I Hrvatska je samo korak do UEFA-nih sankcija, jednako kao Srbija, ali i Makedonija, koju potresa kladioničarska afera predsjednika Makedonskoga fudbalskog saveza. I to nije ništa neobično s obzirom na haos u Hrvatskom nogometnom savezu, o kojem se raspreda već mjesecima.
„U HNS-u je situacija možda i najkompliciranija jer mi ne znamo da li imamo dva predsjednika ili nijednog. Da li imamo dva generalna tajnika ili nijednog. Da li uopće imamo predsjednika? Ko je vladar hrvatskog nogometa?“
Kaos u vodstvu, Hrvatima najdražeg sporta, ističe novinar Hrvatskog Lista, Tomislav Židak, traje već mjesecima, nakon što je u prosincu prošle godine dugogodišnji predsjednik Vlatko Marković odnio tijesnu pobjedu na izbornoj Skupštini u zagrebačkom hotelu Westin.
Njegovi osporavatelji tvrde da je bilo otvorenog kupovanja glasova, pa je Markovićev protivnik, Igor Štimac, nekadašnji nogometaš i reprezentativac, dva mjeseca kasnije, u istom hotelu, sazvao izvanrednu skupštinu i od veljače 2011. godine, Hrvatski nogometni savez, ima dva predsjednika - Markovića i Štimca. Tko će od njih dobiti legitimitet, još se ne zna, a odluku je na ministarstvu Uprave:
„Međutim, stanje napetosti zbog vlasti, zbog predsjednika, zbog glavnog tajnika, zbog izbornika mlade reprezentacije Ive Šuška, to se mora razriješiti jer nered u hrvatskom nogometu UEFA neće mirno gledati.“
Prije dva dana, Marković je sazvao prvu Skupštinu od svog reizbora. Pozivalo se na pomirbu, ali na sjednicu je došlo samo 25 od 49 zastupnika, što nije smetalo Markoviću da ustvrdi kako HNS uživa punu potporu svojih članova.
„Dabome, da imamo i protivnike koji su za rušiti sve, a pogotovo sve što je hrvatsko“, kazao je Marković.
Građane smeta nacionalizam
Markovića podržava kontroverzni šef zagrebačkog Dinama, Zdravko Mamić, a za cijeli nogometni cirkus optužio je novinare i „njihove spekulacije”.
„Zašto prizivate kaos u hrvatskom nogometu koji je nešto najsvjetlije u ovom društvu? Ja ne znam šta vam je ljudi, to nije fer prema hrvatskom čovjeku i hrvatskom društvu. Imamo dovoljno dušmana u našem okruženju, pa ne trebamo sami jedni drugima iskapati oči“, ustvrdio je Mamić.
A upravo zbog Mamića, Dinamovi navijači mjesecima već bojkotiraju utakmice, traže preustroj kluba i Mamićev odlazak. Više od 3.000 Bad Blue Boys-a i navijača započeti će u nedjelju uvečer pred maksimirskim stadionom prosvjed i 48-satno kampiranje. Žele imati udjela u rukovodstvu kluba i osloboditi Dinamo od privatnih interesa braće Mamić.
Zagreb je inače pun grafita poput onog: „Mamiću Srbine”, što je prema mišljenju onih koji to pišu, najveća uvreda. Mnogi anketirani Zagrepčani su nam rekli da ih smeta nacionalizam ekstremnih navijača, koji kao da još uvijek žive u ratnim 90-im:
„Smeta me taj nacionalizam na utakmicama, to divljaštvo. Čudi me da ova država to ne može iskorijeniti. Ako je Margaret Tačer to mogla u Engleskoj riješiti, mislim da bi se to u Hrvatskoj vrlo jednostavno dalo riješiti. Godinu dana zatvora, pa da se vidi.“
Na nedopustivo stanje i navijačko nasilje na tribinama, predsjednik UEFA-e, Michel Platini, nije upozorio samo HNS, već i izravno predsjednika republike Ivu Josipovića.
Sudovi preblagi
Miješanje politike u sport, divljaštvo na stadionima i uski privatni interesi u upravama klubova i Nogometnog saveza, odavno su već sa hrvatskih stadiona otjerali prave navijače, pogotovo sa zagrebačkog Maksimira, pa mnogi misle da bi UEFA-ina kazna, kao svojevrsni šok, čak i dobrodošla:
„To čak možda ne bi bilo ni loše jer ovo je prestrašno. Ja sam nogometni fan, ali mora se nešto takvo dogoditi da se neke promjene naprave. Ovi ljudi ne mogu voditi nogomet kod nas.“
„Ma ne. Uopće ih ne zanimaju ni navijači, to je samo njihov osobni interes.“
Hrvatska ima čak tri zakona o navijačima, ali opće je mišljenje da su sudovi preblagi i da nema prave političke volje da se problem nasilja na tribinama riješi. Sociolog Renato Marić ističe da za to ne treba neka posebna mudrost, već jednostavno postupanje kao prema svim kriminalcima.
„Kao što se postupa prema svim kriminalcima, tako se postupa i prema onima koji šipkama i palicama tuku svoje sugrađane ili se suprotstavljaju jedni drugima“, kaže Marić.
Sportski novinar Vjesnika, Andrija Kačić Karlin, navodi i najnoviji primjer iz Pariza, s prijateljske utakmice Francuske i Hrvatske krajem ožujka, kad su huligani u dresovima hrvatske momčadi pobacali baklje i petarde na teren, a onda tijelima i kartonima formirali slovo U.
„Od 300 navijača, samo njih 20-ak drži kartone sa slovom U, a ostali unezvijereno gledaju. Ali to je ta ista skupina koja je napravila i kukasti križ u Livornu, ako se sjećate 2006-. godine. To su otprilike isti momci. Mislim da HNS ima pravo tužiti te navijače, samo je pitanje hoće li to HNS napraviti“, ocjenjuje Kačić Karlin.
Radikalni stavovi i nasilničko ponašanje huligana već su koštali hrvatsku reprezentaciju, Savez i klubove milijune eura, a novi gubitci, kaže Kačić, zbog moguće suspenzije, popeli bi se i do nekoliko desetaka milijuna eura.
„Huliganski ispadi počinju se predstavljati kao politički i domoljubni događaji. tako Događaj sa početka 90-ih, na utakmici Dinamo – Zvezda, se predstavlja kao domoljubni čin, a taj dan je u Zagrebu izgorjelo 30 tramvaja i 100 automobila. Naravno, tu je bilo primjesa domoljubnog čina, ali je huliganizam, kojeg smo zataškali i zamaskirali, ipak bio primaran. Politika je koketirala sa navijačima početkom 90-ih. Sjećate se - Torcida i BBB za HDZ? Oni su ih tada iskoristili za svoju promidžbu u općenacionalnom pokretu koji je nastao. Međutim, sjećate se i prepirke oko imena Craotia i Dinamo? Tada je HDZ njima okrenuo leđa i oni su se sami, i u tom trenutku jedini, u državi borili protiv HDZ-a“, navodi ovaj novinar.
Sredinom 90-ih, kada je Tuđman oduzeo Dinamu ime i preimenovao ga u Croatia-u, jedan je od najeklatantnijih primjera miješanja politike u sport, a sami navijači jedanput su domoljubi, a drugi huligani.
„Kada je trebalo, uvjetno rečeno, navijače huškati na one druge ili na nekakve političke protivnike, tada se s njima komuniciralo, a u svim drugim okolnostima tor tu ostaje krajnje zapušten“, zaključuje sociolog Renato Marić.
„U HNS-u je situacija možda i najkompliciranija jer mi ne znamo da li imamo dva predsjednika ili nijednog. Da li imamo dva generalna tajnika ili nijednog. Da li uopće imamo predsjednika? Ko je vladar hrvatskog nogometa?“
Kaos u vodstvu, Hrvatima najdražeg sporta, ističe novinar Hrvatskog Lista, Tomislav Židak, traje već mjesecima, nakon što je u prosincu prošle godine dugogodišnji predsjednik Vlatko Marković odnio tijesnu pobjedu na izbornoj Skupštini u zagrebačkom hotelu Westin.
Njegovi osporavatelji tvrde da je bilo otvorenog kupovanja glasova, pa je Markovićev protivnik, Igor Štimac, nekadašnji nogometaš i reprezentativac, dva mjeseca kasnije, u istom hotelu, sazvao izvanrednu skupštinu i od veljače 2011. godine, Hrvatski nogometni savez, ima dva predsjednika - Markovića i Štimca. Tko će od njih dobiti legitimitet, još se ne zna, a odluku je na ministarstvu Uprave:
„Međutim, stanje napetosti zbog vlasti, zbog predsjednika, zbog glavnog tajnika, zbog izbornika mlade reprezentacije Ive Šuška, to se mora razriješiti jer nered u hrvatskom nogometu UEFA neće mirno gledati.“
Prije dva dana, Marković je sazvao prvu Skupštinu od svog reizbora. Pozivalo se na pomirbu, ali na sjednicu je došlo samo 25 od 49 zastupnika, što nije smetalo Markoviću da ustvrdi kako HNS uživa punu potporu svojih članova.
„Dabome, da imamo i protivnike koji su za rušiti sve, a pogotovo sve što je hrvatsko“, kazao je Marković.
Građane smeta nacionalizam
Markovića podržava kontroverzni šef zagrebačkog Dinama, Zdravko Mamić, a za cijeli nogometni cirkus optužio je novinare i „njihove spekulacije”.
„Zašto prizivate kaos u hrvatskom nogometu koji je nešto najsvjetlije u ovom društvu? Ja ne znam šta vam je ljudi, to nije fer prema hrvatskom čovjeku i hrvatskom društvu. Imamo dovoljno dušmana u našem okruženju, pa ne trebamo sami jedni drugima iskapati oči“, ustvrdio je Mamić.
A upravo zbog Mamića, Dinamovi navijači mjesecima već bojkotiraju utakmice, traže preustroj kluba i Mamićev odlazak. Više od 3.000 Bad Blue Boys-a i navijača započeti će u nedjelju uvečer pred maksimirskim stadionom prosvjed i 48-satno kampiranje. Žele imati udjela u rukovodstvu kluba i osloboditi Dinamo od privatnih interesa braće Mamić.
Zagreb je inače pun grafita poput onog: „Mamiću Srbine”, što je prema mišljenju onih koji to pišu, najveća uvreda. Mnogi anketirani Zagrepčani su nam rekli da ih smeta nacionalizam ekstremnih navijača, koji kao da još uvijek žive u ratnim 90-im:
„Smeta me taj nacionalizam na utakmicama, to divljaštvo. Čudi me da ova država to ne može iskorijeniti. Ako je Margaret Tačer to mogla u Engleskoj riješiti, mislim da bi se to u Hrvatskoj vrlo jednostavno dalo riješiti. Godinu dana zatvora, pa da se vidi.“
Na nedopustivo stanje i navijačko nasilje na tribinama, predsjednik UEFA-e, Michel Platini, nije upozorio samo HNS, već i izravno predsjednika republike Ivu Josipovića.
Sudovi preblagi
Miješanje politike u sport, divljaštvo na stadionima i uski privatni interesi u upravama klubova i Nogometnog saveza, odavno su već sa hrvatskih stadiona otjerali prave navijače, pogotovo sa zagrebačkog Maksimira, pa mnogi misle da bi UEFA-ina kazna, kao svojevrsni šok, čak i dobrodošla:
„To čak možda ne bi bilo ni loše jer ovo je prestrašno. Ja sam nogometni fan, ali mora se nešto takvo dogoditi da se neke promjene naprave. Ovi ljudi ne mogu voditi nogomet kod nas.“
„Ma ne. Uopće ih ne zanimaju ni navijači, to je samo njihov osobni interes.“
Hrvatska ima čak tri zakona o navijačima, ali opće je mišljenje da su sudovi preblagi i da nema prave političke volje da se problem nasilja na tribinama riješi. Sociolog Renato Marić ističe da za to ne treba neka posebna mudrost, već jednostavno postupanje kao prema svim kriminalcima.
„Kao što se postupa prema svim kriminalcima, tako se postupa i prema onima koji šipkama i palicama tuku svoje sugrađane ili se suprotstavljaju jedni drugima“, kaže Marić.
Sportski novinar Vjesnika, Andrija Kačić Karlin, navodi i najnoviji primjer iz Pariza, s prijateljske utakmice Francuske i Hrvatske krajem ožujka, kad su huligani u dresovima hrvatske momčadi pobacali baklje i petarde na teren, a onda tijelima i kartonima formirali slovo U.
„Od 300 navijača, samo njih 20-ak drži kartone sa slovom U, a ostali unezvijereno gledaju. Ali to je ta ista skupina koja je napravila i kukasti križ u Livornu, ako se sjećate 2006-. godine. To su otprilike isti momci. Mislim da HNS ima pravo tužiti te navijače, samo je pitanje hoće li to HNS napraviti“, ocjenjuje Kačić Karlin.
Radikalni stavovi i nasilničko ponašanje huligana već su koštali hrvatsku reprezentaciju, Savez i klubove milijune eura, a novi gubitci, kaže Kačić, zbog moguće suspenzije, popeli bi se i do nekoliko desetaka milijuna eura.
„Huliganski ispadi počinju se predstavljati kao politički i domoljubni događaji. tako Događaj sa početka 90-ih, na utakmici Dinamo – Zvezda, se predstavlja kao domoljubni čin, a taj dan je u Zagrebu izgorjelo 30 tramvaja i 100 automobila. Naravno, tu je bilo primjesa domoljubnog čina, ali je huliganizam, kojeg smo zataškali i zamaskirali, ipak bio primaran. Politika je koketirala sa navijačima početkom 90-ih. Sjećate se - Torcida i BBB za HDZ? Oni su ih tada iskoristili za svoju promidžbu u općenacionalnom pokretu koji je nastao. Međutim, sjećate se i prepirke oko imena Craotia i Dinamo? Tada je HDZ njima okrenuo leđa i oni su se sami, i u tom trenutku jedini, u državi borili protiv HDZ-a“, navodi ovaj novinar.
Sredinom 90-ih, kada je Tuđman oduzeo Dinamu ime i preimenovao ga u Croatia-u, jedan je od najeklatantnijih primjera miješanja politike u sport, a sami navijači jedanput su domoljubi, a drugi huligani.
„Kada je trebalo, uvjetno rečeno, navijače huškati na one druge ili na nekakve političke protivnike, tada se s njima komuniciralo, a u svim drugim okolnostima tor tu ostaje krajnje zapušten“, zaključuje sociolog Renato Marić.