Nacionalno blago u Crnoj Gori, prema ocjenama stručnjaka, nema zadovoljavajući tretman države, čiji je odnos prema najvrjednijim prirodnim i društvenim resursima, isključivo politički motivisan.
Nacionalno blago su predmeti od izuzetne vrijednosti, ali ovakav status mogu imati i razni prirodni resursi, pa čak i ljudi. Zajednički imenitelj svima mora biti da su od izuzetne važnosti za jednu naciju.
Kulturno-istorijsko naslijeđe obuhvata vrijedne predmete, čija vrijednost može biti u materijalnoj, umjetničkoj i simboličkoj ravni.
Dobar primjer ove vrste nacionalnog blaga predstavlja ikona Bogorodice Filermose, svetinje Malteških vitezova, koja je uslijed burnih istorijskih događaja, sa Malte, preko Rusije, stigla u Crnu Goru. Sada se nalazi u Plavoj kapeli Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju.
„Mala Crna Gora, inače, raspolaže izuzetno bogatim kulturno-istorijskim naslijeđem“, kaže istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov, koji smatra da odnos države prema kulturnom nacionalnom blagu nije zadovoljavajući, ali da postoji određen napredak.
„Napravljena je detaljna stručna analiza koja govori da je 70 posto kulturnog blaga ugroženo“, kaže Čilikov, dodajući da su usvojeni i neki, za kulturu, važni zakoni.
„Bojim se da se to kod nas ne završi onako kao što se ranije završavalo, da napravimo zakonske okvire i strategije, a kada dođe do realizacije, ništa se ne desi. Nadu mi daje informacija koju sam skoro pročitao u novinama, da je u nekom prvom turnusu određeno oko 250 miliona eura za najugroženije spomenike kulture. Krenulo se u neku akciju. S druge strane sam veliki protivnik raznih elektrana na Morači jer dolazimo u situaciji da kulturno blago, kao što je manastir Morača, uništimo“, kaže Čilikov.
Manastir Morača je važan dio kulturno-istorijskog blaga Crne Gore, kome prijeti opasnost da će biti ugrožen budućim elektranama koje će se graditi na rijeci Morači, koja se takođe može smatrati nacionalnim blagom.
Saglasnost će se lako postići oko teze da se prirodni resursi moraju eksploatisati, međutim, način njihovog iskorišćavanja može biti veoma sporan.
Prije nekoliko godina, cijela domaća javnost se usprotivila namjeri Vlade da potopi kanjon rijeke Tare, koji je pod zaštitom UNESCO-a, pa je, pod pritiskom, projekt i odbačen. Želja građana da se Tara eksploatiše kao ekološko-turistički resurs je nadjačala želju za njenom energetskom eksploatacijom.
Na pitanje - da li prirodni resursi u Crnoj Gori imaju tretman nacionalnog blaga od strane države - ekolog Darko Pajović daje jednostavan odgovor.
„Retorički da, a u suštini apsolutno ne, jer bi u tom slučaju imali potpuno drugačiji odnos prema donošenju zakona i prema njihovoj implementaciji, koji trebaju da čuvaju to prirodno blago, ali i da omoguće njihovo racionalno korištenje. U Crnoj Gori, kao i u svakoj drugoj državi, postoje veoma jaki finansijski lobiji, ali je sasvim sigurno da je njihov uticaj daleko veći, nego što bi trebao biti. Dolazi se do određenih političkih odluka koje ne idu u korist društva, već u korist pojedinih finansijskih struktura. Naravno da su određene manipulacije sa ovom tematikom najviše izražene u vrijeme izbora, predizbornih kampanja i slično“, kaže Pajović.
U nacionalno blago mogu spadati i ljudi, na primjer vrhunski stručnjaci i umjetnici, a crnogorska država se, prema ocjeni sociologa Srđana Vukadinovića, neodgovorno odnosi prema vrijednim ljudskim resursima, što se najbolje oslikava upravo kroz odnos prema umjetnosti i umjetnicima, koji je, prije svega, politički motivisan.
„Često se odnos države prema umjetnicima svodi na sporadičan odnos, bilo prema nekom djelu, bilo prema nekoj umjetničkoj instituciji, bilo prema nekom umjetniku. Iz toga proizlazi i cjelokupan odnos države prema cjelokupnoj umjetnosti. Država Crna Gora, kada je u pitanju pomoć umjetnicima, koja ima različite vidove, kao što je pomoć u obezbjeđenju radnog prostora ili ateljeu, ili u nekim materijalnim prinaležitostima i otkupu nekih djela, taj odnos duboko uslovljava karakterom umjetničkog djela i odnosom umjetnika prema društvu i državi. Ako je on u duhu onoga za šta se zalažu vladajuće elite, onda takvi umjetnici zaista imaju određenu podršku“, kaže Vukadinović.
*****
Svi prilozi iz Teme sedmice o nacionalnom blagu u zemljama regije:
BiH: Dejtonsko nacionalno blago
Hrvatska: Alkarske i političke igre
Srbija: Nacija i nacionalna baština
Kosovo: Država slabo štiti nacionalno blago
Nacionalno blago su predmeti od izuzetne vrijednosti, ali ovakav status mogu imati i razni prirodni resursi, pa čak i ljudi. Zajednički imenitelj svima mora biti da su od izuzetne važnosti za jednu naciju.
Kulturno-istorijsko naslijeđe obuhvata vrijedne predmete, čija vrijednost može biti u materijalnoj, umjetničkoj i simboličkoj ravni.
Dobar primjer ove vrste nacionalnog blaga predstavlja ikona Bogorodice Filermose, svetinje Malteških vitezova, koja je uslijed burnih istorijskih događaja, sa Malte, preko Rusije, stigla u Crnu Goru. Sada se nalazi u Plavoj kapeli Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju.
„Mala Crna Gora, inače, raspolaže izuzetno bogatim kulturno-istorijskim naslijeđem“, kaže istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov, koji smatra da odnos države prema kulturnom nacionalnom blagu nije zadovoljavajući, ali da postoji određen napredak.
„Napravljena je detaljna stručna analiza koja govori da je 70 posto kulturnog blaga ugroženo“, kaže Čilikov, dodajući da su usvojeni i neki, za kulturu, važni zakoni.
„Bojim se da se to kod nas ne završi onako kao što se ranije završavalo, da napravimo zakonske okvire i strategije, a kada dođe do realizacije, ništa se ne desi. Nadu mi daje informacija koju sam skoro pročitao u novinama, da je u nekom prvom turnusu određeno oko 250 miliona eura za najugroženije spomenike kulture. Krenulo se u neku akciju. S druge strane sam veliki protivnik raznih elektrana na Morači jer dolazimo u situaciji da kulturno blago, kao što je manastir Morača, uništimo“, kaže Čilikov.
Manastir Morača je važan dio kulturno-istorijskog blaga Crne Gore, kome prijeti opasnost da će biti ugrožen budućim elektranama koje će se graditi na rijeci Morači, koja se takođe može smatrati nacionalnim blagom.
Saglasnost će se lako postići oko teze da se prirodni resursi moraju eksploatisati, međutim, način njihovog iskorišćavanja može biti veoma sporan.
Prije nekoliko godina, cijela domaća javnost se usprotivila namjeri Vlade da potopi kanjon rijeke Tare, koji je pod zaštitom UNESCO-a, pa je, pod pritiskom, projekt i odbačen. Želja građana da se Tara eksploatiše kao ekološko-turistički resurs je nadjačala želju za njenom energetskom eksploatacijom.
Na pitanje - da li prirodni resursi u Crnoj Gori imaju tretman nacionalnog blaga od strane države - ekolog Darko Pajović daje jednostavan odgovor.
„Retorički da, a u suštini apsolutno ne, jer bi u tom slučaju imali potpuno drugačiji odnos prema donošenju zakona i prema njihovoj implementaciji, koji trebaju da čuvaju to prirodno blago, ali i da omoguće njihovo racionalno korištenje. U Crnoj Gori, kao i u svakoj drugoj državi, postoje veoma jaki finansijski lobiji, ali je sasvim sigurno da je njihov uticaj daleko veći, nego što bi trebao biti. Dolazi se do određenih političkih odluka koje ne idu u korist društva, već u korist pojedinih finansijskih struktura. Naravno da su određene manipulacije sa ovom tematikom najviše izražene u vrijeme izbora, predizbornih kampanja i slično“, kaže Pajović.
U nacionalno blago mogu spadati i ljudi, na primjer vrhunski stručnjaci i umjetnici, a crnogorska država se, prema ocjeni sociologa Srđana Vukadinovića, neodgovorno odnosi prema vrijednim ljudskim resursima, što se najbolje oslikava upravo kroz odnos prema umjetnosti i umjetnicima, koji je, prije svega, politički motivisan.
„Često se odnos države prema umjetnicima svodi na sporadičan odnos, bilo prema nekom djelu, bilo prema nekoj umjetničkoj instituciji, bilo prema nekom umjetniku. Iz toga proizlazi i cjelokupan odnos države prema cjelokupnoj umjetnosti. Država Crna Gora, kada je u pitanju pomoć umjetnicima, koja ima različite vidove, kao što je pomoć u obezbjeđenju radnog prostora ili ateljeu, ili u nekim materijalnim prinaležitostima i otkupu nekih djela, taj odnos duboko uslovljava karakterom umjetničkog djela i odnosom umjetnika prema društvu i državi. Ako je on u duhu onoga za šta se zalažu vladajuće elite, onda takvi umjetnici zaista imaju određenu podršku“, kaže Vukadinović.
*****
Svi prilozi iz Teme sedmice o nacionalnom blagu u zemljama regije:
BiH: Dejtonsko nacionalno blago
Hrvatska: Alkarske i političke igre
Srbija: Nacija i nacionalna baština
Kosovo: Država slabo štiti nacionalno blago