Za razliku od bivše Jugoslavije, Hrvatska, ni 20 godina od rata, nije uvela odličje heroj ili junak Domovinskog rata.
Pojam „naši heroji“ u Hrvatskoj se uglavnom koristi za haške zatvorenike – Antu Gotovinu, Mladena Markača, ili u Hrvatskoj pravomoćno za ratne zločine osuđenog generala Mirka Norca. Upravo to su i jedina imena koja su pominjali zagrebački srednjoškolci i osmoškolci. Za druge, kažu, nisu ni čuli.
RSE: Ko su za vas heroji hrvatskog Domovinskog rata?
„Ante Gotovina.“
„Ante.“
„Čermak.“
„Sva trojica iz Haga.“
„Čuo sam za puno njih, ali se sada ne mogu sjetiti.“
„Ne znam po čemu bi heroji trebali biti uzori. Vjerojatno po odanosti i hrabrosti.“
„Za mene su heroji svi koji su bili u Domovinskom ratu.“
„Branili su našu zemlju.“
„Svi su heroji koji su bili u ratu, pa i moj tata i njegov tata, ali i ovi generali koji su dobili presudu.“
„Gotovina, Čermak i Markač jer su bili glavni u operaciji Oluja. Mi nismo bili agresori.“
„Ne znam dovoljno o Domovinskom ratu.“
„Ante Gotovina, Mirko Norac, Franjo Tuđman i svi ostali branitelji.“
„Branili su zemlju kada je bilo najteže.“
„Ne samo da su je branili, oni su je i stvorili.“
Na primjedbu da je Haški tribunal proglasio generala Gotovinu odgovornim za smrt stotinu srpskih civila u danima nakon Oluje, za pljačku i paljenje 22.000 kuća, te da je, prije dolaska u Hrvatsku 1991. godine, bio pripadnik francuske Legije stranaca, anketirani srednjoškolci na trenutak zastanu, ali predodžbu o Gotovini - heroju ne umanjuju:
„To je diskutabilno, ali ne znam što bih vam rekla. U ratu su činjene pogreške i na jednoj i na drugoj strani. Ali, ako se sudi nama, treba se suditi i njima.“
„Svi imaju neke mane i niko nije savršen. Naravno da je nama uzor. Da nije bilo njega i takvih kao on, mi bi sada pisali ćirilicom.“
I stariji Zagrepčani odgovaraju slično. Pedesetogodišnja službenica, porijeklom iz Like, koju smo također slučajno zaustavili na ulici, ističe da, unatoč svemu, osuđeni hrvatski generali mogu biti uzor mladima, prije svega zbog hrabrosti i ljubavi prema domovini. Za nju, također, nema dileme tko su hrvatski heroji:
„Oni koji su nas oslobodili – Gotovina, Norac, Merčep.“
RSE: Norac je optužen da je osobno ubijao civile.
„A nitko ne pita da li je itko ubijao naše ljude. Nitko ne pita koliko je ličkih duša palo kada se Norac osvetio.“
RSE: Gotovina je bio francuski legionar?
„Pa dobro, legionar. Ne znam koje je motive imao. Mi smo bili iznemogli. Većina intelektualaca se nije išla boriti, nego je došao Gotovina. Da nije bilo Gotovine, ne bi bilo ni Zadra, ni Šibenika, ni Knina.“
Vrijeme je za etičku evaluaciju
O cijeloj atmosferi i raspoloženju u Hrvatskoj, pogotovo nakon prošlotjednih haških presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču za zločine u Oluji, govore i prva stručna istraživanja javnog mišljenja.
Prema njima, čak 95 posto Hrvata hašku presudu smatra nepravednom, a gotovo 90 posto građana osuđenog generala, Antu Gotovinu, smatra herojem. Agencije napominju kako u 20 godina istraživanja javnog mišljenja u Hrvatskoj, niti o jednom značajnijem političkom pitanju nije postignut veći konsenzus.
„Stvarno je to problem politike. Ovih dana je upravo pravo vrijeme da se otvori ovo pitanje jer je svakako u vrijeme rata bilo herojskih poduhvata, koje bi vrijedilo nagraditi na takav način. Vrijeme je za jednu etičku evaluaciju. Rekla bih da je valorizacija doprinosa nakon Drugog svjetskog rata bila puno kvalitetnija, a da smo se u 90-tim loše snašli“, kaže voditeljica Dokumente, Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelić.
Mnogi istinski heroji rata u Hrvatskoj, ostaju u sjeni, a ističu se isključivo oni ljudi koji su se najviše pojavljivali u medijima, naglašava predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, doktor Zoran Pusić.
„Najviše su se kod nas pojavljivali ljudi protiv kojih je Hag ili domaće pravosuđe podiglo optužnice i većina njih su suđena. Tu je Norac, Glavaš, Gotovina“, navodi Zoran Pusić.
Ne samo srpsko društvo, već i hrvatsko, mora se suočiti sa svojom nedavnom prošlošću i proći katarzu, jer će im, upozorava Pusić, mlade generacije biti odgajane na krivim uzorima i ljudima koji su činili zločine i još se time hvalili.
„Merčep, kao hrvatski junak, se sada pojavljuje na različitim plakatima tipova koji demonstriraju protiv presude u Hagu. On je, 1998. godine, na direktno pitanje novinara da li je istina da ste pobili sve Srbe u Gospiću, odgovorio da to, na žalost, nije istina. Oni su se tim hvalili. To je zapravo prilično zabrinjavajuće pomanjkanje katarze i takve ljude mladi ljudi uzimaju kao svoje uzore. Gotovina je dobar primjer. On nema nikakvih šovinističkih izjava, nema nikakvih naredbi poput slučaja Norca i Glavaša za direktna ubojstva ljudi. On je kao mlad dečko otišao u Legiju stranaca. Legija stranaca nije nešto što smatram uzorom, u koji se trebaju ugledati mladi ljudi. To se oduvijek smatralo malo finijim društvom plaćenih ubojica“, navodi Pusić.
Mnoga visoka odličja u Hrvatskoj dobili su ljudi koji su kasnije završili u zatvoru, bilo zbog pljačke i gospodarskog kriminala, poput najodlikovanijeg Tuđmanovog generala, Vladimira Zagorca, pa im je ordenje moralo biti oduzeto.
Savjetnik predsjednika Republike za branitelje, Predrag Matić Fred, naglašava da 20 godina od rata, Hrvatska mora konačno vrednovati svoje junake, a to što nema više heroja iz Domovinskog rata, krivi ratnu i poslijeratnu politiku.
„Hrvatska politika za vrijeme rata i nakon rata očito se bojala tih časnih i uzornih ljudi, koji bi bili moralne vertikale hrvatskog društva, pa jednostavno nismo dobili heroje Domovinskog rata, što je velika šteta, a svi znamo da je takvih ljudi bilo. Sada smo došli na ideju, koju i potičemo, da se ustanovi odlikovanje ili zvanje ili titula - Junak ili heroj Domovinskog rata. Pokušavamo ispraviti ovu nepravdu koja je napravljena svih ovih godina, da se jednim jasnim, strogim i poštenim kriterijima izdvoje oni najbolji“, kaže Matić.
Pojam „naši heroji“ u Hrvatskoj se uglavnom koristi za haške zatvorenike – Antu Gotovinu, Mladena Markača, ili u Hrvatskoj pravomoćno za ratne zločine osuđenog generala Mirka Norca. Upravo to su i jedina imena koja su pominjali zagrebački srednjoškolci i osmoškolci. Za druge, kažu, nisu ni čuli.
RSE: Ko su za vas heroji hrvatskog Domovinskog rata?
„Ante Gotovina.“
„Ante.“
„Čermak.“
„Sva trojica iz Haga.“
„Čuo sam za puno njih, ali se sada ne mogu sjetiti.“
„Ne znam po čemu bi heroji trebali biti uzori. Vjerojatno po odanosti i hrabrosti.“
„Za mene su heroji svi koji su bili u Domovinskom ratu.“
„Branili su našu zemlju.“
„Svi su heroji koji su bili u ratu, pa i moj tata i njegov tata, ali i ovi generali koji su dobili presudu.“
„Gotovina, Čermak i Markač jer su bili glavni u operaciji Oluja. Mi nismo bili agresori.“
„Ne znam dovoljno o Domovinskom ratu.“
„Ante Gotovina, Mirko Norac, Franjo Tuđman i svi ostali branitelji.“
„Branili su zemlju kada je bilo najteže.“
„Ne samo da su je branili, oni su je i stvorili.“
Na primjedbu da je Haški tribunal proglasio generala Gotovinu odgovornim za smrt stotinu srpskih civila u danima nakon Oluje, za pljačku i paljenje 22.000 kuća, te da je, prije dolaska u Hrvatsku 1991. godine, bio pripadnik francuske Legije stranaca, anketirani srednjoškolci na trenutak zastanu, ali predodžbu o Gotovini - heroju ne umanjuju:
„To je diskutabilno, ali ne znam što bih vam rekla. U ratu su činjene pogreške i na jednoj i na drugoj strani. Ali, ako se sudi nama, treba se suditi i njima.“
„Svi imaju neke mane i niko nije savršen. Naravno da je nama uzor. Da nije bilo njega i takvih kao on, mi bi sada pisali ćirilicom.“
I stariji Zagrepčani odgovaraju slično. Pedesetogodišnja službenica, porijeklom iz Like, koju smo također slučajno zaustavili na ulici, ističe da, unatoč svemu, osuđeni hrvatski generali mogu biti uzor mladima, prije svega zbog hrabrosti i ljubavi prema domovini. Za nju, također, nema dileme tko su hrvatski heroji:
„Oni koji su nas oslobodili – Gotovina, Norac, Merčep.“
RSE: Norac je optužen da je osobno ubijao civile.
„A nitko ne pita da li je itko ubijao naše ljude. Nitko ne pita koliko je ličkih duša palo kada se Norac osvetio.“
RSE: Gotovina je bio francuski legionar?
„Pa dobro, legionar. Ne znam koje je motive imao. Mi smo bili iznemogli. Većina intelektualaca se nije išla boriti, nego je došao Gotovina. Da nije bilo Gotovine, ne bi bilo ni Zadra, ni Šibenika, ni Knina.“
Vrijeme je za etičku evaluaciju
O cijeloj atmosferi i raspoloženju u Hrvatskoj, pogotovo nakon prošlotjednih haških presuda hrvatskim generalima Gotovini i Markaču za zločine u Oluji, govore i prva stručna istraživanja javnog mišljenja.
Prema njima, čak 95 posto Hrvata hašku presudu smatra nepravednom, a gotovo 90 posto građana osuđenog generala, Antu Gotovinu, smatra herojem. Agencije napominju kako u 20 godina istraživanja javnog mišljenja u Hrvatskoj, niti o jednom značajnijem političkom pitanju nije postignut veći konsenzus.
„Stvarno je to problem politike. Ovih dana je upravo pravo vrijeme da se otvori ovo pitanje jer je svakako u vrijeme rata bilo herojskih poduhvata, koje bi vrijedilo nagraditi na takav način. Vrijeme je za jednu etičku evaluaciju. Rekla bih da je valorizacija doprinosa nakon Drugog svjetskog rata bila puno kvalitetnija, a da smo se u 90-tim loše snašli“, kaže voditeljica Dokumente, Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelić.
Mnogi istinski heroji rata u Hrvatskoj, ostaju u sjeni, a ističu se isključivo oni ljudi koji su se najviše pojavljivali u medijima, naglašava predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, doktor Zoran Pusić.
„Najviše su se kod nas pojavljivali ljudi protiv kojih je Hag ili domaće pravosuđe podiglo optužnice i većina njih su suđena. Tu je Norac, Glavaš, Gotovina“, navodi Zoran Pusić.
Ne samo srpsko društvo, već i hrvatsko, mora se suočiti sa svojom nedavnom prošlošću i proći katarzu, jer će im, upozorava Pusić, mlade generacije biti odgajane na krivim uzorima i ljudima koji su činili zločine i još se time hvalili.
„Merčep, kao hrvatski junak, se sada pojavljuje na različitim plakatima tipova koji demonstriraju protiv presude u Hagu. On je, 1998. godine, na direktno pitanje novinara da li je istina da ste pobili sve Srbe u Gospiću, odgovorio da to, na žalost, nije istina. Oni su se tim hvalili. To je zapravo prilično zabrinjavajuće pomanjkanje katarze i takve ljude mladi ljudi uzimaju kao svoje uzore. Gotovina je dobar primjer. On nema nikakvih šovinističkih izjava, nema nikakvih naredbi poput slučaja Norca i Glavaša za direktna ubojstva ljudi. On je kao mlad dečko otišao u Legiju stranaca. Legija stranaca nije nešto što smatram uzorom, u koji se trebaju ugledati mladi ljudi. To se oduvijek smatralo malo finijim društvom plaćenih ubojica“, navodi Pusić.
Mnoga visoka odličja u Hrvatskoj dobili su ljudi koji su kasnije završili u zatvoru, bilo zbog pljačke i gospodarskog kriminala, poput najodlikovanijeg Tuđmanovog generala, Vladimira Zagorca, pa im je ordenje moralo biti oduzeto.
Savjetnik predsjednika Republike za branitelje, Predrag Matić Fred, naglašava da 20 godina od rata, Hrvatska mora konačno vrednovati svoje junake, a to što nema više heroja iz Domovinskog rata, krivi ratnu i poslijeratnu politiku.
„Hrvatska politika za vrijeme rata i nakon rata očito se bojala tih časnih i uzornih ljudi, koji bi bili moralne vertikale hrvatskog društva, pa jednostavno nismo dobili heroje Domovinskog rata, što je velika šteta, a svi znamo da je takvih ljudi bilo. Sada smo došli na ideju, koju i potičemo, da se ustanovi odlikovanje ili zvanje ili titula - Junak ili heroj Domovinskog rata. Pokušavamo ispraviti ovu nepravdu koja je napravljena svih ovih godina, da se jednim jasnim, strogim i poštenim kriterijima izdvoje oni najbolji“, kaže Matić.