Ekonomska kriza u posljednje vrijeme snažnije je zahvatila regiju. Ono na što su upozoravali stručnjaci, počelo se i ostvarivati
Mnogima je MMF i novo zaduživanje, ionako prezaduženih država, trenutačno jedina nada u preživljavanje.
Suradnja: Dženana KARABEGOVIĆ, Branka TRIVIĆ, Branko VUČKOVIĆ, Esad KRCIĆ, Ankica BARBIR MLADINOVIĆ
Svjetska ekonomska kriza pogodila je snažno Bosnu i Hercegovinu. Vlasti nade polažu u stand by aranžman MMF-a, a sindikati tvrde da ni to neće pomoći da se zaustavi val otpuštanja radnika i pad bruto društvenog proizvoda.
Samo u Republici Srpskoj bez posla je ostalo oko 17.000 radnika za prvih šest mjeseci ove godine. U Sindikatu tog bosansko-hercegovačkog entiteta kažu kako ih brine da su radnici dobili otkaze kao tehnološki višak, te da je ekonomska kriza direktno pogodila one u industriji. Predsjednica Ranka Mišić navodi i da novac dobijen od stand by aranžman, radnicima neće pomoći:
"Neodgovorna vlast Bosne i Hercegovine je i dovela Bosnu i Hercegovinu u poziciju da mora finansijski da zavisi od MMF-a. Moramo biti iskreni - mi ne koristimo taj novac MMF-a onako kako bi smo mi željeli, već imate diktat onog koji vam je dao novac, kako ga smijete trošiti i šta trebate uraditi da bi ste dobili taj novac. Pristalica sam toga da taj novac nikako ne bi trebao biti predmet potrošnje, nego da bi ga trebalo pametno iskoristi. Svaka marka koja ode u realni sektor, svaka marka koja podrži stvaranje nove vrijednosti je marka koja je isplativa. Ako se ona pojede, onda znači da je to samo jedan u nizu kredita koji neće imati pozitivne efekte, koji će samo biti novo zaduženje za generacije koje dolaze."
Iako sindikalci upozoravaju da je ekonomska situacija u Republici Srpskoj gora nego ikad, predsjednik Vlade tog bosansko-hercegovačkog entiteta, Milorad Dodik, kaže da je došlo do pada samo u metalnoj i tekstilnoj industriji, te u industriji prerade drveta:
"Mislimo da ćemo zadržati pozitivne kumulativne trendove i da nećemo imati recesionu stopu, već da ćemo zabilježiti stopu koja možda neće biti onakva kakvu smo planirali u ekonomskoj politici, od šest posto, ali sigurno neće pasti kumulativno ispod četiri posto na kraju ove godine."
Federacija Bosne i Hercegovine ne zaostaje za Republikom Srpskom po broju otpuštenih radnika. Najviše trpi metalska industrija, u kojoj je prije rata, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, bilo zaposleno 230.000 metalaca. Od tog broja danas radi tek njih 35.000.
Ismet Bajramović, predsjednik Sindikata metalaca Bosne i Hercegovine:
"Preko 120.000 metalaca je tu. Na žalost veliki broj dobrih kadrova je otišao. Što je još gore i opasnije, izgubili smo kadrove koji su bili izuzetno dobro obučeni, koji su bili vrhunski inžinjeri i majstori. Sada ih nemamo. Sada imamo slučajeva da firme dobiju posao, ali nema ko da ga uradi jer novi kadrovi ne znaju da ga urade, tako da smo u izuzetno velikim problemima."
A da je ekonomska situacija u zemlji više nego zabrinjavajuća, pokazuje i podatak da novca nema ni za budžetske korisnike. Tako, primjerice, na računu u Vladi Tuzlanskog kantona nema niti jedne konvertibilne marke. Budžetski korisnici najavljuju, da bi se, ukoliko novca ne bude bilo za njihove plate, uskoro mogli naći na ulicama.
Predsjednica Sindikata radnika hemije i nemetala, Kata Iveljić:
"Očito da se nije na vrijeme ubrizgalo u privredu. To su sada posljedice kolapsa u budžetu. Sada se to održava i na plaće budžetskih korisnika."
Ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini mogla bi se označiti kao ekonomija u slobodnom padu, ocjenjuje profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta, Anto Domazet, jer se, kako ističe, ne vide nikakve mjere koje Vlade preuzimaju da bi se aktivno suprotstavile negativnim efektima recesije. Vidljivo je, kaže Domazet, da lična i investiciona potrošnja opadaju:
"Poseban problem je gubitak radnih mjesta, za koje nema jasne statističke slike, ali se može procijeniti da je od novembra 2008. godine do danas izgubljeno negdje oko 20.000 - 25.000 radnih mjesta. Statistika zvanično priznaje 18.000, ali je to sigurno mnogo više. Postoji strah da će takav trend biti ubrzan do kraja godine jer su kompanije u suočavanju sa problemima recesije bile zaista krajnje odgovorne prema radnicima, a njihovo otpuštanje je posljednje rješenje koje su mnoge kompanije primjenjivale u svojim mjerama antirecesionog djelovanja."
Domazet ocjenjuje da će novac od stand by aranžmana Vladama poslužiti samo za kompenzaciju deficita u budžetima, kao i da će njegov efekt biti kratkotrajan:
"Ovo je samo krpljenje rupa koje su se prenijele iz prošle godine, koje su rezultat visoke javne potrošnje, rezultat nereformiranog javnog sektora, izostanka reformi u penzijskom, socijalnom i zdravstvenom sektoru, javnoj administraciji i obrazovanju. Svi ti problemi ostaju, svi ti problemi se nasljeđuju, a novih aranžmana sa MMF-om nema."
Da bi postojeća situacija bila prevaziđena, smatraju ekonomski stručnjaci, potrebno je napraviti ozbiljan program reformi kojeg će Vlade provoditi. Ekonomisti upozoravaju i da su to teške i bolne reforme koje će pogoditi brojne socijalne kategorije stanovništva, ali da se od toga ne može pobjeći. Ističu i kako postojeće vlasti kalkulišu da do kraja svog mandata preuzmu u ruke što manje vrućeg krompira, ali i da je rezove neizbježno napraviti. U protivnom, održivost javnog finansiranja biće upitna.
U Srbiji je sve više ljudi bez posla i sve je očiglednije nezadovoljstvo brojnim privatizacijama preduzeća, čiji novi vlasnici gotovo da i ne brinu o sudbini zaposlenih. Radnički protesti poprimaju radikalne metode - od blokiranja puteva, pruga, zgrada opština, zatvaranja funkcionera u kancelarijama, do onih najdrastičnijih - štrajkova glađu i odsecanja prstiju, kakav je primer nedavno zabeležen u Novom Pazaru.
"U ovoj zemlji Srbiji ovo je jedini način da se ispoštuju radnička prava. Jedini način da se čuje glas radnika."
Tranzicioni gubitnici i akteri eksplozije radničkog nezadovoljstva, koji je ovih dana pogodio centralnu Srbiju, osećaju se prevarenim i obespravljenim, te radikalnim metodama sindikalne borbe pokušavaju sebi i svojim porodicama da obezbede minimum egzistencije:
"Nemamo posao, nemamo pare, nemamo hleba, a tajkuni uzeli našu fabriku, uzeli je džabe, uzeli nam posao, odneli sve."
"Mi radnici nemamo hleba da jedemo, mi ne znamo šta ćemo dalje."
Jugoslav Ristić, predsednik kragujevačkog Gradskog veća samostalnog sindikata, kaže da je novi talas radničkog nezadovoljstva izazvan kolapsom u kome su se našla privatizovana preduzuća, čiji novi vlasnici nisu učinili ništa da povećaju proizvodnju i obezbede posao za zaposlene:
"Uzrok ovakvih protesta jeste privatizacija koja je imala za cilj da uništi preduzeća, a ne da zadrži delatnost, čime pojedinci stiču enormno bogatstvo, tako što iz tih preduzeća odstrane radnike, a zadrže imovinu, koju kasnije pretvaraju u građevinsko zemljište. U mnogim preduzećima je to urađeno. To je razlog ovakvih protesta."
Ugovori o privatizaciji preduzeća, čiji radnici protestuju, predviđali su pozamašna investiciona ulaganja, modernizaciju proizvodnih kapaciteta, proširenje proizvodnje i sigurne zarade. Ispostavilo se da su te odredbe mrtvo slovo na papiru, koje novi vlasnici nisu ispoštovali, zbog čega radnici traže ispunjavanje ugovornih obaveza ili temeljno preispitivanje procesa privatizacije.
"Tražimo ima li neko u ovoj državi da zaštiti ovo malo muke i fabrike, da bi se bivši radnici kako-tako namirili jer smo na ulici."
"Rešenje ove krize je svakako samo novi posao i da se gazde jednom dogovore sa Vladom, ili sa nekim ministarstvima, kako ovim ljudima da izađu u susret."
Bivši ministar za rad i socijalnu politiku, Slobodan Lalović, smatra da država neće moći da ispuni radničke zahteve, zbog čega očekuje novi talas socijalnih nemira:
"Nesumnjivo je da Srbiji predstoji ove jeseni socijalna katastrofa. To je postalo neizbežno jer privreda zamire."
I sindikalni lider Jugoslav Ristić smatra da će završnica privatizacije biti propraćena novim radničkim protestima i socijalnim potresima. Ističe da će sindikat svim sredstvima uključujući radikalne metode i braniti interese zaposlenih:
"Naravno da će biti ovakvih događaja, obzirom da je kraj privatizacije, da veliki broj kupoprodajnih ugovora ističe, što je vlasnicima dalo za pravo i osokolilo ih na delovanje države. Oni sada ta preduzeća uništavaju. Hiljade ljudi ostaje bez posla. Naravno da to niko neće mirno da posmatra. Posao nas sindikate će biti da ih organizujemo i ujedinimo."
S druge strane, predstavnici vlasti tvrde da su svesni problema u privredi, te da čine ono što najbolje znaju. Koristeći svetsku ekonomsku krizu, kao odgovarajuće opravdanje, često i ne kriju svoje zadovoljstvo "navodnim" uspesima u privredi.
Potpredsednik Vlade, Mlađan Dinkić, rekao je da druga godina mandata aktuelne Vlade "neće biti godina razvoja, već godina oporavka". Drugi čovek u Cvetkovićevom kabinetu je još dodao da je pitanje koliko će Srbiji trebati vremena da se vrati na nivo od pre svetske ekonomske krize.
Premijer Mirko Cvetković, koji je bez imalo zazora i hvalio jednogodišnje performanse svog kabineta, rekao je da je Srbija u okviru ekonomske krize već dotakla dno i da se sada ide polako na gore, odnosno, da se situacija poboljšava:
"Možemo da konstatujemo da smo nakon početnih izrazitih teškoća uspeli, pre svega, da stabilizujemo finansijski sistem, kurs, deviznu štednju. U isto vreme, drastičan pad industrijske proizvodnje zaustavljen je negde u martu mesecu. Sada se uspostavila nova ravnoteža, doduše, na nižem nivou, ali nemamo dalji drastičan pad i očekujemo da će polako doći do oporavka. Iskreno verujem da je najgore prošlo i da se nalazi iza nas."
Obraćajući se novinarima, Cvetković je priznao da je u budžet pristiglo manje novca nego što se očekivalo:
"Mi nismo prekoračili izdatke, međutim, kada se radi o prilivima, oni su slabiji nego što smo očekivali."
Zatim je prvi čovek srpske Vlade rekao da će, ako se ništa ne uradi, doći do povećanja deficita. Odmah je dodao da nije uputno dalje smanjivati plate i penzije jer bi to smanjilo tražnju i dovelo do daljeg recesionog usporavanja. Cvetković je još pre nekoliko dana rekao da će umesto toga u avgustu od MMF-a tražiti povećanje budžetskog deficita.
Ni potpredsednik Vlade, Mlađan Dinkić, ne zaostaje u optimizmu za svojim šefom. Iskoristivši podatak da se u kragujevačkoj Zastavi ponovo radi u dve smene, uprkos tome što italijanski FIAT još uvek nije uplatio osnivački ulog od 200 miliona eura, niti počeo proizvodnju novog modela, Dinkić je rekao:
"Imamo svetsku ekonomsku krizu zbog koje su neki planovi odloženi, ali biće realizovani jer je FIAT u velikom zamahu."
Ekonomisti nisu ovako optimistični kao predsednik i ključni ljudi srpske Vlade. Oni ukazuju na činjenicu da su ekonomski problemi Srbije, strukturne, a ne konjunkturne prirode i da neće nestati kada se svetska kriza okonča.
Jedan od važnijih izvora neuspeha ove Vlade jeste što joj je trebalo tri rebalansa budžeta da konačno shvati ozbiljnost krize. Najveći problem je, kaže Vladimir Gligorov iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, što ona ni sada nema srednjoročnu strategiju razvoja zemlje nakon što svet izađe iz ekonomske krize:
"Vlada je relativno rđavo procenila razvoj situacije, mada je već tu negde od oktobra prošle godine, ako ne i pre toga, bilo jasno da će recesija biti ozbiljna. U tom smislu su sve mere koje su donošene uglavnom kasnile, zbog čega su, naravno, bile nedovoljno efikasne, što je onda rezultiralo i svim ovim nagomilanim problemima kada je reč o tome kako će se finansirati javna potrošnja. Drugi problem sa Vladom je što u svemu tome, naročito kad je reč o Ministarstvu finansija i predsedniku Vlade, ne vidimo apsolutno nikakvu strategiju, u smislu rezona - dobro, sada je ta svetska kriza, ona će proći, ali šta onda? Kako će izgledati zemlja posle toga?"
Vlada, kako stvari stoje, ocenjuje, uopšte ne razmišlja o tome šta bi trebalo činiti da bi se na srednji rok zemlja vratila na neku stopu rasta od pet-šest posto. Komentarišući Dinkićevu izjavu da druga godina mandata Vlade neće biti godina razvoja nego oporavka, Gligorov kaže:
"Ne znam šta to tačno znači, ali očigledno se očekuje da se izgubi još jedna godina na nešto, tako da to očigledno govori o tome da oni nisu sagledali stratešku stranu stvari. Ono što bi trebalo učiniti jeste da se iskoristi ova mogućnost koja se pruža pregovorima sa MMF-om, da se izvrši jedna veoma radikalna reforma, pre svega javnog sektora, jedna redistribucija u pravcu privatnog sektora, da se dodatno uklone sve prepreke poslovanju, kako stranaca, tako i domaćih privrednika, da se ukloni sva ta monopolisana struktura u Srbiji. Posebno treba da se radi na tome da se omogući značajan razvoj izvoznog sektora, što podrazumeva još jednu značajniju korekciju kursa dinara, kako bi se, što je moguće više, bilo pristrasno u korist onih koji izvoze, umesto u korist onih koji uvoze, ili onih koji se bave uslužnim delatnostima, prevashodno za domaće tržište. To je ključni uslov da se omogući duži period rasta od pet-šest posto, što bi omogućilo i razvoj i rast zapošljavanja ljudi. "
Iako su u početku objavljivane prognoze o ovogodišnjoj pozitivnoj stopi rasta, u Crnoj Gori se, po svemu sudeći, tek očekuje pravi udar krize. Metalna industrija i turizam, koji su okosnica crnogorske ekonomije, se suočavaju sa teškoćama, ali nade se ipak polažu u buduće infrastrukturne radove, koji bi mogli dati značajan impuls ukupnoj ekonomiji Crne Gore.
Svjetska ekonomska kriza je nastavak finansijske krize, čiji su se nagovještaji ukazivali čak prije više od dvije godine, a koja se sasvim jasno manifestovala nizom događaja u globalnom finansijskom sektoru, koji su počeli bankrotom američkog finansijskog giganta Lehman brothers. Uprkos jasnim pokazateljima da će čitav svijet biti uzdrman, u Crnoj Gori se jedno vrijeme, pokazaće se, suviše optimistično projektovala stopa rasta za ovu godinu. Svjetska ekonomija je skliznula u recesiju, a ovdje se još uvijek predviđala stopa rasta od bar dva procenta.
Uslijedile su mjere štednje kroz redukciju trošenja novca iz državnog budžeta, a nedavno je izvršen i rebalans budžeta, koji je državnu kasu, sa skoro milijardu i po, skratio za 216 miliona eura. Pored toga, svima u državnoj upravi će, ukoliko se stanje pogorša, plate biti smanjene za 10 posto, a naknade za prevoz, topli obrok i regres ukinuti. Ovo naročito predstavlja signal da Vlada vjerovatno očekuje da Crna Gora tek treba da bude pogođena najjačim talasom krize.
"Sigurno je da će do kraja ove godine biti dodatnih posljedica ekonomske krize", kaže direktor Direkcije za mala i srednja preduzeća, Zoran Vukčević:
"Vjerujem da će se naći adekvatan odgovor. Najkritičniji je problem nelikvidnost bankarskog sektora, a samim tim i nelikvidnost crnogorskih preduzeća. Ove mjere u posljednje vrijeme, koje je Vlada preduzela u obezbjeđivanju dodatnih finansijskih sredstava, će doprinijeti upravo da se ublaži taj problem. Nećemo uspjeti do kraja da riješimo taj problem, ali ćemo uspjeti u značajnoj mjeri da ga ublažimo."
"Ako se nešto desi u centru zbivanja, logično je da se to, sa izvjesnom vremenskom zadrškom, desi i na periferiji", kaže generalni sekretar Unije poslodavaca, Vladimir Čurović, koji smatra da se ta okolnost može iskoristiti i kao prednost jer ostavlja dovoljno vremena za kvalitetnu reakciju.
"Nažalost, kad god pomislimo da je kriza dotakla dno, dogodi se dodatno pogoršanje", kaže Čurović:
"Efekti svakako da se počinju osjećati. Dosta toga će zavisiti u crnogorskoj ekonomiji od rezultata turističke sezone, ali i globalno. Logično je da crnogorska privreda, odnosno sve privrede u regionu, efekte osjećaju naknadno. Mi ipak nismo centar globalnih ekonomskih zbivanja, već polu-periferija. Svi ti udri i efekti se šire od centra prema periferiji."
Turizam je, pored metalne industrije, okosnica crnogorske privrede. Teška kriza u kojoj se nalazi podgorički Kombinat aluminijuma i nikšićka Željezara, predstavljaju razlog za zabrinutost, a i turistička sezona podbacuje.
Direktor Direkcije za mala i srednja preduzeća, Zoran Vukčević, kaže da će to proizvesti dodatne probleme:
"U ukupnom izvozu, aluminij učestvuje sa 50 posto i to će se značajno odraziti. To će se morati nadomjestiti na jedan drugačiji način. Isto tako vjerujem da će biti dosta oblasti, kada su u pitanju finansijski efekti, gdje će oni biti manji nego prošle godine. Biće problem da se to nadomjesti, ali vjerujem da ćemo uspjeti da do kraja ove godine nađemo adekvatne odgovore na to i da sljedeća godina bude godina oporavka, gdje ćemo pokušati da stopa rasta bude iznad nule, pošto je ona projektovana da bude na nivou pola za ovu godinu."
Vukčević se uzda u predstojeće javne radove. Crnoj Gori predstoji izgradnja autoputa od Bara do Boljara, koji će spojiti primorje sa krajnjim sjeverom zemlje, ka Srbiji. Radovi bi prema najavama trebalo da počnu ove jeseni:
"Vjerujemo da će početi i neki drugi veliki investicioni projekti, kao što su izgradnja turističkih objekata na crnogorskom primorju. Vjerujem da će velike investicije, velikih investitora, biti način na koji će se nadomjestiti problem sa nedovoljnim izvozom aliminijuma i nedostajućim finansijskim efektima turističke privrede."
Vladimir Čurović iz Unije poslodavaca takođe smatra da će javni radovi predstavljati značajan impuls domaćoj ekonomiji, ali uz jedan preduslov:
"Izgradnja autoputa ima potencijal da bitno poboljša parametre i da angažuje crnogorsku ekonomiju u dobroj mjeri. Ono što uliva određenu dozu opreza u sve to je pitanje odakle počinje sva kriza, je li to pitanje finansija i finansiranja. Dok god je finansijska konstrukcija i finansiranje tog autoputa stabilno, sve će biti dobro. Ako taj uslov bude zadovoljen, crnogorska privreda će definitivno da osjeti bitne benifite od tog autoputa, a ako to bude ugroženo, ni ekonomija ne može da ima benefite od tog projekta."
Hrvati su ogorčeni najavljenim rezanjem mirovina i plaća, bez čega Vlada neće moći zatvoriti budžetski minus od milijardu i više eura. Iako nova premijerka o tome zasad izbjegava izravan odgovor, sve je izglednije da će se, osim dužnosničkih, braniteljskih i ostalih povlaštenih mirovina, morati zahvatiti u one redovne, s kojima se ni dosad nije moglo živjeti, pa sve više ljudi strahuje od osobnog financijskog kolapsa jer država će se, kažu građani, izvući, makar i uz pomoć MMF-a.
"Bojimo se, itekako se bojimo. Bojimo se jer imam 2.100 kuna penziju. Sada, radi toga što prelazim 2.000 kuna, će mi uzeti 100 kuna. Onome ko ima 20.000 kuna plaće, njemu će uzeti 2.000 kuna, a to za njega ništa ne znači. Meni 100 kuna znači puno."
"Muž ima 2.700 kuna. Imamo dvosobni stan, režije i jedan kredit. Ostane nam za margarin, kruh i mlijeko, a muž mi je dijabetičar. Ježim se jeseni. Unuk ide u osnovnu školu. Sin je digao veliki kredit na stan. Zamislite od čega će on sada kupiti knjige? Ja mu sada ne mogu pomoći. Od čega će živjeti?"
"Sanader je sve svoje opskrbio i što sada? Neka prokaže porijeklo imovine otkako je došao u Zagreb do danas. Otkuda? Ma svi oni su banda lopovska."
"Vrana vrani oči ne kopa. Budite sigurni da će svi biti zaštićeni."
"Mirovine se nisu smjele dirati nikako jer od njih ni onako ni ovako nitko ne žive. Mene da djeca ne pomažu i da nisu vani, ne znam što bih napravila. Bila bih gladna i žedna - doslovce."
"Mene je neće srezati jer je toliku i nemam. Neka režu sami sebi ono što su natukli i pokrali. Njega treba hapsiti i vratiti natrag gdje je i sjedio, neka nas izvuče iz ovoga u što nas je odveo. Ova nova Vlada ne vjerujem da će išta popraviti jer nema otkuda, kada je sve pokradeno i sve je otišlo."
"Najviše vjerujem guverneru."
"Preveliko je zlo nastalo."
"Kao maknut će im kavu i vodu. Čiste gluposti."
"Neka sebi skinu pola plaće. On, ako ima 23.000 kuna, neka živi od 10.000 kuna."
"Mislim da bez MMF-a ništa. I onda, opet se zadužiti. I naši unuci i mi, svi ćemo otplaćivati."
"Totalna propast. Šuker to ne zna. On ima samo velike brkove. Sanader je zato i pobjegao jer je bio nesposoban. Treba odjednom umrijeti 500.000 penzionera i riješeno je pitanje."
Nije se čuditi ironiji, pogotovo kad se zna da su upravo hrvatski umirovljenici, od stvaranja hrvatske države, materijalno najponiženija kategorija stanovništva.
Profesorica na osječkom Ekonomskom fakultetu, Slavica Singer:
"Mislim da ljudi moraju biti ogorčeni jer je to stvarno omalovažavanje zdravog razuma, a o tome je već bilo govora. Za sada se ne vidi ništa novo, nema nikakvih naznaka što će se dogoditi sa tih nedostajućih gotovo osam milijardi. I dalje se govori da su plaće i mirovine zadnje, da se neće dirati, čak ni pojedine investicije. Pelješki most je postojao kao neka vrsta simbola, vjerojatno tvrdoglavosti. Ne znam s kojim drugim novcima i izvorima će pokrpati tu rupu, ali u svakom slučaju mislim da mora biti selektivni i diferencirani pristup jer to stvarno ne mogu snositi oni koji imaju najmanje novaca."
Nova premijerka, Jadranka Kosor, zasad još izbjegava izravan odgovor hoće li se i koliko dirati u mirovine, iako se neslužbeno govori o pet do deset posto:
"Mi se prvo moramo u koaliciji dogovoriti koji će to biti rezon, koje će to biti mjere i potezi, moramo napraviti vrlo čvrsti dogovor, a onda možemo izaći u javnost. Ono što mogu reći kao predsjednica Vlade jeste da ću se oštro zauzimati za zaštitu najosjetljivijih skupina, za mirovine najugroženijih, ali i drugih skupina, onih koji su vrlo često na rubu egzistencije, nezaposlenih i tako dalje."
Čeka li Hrvatsku argentinski scenarij? Ekonomski analitičari to negiraju i ističu da Hrvatska još uvijek može uredno plaćati sve svoje obveze i kredite. Novinar i analitičar internetskog portala Bussiness.hr, Darko Baniček:
"Mislim da smo još daleko do te pozicije, obzirom da mi imamo opciju koja je na stolu - dolazak MMF-a rješava sve tekuće probleme. Onda nastupaju oni drugi, politički. Ova Vlada do sada nije pokazivala spremnost, niti snagu, da poduzme nužne reforme, ali će nas MMF natjerati da ih poduzmu."
Doktor Ljubo Jurčić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, jedan od kandidata za predsjednika države, pojašnjava da je računica vrlo jednostavna - Hrvatska u prosjeku troši 10 posto više od stvorenog nacionalnog dohotka, što matematički znači da upravo za toliko treba smanjiti i državnu i osobnu i investicijsku potrošnju:
"Vlada to nasljeđuje starom politikom i zato nemaju aktivan pristup ekonomskoj politici. To znači da se mora 10 posto smanjiti proračun, a u proračunu 10 posto smanjenja znači da se mora dirnuti u plaće onima koji su u državom proračunu, mora se ići na saniranje subvencija. Na žalost, morat će se malo dirnuti i u mirovine."
Država, kaže Jurčić, neće bankrotirati, samo će građani još lošije živjeti, iako im je, kako kažu u našoj anketi, osmijeh odavno već nestao s lica:
"Kada čujem iz nekog stana smijeh, pitam se da li je moguće da se netko smije ili da netko nešto slavi. Ne znam kada sam se zadnji put nasmijala, a inače sam totalni optimista."
Suradnja: Dženana KARABEGOVIĆ, Branka TRIVIĆ, Branko VUČKOVIĆ, Esad KRCIĆ, Ankica BARBIR MLADINOVIĆ
Svjetska ekonomska kriza pogodila je snažno Bosnu i Hercegovinu. Vlasti nade polažu u stand by aranžman MMF-a, a sindikati tvrde da ni to neće pomoći da se zaustavi val otpuštanja radnika i pad bruto društvenog proizvoda.
Samo u Republici Srpskoj bez posla je ostalo oko 17.000 radnika za prvih šest mjeseci ove godine. U Sindikatu tog bosansko-hercegovačkog entiteta kažu kako ih brine da su radnici dobili otkaze kao tehnološki višak, te da je ekonomska kriza direktno pogodila one u industriji. Predsjednica Ranka Mišić navodi i da novac dobijen od stand by aranžman, radnicima neće pomoći:
"Neodgovorna vlast Bosne i Hercegovine je i dovela Bosnu i Hercegovinu u poziciju da mora finansijski da zavisi od MMF-a. Moramo biti iskreni - mi ne koristimo taj novac MMF-a onako kako bi smo mi željeli, već imate diktat onog koji vam je dao novac, kako ga smijete trošiti i šta trebate uraditi da bi ste dobili taj novac. Pristalica sam toga da taj novac nikako ne bi trebao biti predmet potrošnje, nego da bi ga trebalo pametno iskoristi. Svaka marka koja ode u realni sektor, svaka marka koja podrži stvaranje nove vrijednosti je marka koja je isplativa. Ako se ona pojede, onda znači da je to samo jedan u nizu kredita koji neće imati pozitivne efekte, koji će samo biti novo zaduženje za generacije koje dolaze."
Iako sindikalci upozoravaju da je ekonomska situacija u Republici Srpskoj gora nego ikad, predsjednik Vlade tog bosansko-hercegovačkog entiteta, Milorad Dodik, kaže da je došlo do pada samo u metalnoj i tekstilnoj industriji, te u industriji prerade drveta:
"Mislimo da ćemo zadržati pozitivne kumulativne trendove i da nećemo imati recesionu stopu, već da ćemo zabilježiti stopu koja možda neće biti onakva kakvu smo planirali u ekonomskoj politici, od šest posto, ali sigurno neće pasti kumulativno ispod četiri posto na kraju ove godine."
Najviše trpi metalska industrija, u kojoj je prije rata, na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, bilo zaposleno 230.000 metalaca. Od tog broja danas radi tek njih 35.000.
Ismet Bajramović, predsjednik Sindikata metalaca Bosne i Hercegovine:
"Preko 120.000 metalaca je tu. Na žalost veliki broj dobrih kadrova je otišao. Što je još gore i opasnije, izgubili smo kadrove koji su bili izuzetno dobro obučeni, koji su bili vrhunski inžinjeri i majstori. Sada ih nemamo. Sada imamo slučajeva da firme dobiju posao, ali nema ko da ga uradi jer novi kadrovi ne znaju da ga urade, tako da smo u izuzetno velikim problemima."
A da je ekonomska situacija u zemlji više nego zabrinjavajuća, pokazuje i podatak da novca nema ni za budžetske korisnike. Tako, primjerice, na računu u Vladi Tuzlanskog kantona nema niti jedne konvertibilne marke. Budžetski korisnici najavljuju, da bi se, ukoliko novca ne bude bilo za njihove plate, uskoro mogli naći na ulicama.
Predsjednica Sindikata radnika hemije i nemetala, Kata Iveljić:
"Očito da se nije na vrijeme ubrizgalo u privredu. To su sada posljedice kolapsa u budžetu. Sada se to održava i na plaće budžetskih korisnika."
Ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini mogla bi se označiti kao ekonomija u slobodnom padu, ocjenjuje profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta, Anto Domazet, jer se, kako ističe, ne vide nikakve mjere koje Vlade preuzimaju da bi se aktivno suprotstavile negativnim efektima recesije. Vidljivo je, kaže Domazet, da lična i investiciona potrošnja opadaju:
Poseban problem je gubitak radnih mjesta, za koje nema jasne statističke slike, ali se može procijeniti da je od novembra 2008. godine do danas izgubljeno negdje oko 20.000 - 25.000 radnih mjesta.
"Poseban problem je gubitak radnih mjesta, za koje nema jasne statističke slike, ali se može procijeniti da je od novembra 2008. godine do danas izgubljeno negdje oko 20.000 - 25.000 radnih mjesta. Statistika zvanično priznaje 18.000, ali je to sigurno mnogo više. Postoji strah da će takav trend biti ubrzan do kraja godine jer su kompanije u suočavanju sa problemima recesije bile zaista krajnje odgovorne prema radnicima, a njihovo otpuštanje je posljednje rješenje koje su mnoge kompanije primjenjivale u svojim mjerama antirecesionog djelovanja."
Domazet ocjenjuje da će novac od stand by aranžmana Vladama poslužiti samo za kompenzaciju deficita u budžetima, kao i da će njegov efekt biti kratkotrajan:
"Ovo je samo krpljenje rupa koje su se prenijele iz prošle godine, koje su rezultat visoke javne potrošnje, rezultat nereformiranog javnog sektora, izostanka reformi u penzijskom, socijalnom i zdravstvenom sektoru, javnoj administraciji i obrazovanju. Svi ti problemi ostaju, svi ti problemi se nasljeđuju, a novih aranžmana sa MMF-om nema."
Da bi postojeća situacija bila prevaziđena, smatraju ekonomski stručnjaci, potrebno je napraviti ozbiljan program reformi kojeg će Vlade provoditi. Ekonomisti upozoravaju i da su to teške i bolne reforme koje će pogoditi brojne socijalne kategorije stanovništva, ali da se od toga ne može pobjeći. Ističu i kako postojeće vlasti kalkulišu da do kraja svog mandata preuzmu u ruke što manje vrućeg krompira, ali i da je rezove neizbježno napraviti. U protivnom, održivost javnog finansiranja biće upitna.
Srbiju potresa radničko nezadovoljstvo
U Srbiji je sve više ljudi bez posla i sve je očiglednije nezadovoljstvo brojnim privatizacijama preduzeća, čiji novi vlasnici gotovo da i ne brinu o sudbini zaposlenih. Radnički protesti poprimaju radikalne metode - od blokiranja puteva, pruga, zgrada opština, zatvaranja funkcionera u kancelarijama, do onih najdrastičnijih - štrajkova glađu i odsecanja prstiju, kakav je primer nedavno zabeležen u Novom Pazaru.
"U ovoj zemlji Srbiji ovo je jedini način da se ispoštuju radnička prava. Jedini način da se čuje glas radnika."
Tranzicioni gubitnici i akteri eksplozije radničkog nezadovoljstva, koji je ovih dana pogodio centralnu Srbiju, osećaju se prevarenim i obespravljenim, te radikalnim metodama sindikalne borbe pokušavaju sebi i svojim porodicama da obezbede minimum egzistencije:
"Nemamo posao, nemamo pare, nemamo hleba, a tajkuni uzeli našu fabriku, uzeli je džabe, uzeli nam posao, odneli sve."
"Mi radnici nemamo hleba da jedemo, mi ne znamo šta ćemo dalje."
Uzrok ovakvih protesta jeste privatizacija koja je imala za cilj da uništi preduzeća, a ne da zadrži delatnost, čime pojedinci stiču enormno bogatstvo, tako što iz tih preduzeća odstrane radnike, a zadrže imovinu, koju kasnije pretvaraju u građevinsko zemljište.
Jugoslav Ristić, predsednik kragujevačkog Gradskog veća samostalnog sindikata, kaže da je novi talas radničkog nezadovoljstva izazvan kolapsom u kome su se našla privatizovana preduzuća, čiji novi vlasnici nisu učinili ništa da povećaju proizvodnju i obezbede posao za zaposlene:
"Uzrok ovakvih protesta jeste privatizacija koja je imala za cilj da uništi preduzeća, a ne da zadrži delatnost, čime pojedinci stiču enormno bogatstvo, tako što iz tih preduzeća odstrane radnike, a zadrže imovinu, koju kasnije pretvaraju u građevinsko zemljište. U mnogim preduzećima je to urađeno. To je razlog ovakvih protesta."
Ugovori o privatizaciji preduzeća, čiji radnici protestuju, predviđali su pozamašna investiciona ulaganja, modernizaciju proizvodnih kapaciteta, proširenje proizvodnje i sigurne zarade. Ispostavilo se da su te odredbe mrtvo slovo na papiru, koje novi vlasnici nisu ispoštovali, zbog čega radnici traže ispunjavanje ugovornih obaveza ili temeljno preispitivanje procesa privatizacije.
"Tražimo ima li neko u ovoj državi da zaštiti ovo malo muke i fabrike, da bi se bivši radnici kako-tako namirili jer smo na ulici."
"Rešenje ove krize je svakako samo novi posao i da se gazde jednom dogovore sa Vladom, ili sa nekim ministarstvima, kako ovim ljudima da izađu u susret."
Bivši ministar za rad i socijalnu politiku, Slobodan Lalović, smatra da država neće moći da ispuni radničke zahteve, zbog čega očekuje novi talas socijalnih nemira:
"Nesumnjivo je da Srbiji predstoji ove jeseni socijalna katastrofa. To je postalo neizbežno jer privreda zamire."
I sindikalni lider Jugoslav Ristić smatra da će završnica privatizacije biti propraćena novim radničkim protestima i socijalnim potresima. Ističe da će sindikat svim sredstvima uključujući radikalne metode i braniti interese zaposlenih:
"Naravno da će biti ovakvih događaja, obzirom da je kraj privatizacije, da veliki broj kupoprodajnih ugovora ističe, što je vlasnicima dalo za pravo i osokolilo ih na delovanje države. Oni sada ta preduzeća uništavaju. Hiljade ljudi ostaje bez posla. Naravno da to niko neće mirno da posmatra. Posao nas sindikate će biti da ih organizujemo i ujedinimo."
Vlasti tvrde da se situacija poboljšava
S druge strane, predstavnici vlasti tvrde da su svesni problema u privredi, te da čine ono što najbolje znaju. Koristeći svetsku ekonomsku krizu, kao odgovarajuće opravdanje, često i ne kriju svoje zadovoljstvo "navodnim" uspesima u privredi.
Potpredsednik Vlade, Mlađan Dinkić, rekao je da druga godina mandata aktuelne Vlade "neće biti godina razvoja, već godina oporavka". Drugi čovek u Cvetkovićevom kabinetu je još dodao da je pitanje koliko će Srbiji trebati vremena da se vrati na nivo od pre svetske ekonomske krize.
Premijer Mirko Cvetković, koji je bez imalo zazora i hvalio jednogodišnje performanse svog kabineta, rekao je da je Srbija u okviru ekonomske krize već dotakla dno i da se sada ide polako na gore, odnosno, da se situacija poboljšava:
"Možemo da konstatujemo da smo nakon početnih izrazitih teškoća uspeli, pre svega, da stabilizujemo finansijski sistem, kurs, deviznu štednju. U isto vreme, drastičan pad industrijske proizvodnje zaustavljen je negde u martu mesecu. Sada se uspostavila nova ravnoteža, doduše, na nižem nivou, ali nemamo dalji drastičan pad i očekujemo da će polako doći do oporavka. Iskreno verujem da je najgore prošlo i da se nalazi iza nas."
Obraćajući se novinarima, Cvetković je priznao da je u budžet pristiglo manje novca nego što se očekivalo:
"Mi nismo prekoračili izdatke, međutim, kada se radi o prilivima, oni su slabiji nego što smo očekivali."
Mi nismo prekoračili izdatke, međutim, kada se radi o prilivima, oni su slabiji nego što smo očekivali.
Ni potpredsednik Vlade, Mlađan Dinkić, ne zaostaje u optimizmu za svojim šefom. Iskoristivši podatak da se u kragujevačkoj Zastavi ponovo radi u dve smene, uprkos tome što italijanski FIAT još uvek nije uplatio osnivački ulog od 200 miliona eura, niti počeo proizvodnju novog modela, Dinkić je rekao:
"Imamo svetsku ekonomsku krizu zbog koje su neki planovi odloženi, ali biće realizovani jer je FIAT u velikom zamahu."
Ekonomisti nisu ovako optimistični kao predsednik i ključni ljudi srpske Vlade. Oni ukazuju na činjenicu da su ekonomski problemi Srbije, strukturne, a ne konjunkturne prirode i da neće nestati kada se svetska kriza okonča.
Jedan od važnijih izvora neuspeha ove Vlade jeste što joj je trebalo tri rebalansa budžeta da konačno shvati ozbiljnost krize. Najveći problem je, kaže Vladimir Gligorov iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije, što ona ni sada nema srednjoročnu strategiju razvoja zemlje nakon što svet izađe iz ekonomske krize:
Vlada je relativno rđavo procenila razvoj situacije... U tom smislu su sve mere koje su donošene uglavnom kasnile, zbog čega su, naravno, bile nedovoljno efikasne, što je onda rezultiralo i svim ovim nagomilanim problemima kada je reč o tome kako će se finansirati javna potrošnja.
"Vlada je relativno rđavo procenila razvoj situacije, mada je već tu negde od oktobra prošle godine, ako ne i pre toga, bilo jasno da će recesija biti ozbiljna. U tom smislu su sve mere koje su donošene uglavnom kasnile, zbog čega su, naravno, bile nedovoljno efikasne, što je onda rezultiralo i svim ovim nagomilanim problemima kada je reč o tome kako će se finansirati javna potrošnja. Drugi problem sa Vladom je što u svemu tome, naročito kad je reč o Ministarstvu finansija i predsedniku Vlade, ne vidimo apsolutno nikakvu strategiju, u smislu rezona - dobro, sada je ta svetska kriza, ona će proći, ali šta onda? Kako će izgledati zemlja posle toga?"
Vlada, kako stvari stoje, ocenjuje, uopšte ne razmišlja o tome šta bi trebalo činiti da bi se na srednji rok zemlja vratila na neku stopu rasta od pet-šest posto. Komentarišući Dinkićevu izjavu da druga godina mandata Vlade neće biti godina razvoja nego oporavka, Gligorov kaže:
"Ne znam šta to tačno znači, ali očigledno se očekuje da se izgubi još jedna godina na nešto, tako da to očigledno govori o tome da oni nisu sagledali stratešku stranu stvari. Ono što bi trebalo učiniti jeste da se iskoristi ova mogućnost koja se pruža pregovorima sa MMF-om, da se izvrši jedna veoma radikalna reforma, pre svega javnog sektora, jedna redistribucija u pravcu privatnog sektora, da se dodatno uklone sve prepreke poslovanju, kako stranaca, tako i domaćih privrednika, da se ukloni sva ta monopolisana struktura u Srbiji. Posebno treba da se radi na tome da se omogući značajan razvoj izvoznog sektora, što podrazumeva još jednu značajniju korekciju kursa dinara, kako bi se, što je moguće više, bilo pristrasno u korist onih koji izvoze, umesto u korist onih koji uvoze, ili onih koji se bave uslužnim delatnostima, prevashodno za domaće tržište. To je ključni uslov da se omogući duži period rasta od pet-šest posto, što bi omogućilo i razvoj i rast zapošljavanja ljudi. "
U Crnoj Gori se tek očekuje pravi udar krize
Iako su u početku objavljivane prognoze o ovogodišnjoj pozitivnoj stopi rasta, u Crnoj Gori se, po svemu sudeći, tek očekuje pravi udar krize. Metalna industrija i turizam, koji su okosnica crnogorske ekonomije, se suočavaju sa teškoćama, ali nade se ipak polažu u buduće infrastrukturne radove, koji bi mogli dati značajan impuls ukupnoj ekonomiji Crne Gore.
Svjetska ekonomska kriza je nastavak finansijske krize, čiji su se nagovještaji ukazivali čak prije više od dvije godine, a koja se sasvim jasno manifestovala nizom događaja u globalnom finansijskom sektoru, koji su počeli bankrotom američkog finansijskog giganta Lehman brothers. Uprkos jasnim pokazateljima da će čitav svijet biti uzdrman, u Crnoj Gori se jedno vrijeme, pokazaće se, suviše optimistično projektovala stopa rasta za ovu godinu. Svjetska ekonomija je skliznula u recesiju, a ovdje se još uvijek predviđala stopa rasta od bar dva procenta.
Uslijedile su mjere štednje kroz redukciju trošenja novca iz državnog budžeta, a nedavno je izvršen i rebalans budžeta, koji je državnu kasu, sa skoro milijardu i po, skratio za 216 miliona eura. Pored toga, svima u državnoj upravi će, ukoliko se stanje pogorša, plate biti smanjene za 10 posto, a naknade za prevoz, topli obrok i regres ukinuti. Ovo naročito predstavlja signal da Vlada vjerovatno očekuje da Crna Gora tek treba da bude pogođena najjačim talasom krize.
"Sigurno je da će do kraja ove godine biti dodatnih posljedica ekonomske krize", kaže direktor Direkcije za mala i srednja preduzeća, Zoran Vukčević:
"Vjerujem da će se naći adekvatan odgovor. Najkritičniji je problem nelikvidnost bankarskog sektora, a samim tim i nelikvidnost crnogorskih preduzeća. Ove mjere u posljednje vrijeme, koje je Vlada preduzela u obezbjeđivanju dodatnih finansijskih sredstava, će doprinijeti upravo da se ublaži taj problem. Nećemo uspjeti do kraja da riješimo taj problem, ali ćemo uspjeti u značajnoj mjeri da ga ublažimo."
"Ako se nešto desi u centru zbivanja, logično je da se to, sa izvjesnom vremenskom zadrškom, desi i na periferiji", kaže generalni sekretar Unije poslodavaca, Vladimir Čurović, koji smatra da se ta okolnost može iskoristiti i kao prednost jer ostavlja dovoljno vremena za kvalitetnu reakciju.
Logično je da crnogorska privreda, odnosno sve privrede u regionu, efekte osjećaju naknadno. Mi ipak nismo centar globalnih ekonomskih zbivanja, već polu-periferija.
"Nažalost, kad god pomislimo da je kriza dotakla dno, dogodi se dodatno pogoršanje", kaže Čurović:
"Efekti svakako da se počinju osjećati. Dosta toga će zavisiti u crnogorskoj ekonomiji od rezultata turističke sezone, ali i globalno. Logično je da crnogorska privreda, odnosno sve privrede u regionu, efekte osjećaju naknadno. Mi ipak nismo centar globalnih ekonomskih zbivanja, već polu-periferija. Svi ti udri i efekti se šire od centra prema periferiji."
Turizam je, pored metalne industrije, okosnica crnogorske privrede. Teška kriza u kojoj se nalazi podgorički Kombinat aluminijuma i nikšićka Željezara, predstavljaju razlog za zabrinutost, a i turistička sezona podbacuje.
Direktor Direkcije za mala i srednja preduzeća, Zoran Vukčević, kaže da će to proizvesti dodatne probleme:
"U ukupnom izvozu, aluminij učestvuje sa 50 posto i to će se značajno odraziti. To će se morati nadomjestiti na jedan drugačiji način. Isto tako vjerujem da će biti dosta oblasti, kada su u pitanju finansijski efekti, gdje će oni biti manji nego prošle godine. Biće problem da se to nadomjesti, ali vjerujem da ćemo uspjeti da do kraja ove godine nađemo adekvatne odgovore na to i da sljedeća godina bude godina oporavka, gdje ćemo pokušati da stopa rasta bude iznad nule, pošto je ona projektovana da bude na nivou pola za ovu godinu."
Turizam je, pored metalne industrije, okosnica crnogorske privrede. Teška kriza u kojoj se nalazi podgorički Kombinat aluminijuma i nikšićka Željezara, predstavljaju razlog za zabrinutost, a i turistička sezona podbacuje.
Vukčević se uzda u predstojeće javne radove. Crnoj Gori predstoji izgradnja autoputa od Bara do Boljara, koji će spojiti primorje sa krajnjim sjeverom zemlje, ka Srbiji. Radovi bi prema najavama trebalo da počnu ove jeseni:
"Vjerujemo da će početi i neki drugi veliki investicioni projekti, kao što su izgradnja turističkih objekata na crnogorskom primorju. Vjerujem da će velike investicije, velikih investitora, biti način na koji će se nadomjestiti problem sa nedovoljnim izvozom aliminijuma i nedostajućim finansijskim efektima turističke privrede."
Vladimir Čurović iz Unije poslodavaca takođe smatra da će javni radovi predstavljati značajan impuls domaćoj ekonomiji, ali uz jedan preduslov:
"Izgradnja autoputa ima potencijal da bitno poboljša parametre i da angažuje crnogorsku ekonomiju u dobroj mjeri. Ono što uliva određenu dozu opreza u sve to je pitanje odakle počinje sva kriza, je li to pitanje finansija i finansiranja. Dok god je finansijska konstrukcija i finansiranje tog autoputa stabilno, sve će biti dobro. Ako taj uslov bude zadovoljen, crnogorska privreda će definitivno da osjeti bitne benifite od tog autoputa, a ako to bude ugroženo, ni ekonomija ne može da ima benefite od tog projekta."
Na udaru mirovine?
Hrvati su ogorčeni najavljenim rezanjem mirovina i plaća, bez čega Vlada neće moći zatvoriti budžetski minus od milijardu i više eura. Iako nova premijerka o tome zasad izbjegava izravan odgovor, sve je izglednije da će se, osim dužnosničkih, braniteljskih i ostalih povlaštenih mirovina, morati zahvatiti u one redovne, s kojima se ni dosad nije moglo živjeti, pa sve više ljudi strahuje od osobnog financijskog kolapsa jer država će se, kažu građani, izvući, makar i uz pomoć MMF-a.
"Bojimo se, itekako se bojimo. Bojimo se jer imam 2.100 kuna penziju. Sada, radi toga što prelazim 2.000 kuna, će mi uzeti 100 kuna. Onome ko ima 20.000 kuna plaće, njemu će uzeti 2.000 kuna, a to za njega ništa ne znači. Meni 100 kuna znači puno."
"Muž ima 2.700 kuna. Imamo dvosobni stan, režije i jedan kredit. Ostane nam za margarin, kruh i mlijeko, a muž mi je dijabetičar. Ježim se jeseni. Unuk ide u osnovnu školu. Sin je digao veliki kredit na stan. Zamislite od čega će on sada kupiti knjige? Ja mu sada ne mogu pomoći. Od čega će živjeti?"
"Sanader je sve svoje opskrbio i što sada? Neka prokaže porijeklo imovine otkako je došao u Zagreb do danas. Otkuda? Ma svi oni su banda lopovska."
"Vrana vrani oči ne kopa. Budite sigurni da će svi biti zaštićeni."
"Mirovine se nisu smjele dirati nikako jer od njih ni onako ni ovako nitko ne žive. Mene da djeca ne pomažu i da nisu vani, ne znam što bih napravila. Bila bih gladna i žedna - doslovce."
"Mene je neće srezati jer je toliku i nemam. Neka režu sami sebi ono što su natukli i pokrali. Njega treba hapsiti i vratiti natrag gdje je i sjedio, neka nas izvuče iz ovoga u što nas je odveo. Ova nova Vlada ne vjerujem da će išta popraviti jer nema otkuda, kada je sve pokradeno i sve je otišlo."
"Najviše vjerujem guverneru."
"Preveliko je zlo nastalo."
"Kao maknut će im kavu i vodu. Čiste gluposti."
"Neka sebi skinu pola plaće. On, ako ima 23.000 kuna, neka živi od 10.000 kuna."
"Mislim da bez MMF-a ništa. I onda, opet se zadužiti. I naši unuci i mi, svi ćemo otplaćivati."
"Totalna propast. Šuker to ne zna. On ima samo velike brkove. Sanader je zato i pobjegao jer je bio nesposoban. Treba odjednom umrijeti 500.000 penzionera i riješeno je pitanje."
Nije se čuditi ironiji, pogotovo kad se zna da su upravo hrvatski umirovljenici, od stvaranja hrvatske države, materijalno najponiženija kategorija stanovništva.
Profesorica na osječkom Ekonomskom fakultetu, Slavica Singer:
"Mislim da ljudi moraju biti ogorčeni jer je to stvarno omalovažavanje zdravog razuma, a o tome je već bilo govora. Za sada se ne vidi ništa novo, nema nikakvih naznaka što će se dogoditi sa tih nedostajućih gotovo osam milijardi. I dalje se govori da su plaće i mirovine zadnje, da se neće dirati, čak ni pojedine investicije. Pelješki most je postojao kao neka vrsta simbola, vjerojatno tvrdoglavosti. Ne znam s kojim drugim novcima i izvorima će pokrpati tu rupu, ali u svakom slučaju mislim da mora biti selektivni i diferencirani pristup jer to stvarno ne mogu snositi oni koji imaju najmanje novaca."
Nova premijerka, Jadranka Kosor, zasad još izbjegava izravan odgovor hoće li se i koliko dirati u mirovine, iako se neslužbeno govori o pet do deset posto:
Ono što mogu reći kao predsjednica Vlade jeste da ću se oštro zauzimati za zaštitu najosjetljivijih skupina, za mirovine najugroženijih, ali i drugih skupina, onih koji su vrlo često na rubu egzistencije, nezaposlenih i tako dalje.
"Mi se prvo moramo u koaliciji dogovoriti koji će to biti rezon, koje će to biti mjere i potezi, moramo napraviti vrlo čvrsti dogovor, a onda možemo izaći u javnost. Ono što mogu reći kao predsjednica Vlade jeste da ću se oštro zauzimati za zaštitu najosjetljivijih skupina, za mirovine najugroženijih, ali i drugih skupina, onih koji su vrlo često na rubu egzistencije, nezaposlenih i tako dalje."
Čeka li Hrvatsku argentinski scenarij? Ekonomski analitičari to negiraju i ističu da Hrvatska još uvijek može uredno plaćati sve svoje obveze i kredite. Novinar i analitičar internetskog portala Bussiness.hr, Darko Baniček:
"Mislim da smo još daleko do te pozicije, obzirom da mi imamo opciju koja je na stolu - dolazak MMF-a rješava sve tekuće probleme. Onda nastupaju oni drugi, politički. Ova Vlada do sada nije pokazivala spremnost, niti snagu, da poduzme nužne reforme, ali će nas MMF natjerati da ih poduzmu."
Doktor Ljubo Jurčić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, jedan od kandidata za predsjednika države, pojašnjava da je računica vrlo jednostavna - Hrvatska u prosjeku troši 10 posto više od stvorenog nacionalnog dohotka, što matematički znači da upravo za toliko treba smanjiti i državnu i osobnu i investicijsku potrošnju:
"Vlada to nasljeđuje starom politikom i zato nemaju aktivan pristup ekonomskoj politici. To znači da se mora 10 posto smanjiti proračun, a u proračunu 10 posto smanjenja znači da se mora dirnuti u plaće onima koji su u državom proračunu, mora se ići na saniranje subvencija. Na žalost, morat će se malo dirnuti i u mirovine."
Država, kaže Jurčić, neće bankrotirati, samo će građani još lošije živjeti, iako im je, kako kažu u našoj anketi, osmijeh odavno već nestao s lica:
"Kada čujem iz nekog stana smijeh, pitam se da li je moguće da se netko smije ili da netko nešto slavi. Ne znam kada sam se zadnji put nasmijala, a inače sam totalni optimista."