Ove subote u našoj temi sedmice govorimo o predrasudama. Nekad ih nismo ni svjesni, jer rastemo s njima. Dva mlada afro-amerikanca, obučeni u hip-hop stilu koji bazaju američkim ulicama, izazvat će podozrenje, posebno kod bijelaca. Ljudi će očekivati da svaki čas izvuku pištolj.
U Češkoj Republici, koja je članica EU, usred glavnog grada možete naići na natpis „psima i Ciganima pristup zabranjen“ jer su predrasude prema Romima užasno velike.
Nakon 11.septembra 2001. godine, službenici na zapadnim aerodromima, s posebnom pažnjom pregledaju svaku iole tamnoputiju osobu.
Badava svi mediji masovne komunikacije, predrasude bujaju i na njih nije otporno niti jedno društvo, pa tako ni balkanske države, dapače.
U Srbiji se s predrasudama suočavaju pripadnici nacionalnih manjina, prije svih Albanci i Romi. Porazna statistika ne zaobilazi ni Hrvate ili Židove. Prema, ove sedmice objavljenom istraživanju, mnogi srednjoškolci osjećaju netrpeljivost prema ljudima drugih nacionalnosti. Tako je na spomeniku romskom pjevaču Šabanu Bajramoviću, ponovo nacrtan kukasti krst, napominje Ognjen Zorić u tekstu Političke i kulturne elite odgovorne za ksenofobiju kod mladih.
Ateisti su manjina u današnjoj Bosni i Hercegovini. Stoga su, kao uostalom i sve manjine, suočeni sa predrasudama. Zbog čega se na one koji ne vjeruju u BiH danas gleda drugačije, razlozi su mnogobrojni. Jedan od njih je svakako činjenica da je već godinama, naročito među mladima, „moderno“ biti vjernik. Druga bitna činjenica je neznanje – pokretač svih predrasuda, pa i onih prema ateistima, navodi Marija Arnautović u tekstu Ateisti na marginama društvenog života.
Kosovsko društvo bi najradije da se tema silovanih žena zaboravi. Prije svega zbog užasno razvijenih predrasuda da je seksualno zlostavljana žena zapravo sramota, ne samo za obitelj, nego i naciju, piše Amra Zejneli u tekstu Zlostavljanje žena tretirano kao javna tajna.
Hrvatska je puna predrasuda, osobito prema određenim etničkim zajednicama, najviše Romima i Srbima. Potom na red dolazi gay populacija. Međutim, Ankica Barbir Mladinović se opredijelila da govori o predrasudama prema invalidima u tekstu Denis u zemlji predrasuda. Povod joj je nedavni skandal u zagrebačkoj Osnovnoj školi Silvije Strahimir Kranjčević, u kojoj su se roditelji žestoko pobunili zbog najobičnije zamjene učionica, kako bi se 13-godišnjem Denisu Mihokoviću, koji boluje od cerebralne paralize, olakšalo sudjelovanje u nastavi i prosti odlazak u WC.
U Crnoj Gori ukorijenjen je strah od promjene, drugačijeg ili nepoznatog. Taj strah, ukazuju stručnjaci, generira brojne predrasude. I posljednja istraživanja govore o visokom stepenu socijalne paranoje, nepovjerenja u ljude i očajničkoj potrebi za sigurnošću u životu. Ima indicija, pa i autora, koji su pisali o „depresivnom optmizimu” Crnogoraca, koji je, kažu, izraženiji nego u okruženju. Detaljnije u tekstu Olivere Nikolić Strah od promjene generator predrasuda.
U Češkoj Republici, koja je članica EU, usred glavnog grada možete naići na natpis „psima i Ciganima pristup zabranjen“ jer su predrasude prema Romima užasno velike.
Nakon 11.septembra 2001. godine, službenici na zapadnim aerodromima, s posebnom pažnjom pregledaju svaku iole tamnoputiju osobu.
Badava svi mediji masovne komunikacije, predrasude bujaju i na njih nije otporno niti jedno društvo, pa tako ni balkanske države, dapače.
U Srbiji se s predrasudama suočavaju pripadnici nacionalnih manjina, prije svih Albanci i Romi. Porazna statistika ne zaobilazi ni Hrvate ili Židove. Prema, ove sedmice objavljenom istraživanju, mnogi srednjoškolci osjećaju netrpeljivost prema ljudima drugih nacionalnosti. Tako je na spomeniku romskom pjevaču Šabanu Bajramoviću, ponovo nacrtan kukasti krst, napominje Ognjen Zorić u tekstu Političke i kulturne elite odgovorne za ksenofobiju kod mladih.
Ateisti su manjina u današnjoj Bosni i Hercegovini. Stoga su, kao uostalom i sve manjine, suočeni sa predrasudama. Zbog čega se na one koji ne vjeruju u BiH danas gleda drugačije, razlozi su mnogobrojni. Jedan od njih je svakako činjenica da je već godinama, naročito među mladima, „moderno“ biti vjernik. Druga bitna činjenica je neznanje – pokretač svih predrasuda, pa i onih prema ateistima, navodi Marija Arnautović u tekstu Ateisti na marginama društvenog života.
Kosovsko društvo bi najradije da se tema silovanih žena zaboravi. Prije svega zbog užasno razvijenih predrasuda da je seksualno zlostavljana žena zapravo sramota, ne samo za obitelj, nego i naciju, piše Amra Zejneli u tekstu Zlostavljanje žena tretirano kao javna tajna.
Hrvatska je puna predrasuda, osobito prema određenim etničkim zajednicama, najviše Romima i Srbima. Potom na red dolazi gay populacija. Međutim, Ankica Barbir Mladinović se opredijelila da govori o predrasudama prema invalidima u tekstu Denis u zemlji predrasuda. Povod joj je nedavni skandal u zagrebačkoj Osnovnoj školi Silvije Strahimir Kranjčević, u kojoj su se roditelji žestoko pobunili zbog najobičnije zamjene učionica, kako bi se 13-godišnjem Denisu Mihokoviću, koji boluje od cerebralne paralize, olakšalo sudjelovanje u nastavi i prosti odlazak u WC.
U Crnoj Gori ukorijenjen je strah od promjene, drugačijeg ili nepoznatog. Taj strah, ukazuju stručnjaci, generira brojne predrasude. I posljednja istraživanja govore o visokom stepenu socijalne paranoje, nepovjerenja u ljude i očajničkoj potrebi za sigurnošću u životu. Ima indicija, pa i autora, koji su pisali o „depresivnom optmizimu” Crnogoraca, koji je, kažu, izraženiji nego u okruženju. Detaljnije u tekstu Olivere Nikolić Strah od promjene generator predrasuda.