavu, upozorava na komplikovanu proceduru donošenja odluka u krovnoj organizaciji:
„Njih je 15 i svako ima svoje mišljenje, ali morali bi da konsultuju i mišljenje svoje baze. To su kantonalni savezi, regionalni, entitetski i tako dalje.“
Ipak, ovdje se svi nadaju kako će, ukoliko se drugi slože, Bosna i Hercegovina trčeći u zajedničku ligu. Uostalom, nije bilo rezervi ni kad su drugi sportovi u pitanju, a ni fudbalski navijači nisu gori od ostalih. Za početak, dobro bi došao pilot projekt u vezi sa mini ligom regionalnih šampiona.
Spas za posrnuli fudbal?
U Srbiji se ponovno raspravlja o tome da li je moguće na istom terenu opet okupiti Zvezdu, Partizan, Dinamo, Hajduk, Sarajevo, Olimpiju, Budućnost, Vardar. Pojedini fudbalski funkcioneri kažu da bi to bilo dobro za fudbal, drugi u tome vide šansu za prodaju mladih igrača, treći se plaše navijačkih huligana. Bivši veliki fudbaleri ističu - Neka se klubovi u Srbiji ili Hrvatskoj plasiraju u Ligu prvaka, pa im eto prilike za međusobne susret.
Tomislav Karadžić, predsednik Fudbalskog saveza Srbije, organizacije koja je praktično pokretač inicijative o zajedničkom takmičenju klubova iz bivše Jugoslavije, izjavio je da je regionalna liga spas za posrnuli fudbal na ovim prostorima:
„Bio bi bolji fudbal, bili bi puni stadioni. Ukoliko bi UEFA dala prohodnost prvacima, da prva dva kluba idu direktno u Ligu šampiona, ili da neki klub ide u ligu Evrope, na neki način ti klubovi, koji bi igrali tu ligu, možda bi pomogli i domaćim ligama. Dobar deo tih mladih igrača bi možda imao bolju prohodnost kroz veća takmičenja. Možda bi došlo i do nekih finansijskih efekata, možda bi nacionalne Vlade dale neka sredstva da se formira neki fond i slično.“
Karadžić kaže da ideja o regionalnoj ligi ima podršku UEFA, ali na klubovima ostaje da odluče da li žele takvo takmičenje.
Velikani srpskog fudbala, Zvezda i Partizan, nekada članovi takozvane velike četvorke jugoslovenskog fudbala, različito gledaju na regionalnu ligu.
"Ne vidim nikakve benifite organizovanja takve lige. Ona bi bila liga koja bi se svakodnevno bavila samo onim navijačima koje ne možemo da zovemo pravi navijači, stvarima koje nemaju veze sa fudbalom. To bi samo bilo dolivanje ulja na vatru."
„Ne vidim nikakve benifite organizovanja takve lige. Ona bi bila liga koja bi se svakodnevno bavila samo onim navijačima koje ne možemo da zovemo pravi navijači, stvarima koje nemaju veze sa fudbalom. To bi samo bilo dolivanje ulja na vatru. Nema nikakve dileme da bi se to negativno odrazilo na fudbal u zemlji Srbiji.“
Jedna od glavnih prepreka za organizovanje regionalne lige je bojazan većine saveza i klubova da bi mečevi nosili veliki bezbednosni rizik. Međutim, prvi čovek srpske fudbalske federacije, Tomislav Karadžić, smatra da bi taj problem mogao biti prevaziđen:
„Možda bi još tu bio problem u dva-tri grada, ali mislim da i vreme čini svoje. Mislim da bi se u jednoj dobroj klupskoj organizaciji moglo obezbediti da Beograd dočeka Dinamo i Hajduk. Šta ako sutra igra Hrvatska - Srbija kvalifikacioni meč? Morao bi se igrati i igrao se. Zašto ne bi mogao da igra Dinamo u Beogradu? Ni jedno neprijateljstvo nije bilo večno. Doći će vreme kada će se i fudbal normalno igrati.“
Ono što bi još trebalo rešiti je i format takmičenja, finansiranje, odabir klubova i nedostatak termina za odigravanje mečeva.
Za razliku od komšija sa Topčiderskog brda, koji još žive na lovorikama stare slave evropskog i svetskog šampiona iz 1991. godine, u Partizanu sebe vide u regionalnoj ligi.
„Imate samo dve utakmice koje nešto znače za sportsku javnost u Srbiji, a to su utakmice Partizana i Zvezde. Na svim drugim je po 1.000 gledalaca. To je jedna tragedija, koja je realnost. U interesu je da imamo pune stadione, da imamo jake utakmice. Kroz jake utakmice igrači stasaju i postaju zvezde. Kada krenu da igraju, svi se trude da uđu u taj ciklus i kada uđu u taj voz, imaju razvojni plan, cilj i strategiju za pet godina. Ovako je sve tužno“, kaže Dragan Đurić, predsednik FK Partizan, finaliste Kupa šampiona iz daleke 1966. godine.
On je veliki optimista, uz ogradu da bi odmah trebalo rešiti pitanje bezbednosti i još po nešto:
„Imamo košarku kao primer da to može da se uradi. Ali prvenstveno bi politički vrhovi država morali da krenu nekim pozitivnijim smerom. Ako države imaju volje, to može krenuti do godinu dana.“
Sa druge strane, u Zvezdi su za poboljšanje domaćeg takmičenja zato što, kako tvrdi Dušan Maravić, ligu u kojoj će igrati klubovi iz država bivše Jugoslavije vide kao daleku budućnost:
„Ovog trenutka mi nismo sazreli za jednu takvu situaciju. Treba pozitivno globalno graditi odnose između svih tih zemalja, a to znači da svi imaju koristi od svega što se čini, a ne samo da nam izvesne grupe dolaze i tu prave probleme, koji nas od prave stvari odvlače u stranu. Za 5-10-20 godina možda će jednog dana to doći na dnevni red, posle nekoliko generacija koje će doći posle nas.“
Fudbaler Saša Ilić je jedna od legendi Partizana novijeg vremena. Igrao je u inostranstvu i nedavno se vratio u svoj klub, gde je opet kapiten tima. Kaže da bi želeo da igra regionalnu ligu:
„Mislim da bi kvalitet bio na dosta većem nivou, nego što je sada, više ljudi bi dolazilo na stadione, a ne kao sada, samo par hiljada ljudi. Možda je, pogotovo na početku, tu pitanje bezbedonosne strane. Voleo bih da se za godinu ili pola godine pojavim i igram na Maksimiru ili Poljudu. Fudbal se igra zbog navijača, zar ne. Bilo bi to izuzetno dobro, za fudbal generalno. Mislim da treba pokušati, pa da se vidi da li to može, ili ne.“
Navijačke grupe nisu se zvanično izjašnjavale o ideji regionalne lige, koja je već u startu dovedena u pitanje zbog najekstremnijih među njima. Jednog od vođa Partizanovih navijača iz vremena bivše Jugoslavije pitali smo šta misli o mogućim ponovnim susretima u Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Zagrebu i Splitu:
„Policija, ako hoće, mogla bi da to organizuje na najvišem mogućem nivou, tako da bezbednost ne bi bila problem. Iskreno, voleo bih da se to dogodi. Navijači vole zabavu u svakom slučaju. Pre par godina je nas 250 išlo na rukomet u Zagreb. Mnogo je zanimljivije, nego kada ideš na gostovanje u Novi Sad ili u Niš. Ideš kao penzioner. Navijač bi to voleo, ali ne znam koliko je ko spreman da to prizna. Svako bi u dubini duše voleo da bude ta liga.“
Pored svega, postavlja se pitanje - šta se sa aspekta suštinskog sportskog kvaliteta više isplati - igrati domaću ili regionalnu ligu?
Nekadašnji golman Milutin Šoškić, legenda jugoslovenskog fudbala, tvrdi da bi od takmičenja, nalik na košarkašku Jadransku ligu, korist u Srbiji imali samo najveći - Partizan i Crvena Zvezda:
„Sve se vrti oko novca. To je pozitivno za ove koji igraju dobro. Ali vidim katastrofu za onih 80 posto koji ne igraju. Šta sa njima? Gde bi se takmičila Vojvodina i FK Beograd, Ivanjica, Jagodina? Ne vidim da bi ta liga povećala broj gledalaca i finansijski efekt. Bila bi malo interesantnija jer igra tim iz Hrvatske i tim iz Srbije. Da li bi se povećao kvalitet igrača? Ne bi. Da li bi mi to gledali kada su svi dobri igrači iz Hrvatske otišli napolje. Mogu da igraju u Kupu šampiona i da se tamo nađu.“
Kako god da bude, jedno je sigurno - ako liga država bivše Jugoslavije i zaživi, neće početi skoro, što govore i ove reči Tomislava Karadžića, prvog čoveka srpskog fudbala:
„Ima dogovora nacionalnih saveza, ali ne verujem da je u pitanju godina ili dve, ako dođe do toga.“
Predstavnici fudbalskih federacija zemalja bivše Jugoslavije na sastanku u Sloveniji za sada su se dogovorili da razgovore o regionalnoj ligi nastave posle Svetskog prvenstva u Južnoj Africi.
Svaka utakmica bi bila derbi
Razmišljanja u Podgorici slična su onima iz Sarajeva ili Beograda. U Crnoj Gori, ideju o formiranju jedne velike regionalne nogometne lige, smatraju dobrodošlom. Međutim, istovremeno postoje i ozbiljne rezerve u vezi njene ostvarivosti. Pojedinci ističu da bi svaka utakmica u takvoj ligi bila derbi.
Regionalna fudbalska liga, u kojoj bi se takmičili najbolji klubovi zemalja regiona, u Crnoj Gori je, po svemu sudeći, više nego dobrodošla jer je očigledno da postoji apsolutni konsenzus da bi dobrobit od takvog takmičenja imali svi - navijači, klubovi i država.
Pomoćnik ministra za sport, Dragan Drobnjak, kaže da zajednička fudbalska liga predstavlja dobru ideju jer bi se tako omogućila koncentracija pravog kvaliteta, što bi rezultiralo većom posjetom publike, zbog koje se sve i dešava. Drobnjak ipak izražava izvjesne rezerve:
„Ako postoje uslovi i ako FIFA dozvoli takav sistem takmičenja, može da se oformi, međutim moraju unaprijed da se definišu pravila te lige, da se definiše dalja prohodnost pobjednika u tim ligama. To pitanje je dosta kompleksno, ali smatram da, uz dogovor svih učesnika, liga može da zaživi, da se poslije nadograđuje i dobija na kvalitetu.“
Sa vjerovatno najpozvanijima da govore na ovu temu, čelnicima Fudbalskog saveza Crne Gore - predsjednikom Dejanom Savićevićem i generalnim sekretarom Momirom Đurđevcem, nije bilo moguće stupiti u kontakt, ali sudeći po Savićevićevoj fudbalskoj biografiji, odnosno činjenici da je ponikao u nekadašnjoj Saveznoj ligi i da je bio jedan od čuvene generacije, takozvanih, „čileanaca“, generacije jugoslovenskog fudbalskog podmlatka koja je osvojila Svjetsko prvenstvo za omladince, koje se 1987. godine održalo u Čileu, može se pretpostaviti da mu je ideja jedne regionalne fudbalske lige, bliska.
Veteran crnogorskog sportskog novinarstva, Milorad Đurković, nema dilemu da se radi o dobroj ideji, ali dodaje da tu ipak postoji jedno veliko - ali:
„Mislim da će to ostati još dugo na ideji jer nema uslova. Moglo bi se to desiti pod uslovom da UEFA napravi takav ugovor, da iz te eventualne lige klubovi iz bivše države mogu imati prolaz u evropske kupove. Možda bi se onda stvorili uslovi. Skoro ni u jednoj državi bivše Jugoslavije ne postoje optimalni uslovi za takmičenje. Hajde da zaboravimo ono što je bilo, i treba zaboraviti, ali kada je fudbal u pitanju, mislim da je realno još dugo neće biti regionalne lige.“
„Hajde da zaboravimo ono što je bilo“, kaže Đurković, međutim - da li je to moguće? Da li je publika na sportskim borilištima u zemljama nekadašnje Jugoslavije spremna za takmičenje koje bi moglo razbuktati negativnu energiju?
"Mislim da su izblijedite neke stvari i da mogu da se održavaju takvi susreti na ovim prostorima, gdje ne bi bilo većih tenzija. Siguran sam u to. Kod nas smo imali nekoliko primjera takvih utakmica i mislim da nije bilo problema."
„Mislim da su izblijedite neke stvari i da mogu da se održavaju takvi susreti na ovim prostorima, gdje ne bi bilo većih tenzija. Siguran sam u to. Kod nas smo imali nekoliko primjera takvih utakmica i mislim da nije bilo problema. Ne znam u drugim sredinama.“
Mogućnost izbijanja nereda postoji, ali takvih pojava ima i sada, bez regionalne lige - kaže sportski komentator, Milorad Đurković:
„Igramo svi u svojim državama, pa ima skoro uvijek ili povremeno problema što se tiče discipline i odnosa publike. To je jedan fenomen koji je za neke druge profesije. Nije u pitanju fudbal ili nacionalizam, ali to je dio koji treba da sredi svako u svojoj državi.“
Nerede na fudbalskim utakmicama, uglavnom izazivaju najvatreniji navijači, međutim, oni jednostavno kažu - to je stvar domaćina. „Ukoliko se sve dobro organizuje i ima dovoljno policije - nereda ne može biti“, kažu oni.
Aleksandar Ivanović Čaka je jedan od najistaknutijih navijača najbrojnije navijačke grupe u Crnoj Gori, takozvanih Varvara, koji strastveno prate svaku utakmicu podgoričke Budućnosti.
Koliko bi za navijače značilo formiranje velike regionalne lige, govori i činjenica da čak i sadašnje, nove generacije znaju za nekadašnju „veliku četvorku“, koju su činili: Partizan, Crvena zvezda, Dinamo i Hajduk, Ivanović kaže:
„Mislim da bi to samo moglo da donese bolji fudbal na čitavom Balkanu. Inače bi tu bile ekipe iz čitave Jugoslavije, kao i neke iz okruženja. Mislim da većina navijača Budućnosti misli kao i ja. Pretpostavljam da je svakome u interesu da možemo da gledamo klubove iz Beograda i Hrvatske u Podgorici, da nam se pune stadioni. Svaka utakmica će biti derbi.“
Navijači regionalnoj ligi daju minus
U Hrvatskoj su za regionalnu ligu uglavnom nogometni biznismeni, dok su stručnjaci oprezni, a navijači protiv. Zašto regionalna košarkaška ili vaterpolska liga funkcionira, a ne bi mogla ona nogometna?
Kontroverzni izvršni dopredsjednik Dinama, Zdravko Mamić, početkom mjeseca ponovo je pokrenuo inicijativu za pokretanje regionalne nogometne lige.
„Opet će me neki optužiti za jugo-nostalgiju, ali regionalna liga donosi više gledatelja, više sponzora, više novca od TV prava. Adrenalin bi nam napunio stadione i spasio nogomet“, kaže Mamić, koji ne vidi problem u komunikaciji između igrača i uprava. Lani, na pripremama u Turskoj, sretali su se dinamovci i partizanovci, a on je dao i intervju za Partizanovu TV:
„Evo vidjeli ste kako normalno komuniciraju rukovodstva i igrači Partizana i Dinama. To je jedino normalno.“
I drugi ljudi iz nogometa, poput trenera i proslavljenog igrača Ivana Buljana, vide prednosti regionalne nogometne lige:
„Ekonomski gledano tu postoji određena opravdanost. Postoji ekonomska opravdanost jedne takve lige u kojoj bi igrali najkvalitetniji klubovi iz svih bivših republika i zemalja okolo. Bila bi to jedna kvalitetna liga koja bi puno lakše našla sponzore jer bi pokrivala jedno puno veće tržišno područje, nego što je Hrvatska. Hrvatska, sa svoja 4,5 miliona stanovnika, velikim firmama nije interesantna i normalno da to neće privući sponzore i televiziju.“
To je razložno razmišljanje, ali postoji i druga strana:
„S druge strane, bojim se da bi se pojavio problem političke naravi i može se postaviti pitanje - da li je sazrjelo vrijeme za tako nešto?“
"Postoji ekonomska opravdanost jedne takve lige u kojoj bi igrali najkvalitetniji klubovi iz svih bivših republika i zemalja okolo. S druge strane, bojim se da bi se pojavio problem političke naravi i može se postaviti pitanje - da li je sazrjelo vrijeme za tako nešto?"
„Još je rano. Nogometna publika se jako uzburkala i oko domaćih utakmica, a naročito bi toga bilo kada bi se uključile one zemlje s kojima smo ratovali. Mislim da to ne bi bilo primljeno dobro. Tu bi moglo biti izgreda“, kaže Ivić.
„Plašim se da bi neki dolazili na utakmice iz nekih drugih pobuda, a ne sportskih - i kod nas, i u Srbiji. Rizici utakmica srpskih i hrvatskih klubova bili bi preveliki. Danas, kada Torcida provuče na stadion na desetke bengalskih baklji, nisam siguran da neko ne bi provukao i bombu“, misli Zdravko Reić.
Kažu da se nogomet igra radi publike, ali oni najvatreniji među nogometnim navijačima, koji su organizirani u navijačke skupine, protiv su loptanja s klubovima iz susjednih zemalja, odnosno protiv su lige koju spominje Mamić.
Inicijativa za regionalnu ligu je došla iz Dinama, a onda se prva oglasila Udruga navijača Dinama, koja je na svojim web stranicama poručila da nikada neće podržati niti jedan oblik natjecanja ili regionalnu ligu u kojoj će NK Dinamo nastupati zajedno sa klubovima iz Srbije, Crne Gore i Republike Srpske, te da će se boriti svim sredstvima protiv takvog natjecanja.
Ovo se naravno ne odnosi na Ligu Prvaka ili Ligu UEFA, napominju Bad Blue Boysi.
Nogomet se naravno ne igra samo radi publike, nego i radi profita. I u tome Stipe Lekić, tajnik Hajdukove Torcide, vidi motivaciju Mamićevog zagovaranja balkanske lige, uz jednu ogradu:
„Mamić ne zna što zagovara. Možda bi to koju godinu i napunilo stadione, ali bi se opet vratilo na staro. Ima tu puno problema. Pravom navijaču Hajduka, nikakva regionalna liga ne dolazi u obzir“.
Dok se zagovaratelji regionalne lige baš i ne boje navijačkih sukoba, dotle se sukoba boje oni koji bi, htjeli - ne htjeli, u njima sudjelovali.
„Bilo bi tu svega. Igrati sa srpskim momčadima ne bi bilo dobro jer se zna što nam je Srbija napravila“, kaže Lekić, koji nam nije mogao odgovoriti kakva razlika je sukobiti se s Bad Blue Boysima ili Delijama.
Košarka i vaterpolo imaju regionalne lige i igraju se mirno, ali Lekić kaže da su ti sportovi različiti od nogometa „jer velika masa ljudi dolazi na nogometne terene, za razliku od dvorana i bazena“.
I navijačka grupa „Osijek“ Kohorta je protiv te lige jer smatraju da ona manjim klubovima ne bi donijela ništa dobra. Predsjednik Kohorte, Grgur Vasilj, kaže da mali klubovi u njoj ne bi igrali, a da bi istovremeno ostali bez gostovanja Dinama i Hajduka.
Dok nogometni stručnjaci vide kao plus regionalnoj ligi to što bi ona povećala interes za nogomet, navijači u tome vide - minus!
„Liga bi privlačila velike mase, a kako nogomet nije ni košarka ni vaterpolo, onda ne bi sve prošlo u redu“, kaže Vasilj.
RSE: A zašto ne bi sve prolazilo u redu?
„Puno naših dečki je ostalo bez roditelja u ratu. I oni su se, na kraju krajeva, borili za hrvatsku, a ne za jugoslavensku ligu.“
Može se zamisliti kako bi izgledali derbiji između hrvatskih i srpskih klubova kad, recimo, hrvatski predsjednik posjeti Prištinu, ili iz Beograda krene inicijativa da se zabrani proslava Oluje.
Kako stoje stvari, jedino Europa može spojiti nekadašnju veliku četvorku - Hajduk, Dinamo, Crvenu Zvezdu i Partizan.
„Ako nas sudbina spoji - spojit će nas kakva europska utakmica. Veselit ćemo se tome susretu, ali ne i susretima u nekoj regionalnoj ligi“, zaključuje Stipe Lekić.
Navijači mogu zakočiti projekat
Makedonski nogometni stručnjaci vide uglavnom pozitivnu stranu lige, u kojoj bi sudjelovali klubovi iz bivših jugoslavenskih republika, ali eventualno i klubovi iz Bugarske, Grčke i Rumunjske.
„Makedonske ekipe, koje bi učestvovale u toj ligi, imale bi mnogo jače utakmice. Ljubitelji fudbala bi bili mnogo zadovoljniji jer bi u Makedoniju došle ekipe kao Crvena Zvezda, Partizan, Dinamo, Hajduk, možda Dinamo Bukurešt ili Steaua, Željezničar, Sarajevo. Zbog svega toga mislim da bi došlo do velikog napretka makedonskog fudbala“, izjavio je trener Rabotničkog, Zoran Stratev.
Njegovo mišljenje deli i nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, fudbaler Vardara i splitskog Hajduka, Dragi Setinov. Ipak, on ne veruje da u bliskoj budućnosti može doći do realizacije ove ideje.
"Sigurno bi se na početku pojavili neki problemi oko organizacije takmičenja, ali kada bi videli da su to kvalitetne utakmice, koje su posećene od velikog broja navijača, mislim da bi to funkcionisalo odlično."
„Čitajući na internetu najave Torcide ili Bed Blu Bojsa, mislim da nema šanse da se to desi. Otvoriće se nova žarišta, gde će biti mnogo problema. Znam da se takmiče košarkaši, ali to je nešto sasvim drugo. U ovakvoj situaciji ne smemo to dozvoliti. Moraju proći dve-tri generacije. Sećanja na rat su još sveža i mislim da treba proći još bar toliko vremena da bi se stvari stabilizovale.“
I Stratev je svestan da postoji takav problem. Ali on smatra da je upravo košarkaška Jadranska liga dokaz da kvalitetni sport može potisnuti tenzije i netrpeljivosti između nekih naroda:
„Svakako da su navijači ti koji mogu zakočiti ovaj projekat, ali imamo jedan pozitivan primer sa Jadranskom ligom u košarci, gde su se ti problemi prevazišli i sve to dobro funkcioniše.“
„Možda je potreban malo duži period da to profunkcioniše onako kako treba. Sigurno bi se na početku pojavili neki problemi oko organizacije takmičenja, ali kada bi videli da su to kvalitetne utakmice, koje su posećene od velikog broja navijača, mislim da bi to funkcionisalo odlično“, kaže Zoran Stratev.