Rezolucija Ujedinjenih nacija o Srebrenici, kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u ovom gradu na istoku Bosne i Hercegovine, biće tema sastanka iza zatvorenih vrata u UN-u 17. aprila.
Generalna skupština UN bi mogla da raspravlja o ovom dokumentu, koji su inicirale Njemačka i Ruanda, već početkom maja.
Ovim povodom, provjerili smo posljednje izjave Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske (jedan od dva bh. entiteta), koji je i ranije negirao da se u Srebrenici desio genocid, o dešavanjima iz jula 1995. godine.
Da li se desio genocid u Srebrenici?
Činjenice: Presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (Haškog tribunala) u predmetu protiv Radislava Krstića, bivšeg generala Vojske Republike Srpske, iz 2001. godine, navodi da je Pretresno vijeće "utvrdilo da je u Srebrenici počinjen genocid".
Radi se o prvoj presudi Haškog tribunala za genocid tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina.
Pročitajte i ovo: Most: Može li negiranje genocida u Srebrenici biti 'sloboda govora'?Krstić je tada proglašen krivim za genocid i osuđen na 46 godina, dok je Žalbeno vijeće tri godine kasnije kaznu smanjilo na 35 godina zatvora, te ga proglasilo krivim za pomaganje i podržavanje genocida.
Iako je smanjilo presudu, Žalbeno vijeće je takođe potvrdilo da je "ono što se desilo u Srebrenici bilo djelo genocida".
Kada je BiH tužila Srbiju i Crnu Goru za genocid, Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine utvrdio da je na području Srebrenice 1995. godine počinjen genocid, ali da ga ove zemlje, koje su u trenutku tužbe činile državnu zajednicu, a tokom rata su bile jedna država, SR Jugoslavija, nisu počinile.
Ukupno, za zločine u Srebrenici je do danas više od 50 osoba osuđeno na oko 700 godina zatvora.
Koliko je osoba pogubljeno u Srebrenici?
Činjenice: Podaci haškog Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove navode da je u Srebrenici bilo oko 8.000 žrtava, dok je 30.000 žena i djece prisilno premješteno.
Memorijalni centar u Potočarima govori o brojci od 8.372 ubijene osobe.
Na suđenju Radisavu Krstiću prije više od dvije decenije, utvrđeno je "da su snage bosanskih Srba u julu 1995. pogubile između sedam i osam hiljada muškaraca i mladića bosanskih Muslimana".
Pročitajte i ovo: Čuvanje sjećanja na ubijene SrebreničaneIzvještaj Vlade RS o Srebrenici iz 2004. godine, govori o "više hiljada" likvidiranih Bošnjaka, te da je zločin prikrivan "premještanjem tijela".
Između ostalog, i zbog premještanja tijela, teško je doći do preciznog broja ubijenih.
Koja je definicija genocida?
Činjenice: Prema Statutu Haškog tribunala, genocid se, između ostalog, odnosi na ubijanje pripadnika neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe, prisilno premještanje djece te grupe u drugu grupu, uvođenje mjera kojima je cilj spriječavanja rađanja unutar te grupe – sve sa namjerom da se ona u cijelosti ili djelimično uništi.
Pročitajte i ovo: Guglanjem do 'istine' o SrebreniciDokumenta Haškog suda ističu da su "snage bosanskih Srba znale da će ubijanja muškaraca i prisilno premještanje žena, djece i staraca neizbježno za posljedicu imati fizički nestanak bosansko-muslimanskog stanovništva iz Srebrenice".
"Dokazi su pokazali van razumne sumnje da su snage bosanskih Srba namjeravale da pobiju vojno sposobne muškarce, bosanske Muslimane, kako bi uništili bosansko-muslimansku zajednicu u Srebrenici", navodi se u presudi Krstiću.
Sa kime se obračunavala Vojska RS?
Činjenice: U sudskim procesima za Srebrenicu, utvrđeno je da su žrtve bili civili ili ratni zarobljenici.
Dokazni materijal prezentovan na suđenjima pokazuje "većina žrtava nije ubijena u borbi već tokom masovnih pogubljenja", te da su u masovnim grobnicama pronađeni povezi za oči, te materijal za vezanje ruku.
"Pretresno vijeće je takođe konstatovalo da su neke od žrtava nađenih u masovnim grobnicama bile teški invalidi, pa prema tome nije bilo vjerovatno da se radi o borcima", navodi se u presudi Radisavu Krstiću.
Među žrtvama je bilo i nekoliko žena. Iz Instituta za nestale osobe BiH, ranije je saopšteno da je najmlađa žrtva beba koja je rođena i umrla sredinom jula u Srebrenici, dok je najstarija žrtva bila žena rođena 1901. godine.
Kolektivna odgovornost za genocid
Činjenice: Presude Haškog i domaćih sudova su za genocid proglašavale krivim pojedince, a ne kolektive, države ili entitete.
Haški sud je utvrdio da Srbija i Crna Gora nije odgovorna za genocid u BiH, niti je bila saučesnik, iako tadašnja SR Jugoslavija nije učinila ništa da ga spriječi.
Pročitajte i ovo: U Srbiji 'preskočene lekcije' o ratovima 90-ihU zajedničkoj izjavi Kancelarije visokog predstavnika (OHR), Ambasade Sjedinjenih Država i Kancelarije Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) u BiH iz 2018., navedeno je da nema govora o kolektivnoj odgovornosti Srba za Srebrenicu.
"Niko ne demonizira Republiku Srpsku niti govori o kolektivnoj odgovornosti Republike Srpske ili srpskog naroda, kao što tvrdi predsjednik Republike Srpske i drugi", navedeno je tada.
Ove institucije su reagovale nakon što je Narodna skupština RS na sjednici odbacila izvještaj o Srebrenici rađen 2003. i 2004. godine, u kojem je Vlada RS priznala da se u tom gradu na istoku BiH desio zločin velikih razmjera.
Da li je rezolucija usmjerena protiv nekoga?
Činjenice: RSE je imao uvid u nacrt Rezolucije, u kojoj se, između ostalog, traži da se bez rezerve osudi svako poricanje genocida, te se potiču članice UN-a da sačuvaju utvrđene činjenice i kroz svoje obrazovne sisteme razviju odgovarajuće programe, kako bi se spriječio revizionizam i genocid u budućnosti.
Pročitajte i ovo: 'Politička manipulacija': Poruke Vučića i Dodika protiv Rezolucije o SrebreniciSrpski narod, kao ni kolektivna odgovornost, ne pominju se direktno u ovom dokumentu.
Rezolucije Generalne skupštine UN-a predstavljaju zvanično izražavanje stava ovog tijela, i kao takve nisu obavezujuće za države članice, osim ako se tiču budžeta UN.