I dok se u okruženju pojedini umjetnici bune protiv uspostavljenog sistema, u kojem vladaju poremećene vrijednosti, u Crnoj Gori rijetki su oni što dižu glas i koji kroz kulturu i umjetnički angažman upućuju prijekor najodgovornijima za posrnuće morala i ljudskih vrlina.
Kritičari sistema koji vlada u Crnoj Gori i u politici i u svakodnevnom životu rekli bi kako tranzicioni princip - da je sve na prodaju i da svako ima svoju cijenu - važi i za sferu kulture i umjetnosti.
Jedan od žestokih kritičara političkog i kulturnog establišmenta povezanog sa vrhovima vlasti u Crnoj Gori, kolumnista i pisac Balša Brković ovako tumači odsustvo angažovane umjetnosti i umjetnika u Crnoj Gori:
„Izgleda da je ovdje ideal stvaraocima, piscima i intelektualcima da postanu dio tog političkog establišmenta, a to je onda naravno situacija u kojoj naprosto nemate prostor za autentičan angažman. Ovdje imate na tragičan način instaliranu gospodarsku paradigmu, dakle, tu dvorsku kulturu i nažalost mislim da je to jedan od najvećih problema Crne Gore danas.“
No, direktor CNP Janko Ljumović kaže da angažovana umjetnost živi svoj život i u Crnoj Gori. Kao primjer navodi predstave koje su na repertoaru tog pozorišta.
„Repertoar CNP-a ima projekte poput recimo predstava Na ljetovanju, Maksima Gorkog ili Don Juan Moliera. To su dva projekta koja apsolutno referišu na kritiku društva, na vrlo osobene načine. Recepcija publike ali i stručne kritike bi se upravo čitala u tom ključu. Tako da je to apsolutno prisutno, vjerujem i znam, i u drugim medijima, i u vizuelnoj umjetnosti, u filmovima“, navodi Ljumović.
Svako bira na koju će stranu
Pisac iz Budve Dragan Radulović autor je djela „Vitezovi ništavila ili Đavo u tranzicionom Dizneylandu" u kojem upravo opisuje sunovrat vrijednosti po kojima se nekada mjerilo ljudsko i moralno u Crnoj Gori. Kaže da angažovane umjetnosti ima ali da nije u prvom planu i nema podršku.
„Iz prostog razloga što angažovana umjetnost saopštava istine koje ovi naši dvorovi, tranzicioni, post-tranzicioni ne vole da čuju. U prvom redu to je slika o našoj stvarnosti, a ona nije nimalo ljupka. Jedino što je obojeno u pink boje i što je ljupko, naši oficijelni umjetnici vole da prikazuju“, kaže Radulović.
Naše sagovornike smo pitali da li je u Crnoj Gori kultura kritički nastrojena prema političkoj eliti ili je zapravo njen instrument.
Balša Brković kaže da vlast novcem i privilegijama kupuje naklonost crnogorskih umjetnika.
„Ovdje kao što možete da vidite mnogi glasovi koji su u čak u nekim težim godinama funkcionisali kao neki kritički glasovi naprosto su nevjerovatno primireni raznim donacijama i raznim komisijama koje dijele novac“, ocjenjuje Brković.
Janko Ljumović međutim tvrdi da crnogorska umjetnost nije dodvoračka u odnosu na vlast i da je najlakše optuživati pojedine umjetnike i institucije da su angažovane za dvor, odnosno političku elitu.
„Mene lično i profesionalno zabrinjava što uglavnom ti kritičari, bilo da se oni objavljuju javno, dakle sa autoritetom svog imena i prezimena ili su sakriveni u prostoru interneta pod određenim nikovima i prosto na taj način projektuju i stvaraju javno mijenje, nažalost ne participiraju kao gledaoci ili kao akteri, kroz neku profesionalnu zainteresovanost. Bez obzira sada neću da osporim i to mišljenje, ali osporavam nedostatak jednog dijaloga koji bi bio poveden i onda bi to bio pravi način i odgovornost svih nas skupa u tom govoru ili prosto namjeri da kroz kulturu ili umjetnost utičemo na promjenu stvarnosti“, smatra Ljumović.
Dragan Radulović kaže da svako bira na koju će stranu, pa i umjetnici u Crnoj Gori.
„Jednostavno postoji jedan sasvim primjetan dio takozvanih dvorskih umjetnika. Ta kategorija je uvijek postojala i oni su, birajući između pozicije onoga koji saopštava gorke istine i onoga koji saopštava ono što bi dvor volio da čuje i što dvor uvijek nagradi, birali tu poziciju koja je lukrativnija“, zaključuje Radulović.
Kritičari sistema koji vlada u Crnoj Gori i u politici i u svakodnevnom životu rekli bi kako tranzicioni princip - da je sve na prodaju i da svako ima svoju cijenu - važi i za sferu kulture i umjetnosti.
Jedan od žestokih kritičara političkog i kulturnog establišmenta povezanog sa vrhovima vlasti u Crnoj Gori, kolumnista i pisac Balša Brković ovako tumači odsustvo angažovane umjetnosti i umjetnika u Crnoj Gori:
„Izgleda da je ovdje ideal stvaraocima, piscima i intelektualcima da postanu dio tog političkog establišmenta, a to je onda naravno situacija u kojoj naprosto nemate prostor za autentičan angažman. Ovdje imate na tragičan način instaliranu gospodarsku paradigmu, dakle, tu dvorsku kulturu i nažalost mislim da je to jedan od najvećih problema Crne Gore danas.“
No, direktor CNP Janko Ljumović kaže da angažovana umjetnost živi svoj život i u Crnoj Gori. Kao primjer navodi predstave koje su na repertoaru tog pozorišta.
„Repertoar CNP-a ima projekte poput recimo predstava Na ljetovanju, Maksima Gorkog ili Don Juan Moliera. To su dva projekta koja apsolutno referišu na kritiku društva, na vrlo osobene načine. Recepcija publike ali i stručne kritike bi se upravo čitala u tom ključu. Tako da je to apsolutno prisutno, vjerujem i znam, i u drugim medijima, i u vizuelnoj umjetnosti, u filmovima“, navodi Ljumović.
Svako bira na koju će stranu
Pisac iz Budve Dragan Radulović autor je djela „Vitezovi ništavila ili Đavo u tranzicionom Dizneylandu" u kojem upravo opisuje sunovrat vrijednosti po kojima se nekada mjerilo ljudsko i moralno u Crnoj Gori. Kaže da angažovane umjetnosti ima ali da nije u prvom planu i nema podršku.
„Iz prostog razloga što angažovana umjetnost saopštava istine koje ovi naši dvorovi, tranzicioni, post-tranzicioni ne vole da čuju. U prvom redu to je slika o našoj stvarnosti, a ona nije nimalo ljupka. Jedino što je obojeno u pink boje i što je ljupko, naši oficijelni umjetnici vole da prikazuju“, kaže Radulović.
Naše sagovornike smo pitali da li je u Crnoj Gori kultura kritički nastrojena prema političkoj eliti ili je zapravo njen instrument.
Balša Brković kaže da vlast novcem i privilegijama kupuje naklonost crnogorskih umjetnika.
„Ovdje kao što možete da vidite mnogi glasovi koji su u čak u nekim težim godinama funkcionisali kao neki kritički glasovi naprosto su nevjerovatno primireni raznim donacijama i raznim komisijama koje dijele novac“, ocjenjuje Brković.
Janko Ljumović međutim tvrdi da crnogorska umjetnost nije dodvoračka u odnosu na vlast i da je najlakše optuživati pojedine umjetnike i institucije da su angažovane za dvor, odnosno političku elitu.
„Mene lično i profesionalno zabrinjava što uglavnom ti kritičari, bilo da se oni objavljuju javno, dakle sa autoritetom svog imena i prezimena ili su sakriveni u prostoru interneta pod određenim nikovima i prosto na taj način projektuju i stvaraju javno mijenje, nažalost ne participiraju kao gledaoci ili kao akteri, kroz neku profesionalnu zainteresovanost. Bez obzira sada neću da osporim i to mišljenje, ali osporavam nedostatak jednog dijaloga koji bi bio poveden i onda bi to bio pravi način i odgovornost svih nas skupa u tom govoru ili prosto namjeri da kroz kulturu ili umjetnost utičemo na promjenu stvarnosti“, smatra Ljumović.
Dragan Radulović kaže da svako bira na koju će stranu, pa i umjetnici u Crnoj Gori.
„Jednostavno postoji jedan sasvim primjetan dio takozvanih dvorskih umjetnika. Ta kategorija je uvijek postojala i oni su, birajući između pozicije onoga koji saopštava gorke istine i onoga koji saopštava ono što bi dvor volio da čuje i što dvor uvijek nagradi, birali tu poziciju koja je lukrativnija“, zaključuje Radulović.