Zdravstveni zvaničnici iz 194 države članice Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) nadaju se da će okončati proces pregovora, koji traje više od dvije godine, o novim pravilima o zajedničkom odgovoru na pandemije.
Pregovori su u toku za dva dogovora koji se međusobno nadopunjavaju, a koja bi trebala da budu formalizovana na sastanku koji traje od 27. maja u Ženevi a treba da se zaključi 1. juna.
Cilj je ažuriranje postojećih zdravstvenih pravila o epidemijama i novi pravno obavezujući sporazum koji će ojačati odbranu svijeta od budućih patogena nakon što je pandemija COVID-19 ubila milione ljudi.
Neki posmatrači kažu da je ova skupština Svjetske zdravstvene organizacije, kojoj prisustvuje oko 100 ministara, najvažniji trenutak za SZO od njenog osnivanja 1948. godine i da će definisati nasleđe generalnog direktora Tedrosa Adhanoma Gebrejezusa, sredinom njegovog drugog mandata. Ali dok će dijelovi reformi vjerovatno biti dogovoreni na vrijeme, drugi elementi će moguće biti odloženi.
Šta je tzv. Pandemijski ugovor?
Svjetska zdravstvena organizacija ima obavezujuća pravila poznata kao Međunarodni zdravstveni propisi (iz 2005.) koji postavljaju obaveze država u slučajevima kada postoji opasnost da se određeni zdravstveni rizici prošire preko nacionalnih granica. Jedno od takvih pravila je hitno informisanje SZO o vanrednoj zdravstvenoj situaciji i mjerama o trgovini i putovanju.
Usvojena nakon izbijanja SARS-a 2002-3., ova pravila se i dalje smatraju funkcionalnim za regionalne epidemije kao što je ebola, ali neadekvatne za globalne pandemije.
Veliki dio podsticaja za poseban sporazum potiče od želje da se otklone nedostaci sadašnjeg sistema iz ere COVID-a, uglavnom izbjegavajući ponavljanje "aparthejda vakcine" koji je Tedros više puta osuđivao, i obezbjeđujući bržu i transparentniju razmjenu informacija i saradnju.
Generalni direktor Tedros Adhanom Gebrejesus tokom skupštine država članica Svjetske zdravstvene organizacije u Žnevi, 27. maj 2024.
Jedan od najvažnijih i najžešćih debatnih dijelova sporazuma, član 12, predviđa da se oko 20 posto testova, tretmana i vakcina rezerviše za SZO za distribuciju siromašnijim zemljama tokom vanrednih situacija, iako je tačan dio još uvijek sporan, kažu pregovarači.
To bi bio tek drugi takav zdravstveni sporazum nakon Okvirne konvencije o kontroli duvana iz 2003. godine, ugovora koji ima za cilj smanjenje pušenja putem oporezivanja i pravila o etiketiranju i reklamiranju.
Kako se mijenjaju globalna zdravstvena pravila?
Ažuriranje Međunarodnih zdravstvenih propisa uključuju novi sistem uzbunjivanja za načine komuniciranja različitih rizika i procjena rizika za buduća širenja bolesti, nakon kritika da su glomazna postojeća pravila usporila globalni odgovor na hitnu situaciju izazvanu širenjem COVID-19.
Trenutno, SZO ima samo jedan nivo vanrednog stanja, vanrednu situaciju za javno zdravlje od međunarodnog značaja, dok novi sistem predviđa posrednu fazu koja se zove "upozorenje za ranu akciju".
Pregovarači takođe razmatraju "hitno stanje pandemije" za najozbiljnije prijetnje javnom zdravlju, rješavajući prazninu u svom trenutnom sistemu koji uopšte ne koristi termin pandemija.
Ostale revizije uključuju pokušaje da se pojačaju obaveze država, u jednom slučaju jačajući jasno iskazivanje dužnosti da se SZO obavještava događajima od javnog značaja koji se tiču zdravstva.
Kako države gledaju na sporazum?
Pregovori su okarakterisani velikim razilaženjima između bogatih i siromašnih zemalja koje su otežale pokušaje premošćavanja razlika.
Pregovori o sporazumu propustili su ključni rok 10. maja i skoro su propali, što je navelo generalnog direktora Tedrosa da sazove hitan sastanak kako bi podigao moral, rekli su izvori uključeni u pregovore.
Pored dijeljenja lijekova i vakcina, jedan od najspornijih aspekata je finansiranje, uključujući da li da se uspostavi namjenski fond ili da se crpe postojeći resursi, kao što je fond Sjvetske banke za pandemiju od milijardu dolara.
Pregovori su se ponekad odvijali do dugo u noć, zaglavljeni u tehnikalijama.
Još jedan faktor koji je ograničavao pregovore je politički pritisak na sporazum, naročito od strane desničarskih grupa i političara koji su rekli da je takav dokument prijetnja suverenitetu, što SZO odlučno poriče.
Šta je sljedeće?
Nova pravila Međunarodnih zdravstvenih propisa i sporazum o pandemiji osmišljeni su tako da se međusobno dopunjavaju, međutim stavovi se razlikuju u pogledu toga da li bi jedno moglo da postoji bez drugog. Izvori kažu da su pregovori o Međunarodnim zdravstvenim propisima napredniji i veća je vjerovatnoća da će proći.
Međutim, dvojica zapadnih diplomata izrazila su bojazan da će oni koji traže velike ustupke u vezi sa sporazumom o pandemiji držati razgovore o Međunarodnim zdravstvenim propisima kao "taoce".
Za razliku od ugovora, koji bi zahtijevao ratifikaciju kako bi ofao da stupi na snagu, što bi moglo da traje godinama, izmjene Međunarodnih zdravstvenih propisa automatski stupaju na snagu nakon 12 mjeseci, osim ako države ne odustanu.
Kopredsjedavajući pregovora o sporazumu, Roland Driece iz Holandije, rekao je za Reuters da je malo vjerovatno da će potpuni dogovor biti postignut na sastanku u Ženevi do 1. juna. Stoga će se raditi na planiranju narednih koraka za pregovore o sporazumu, a ne predstavljanje konačnog nacrta, rekao je on.
Pročitajte i ovo: Zašto se svet priprema za hipotetičku 'bolest X'?