U Zagrebu je nogometnim turnirom i izložbom radova tražitelja azila obilježen Svjetski dan izbjeglica. U dva centra za smještaj tražitelja azila u Hrvatskoj trenutačno se nalazi 250 izbjeglica iz 25 zemalja – od Afganistana do Sirije.
„Zovem se Yaya Touray i dolazim iz grada Gao na sjeveru Malija. Stanovnici Gaoa i Timbuktua svakodnevno su izloženi teroru, bombaškim napadima i slično. Mnogi su izgubili cijelu obitelj. Ja planiram ostati ovdje i imati bolju budućnost.“
Tako za RSE govori 28-godišnji Malijac koji traži azil u Hrvatskoj. Neki članovi njegove obitelji su ubijeni, o nekima ne zna ništa, a on je potražio mirniju i sigurniju budućnost ovdje.
A Hrvatska daje koliko može. Sa približavanjem ulaska u Europsku uniju broj tražitelja azila raste, pa ih je od početka godine već preko 700 zatražilo zaštitu u Hrvatskoj. Oko 250 tražitelja azila je u prihvatnim centrima, a još dvadesetak u privatnom smještaju.
Izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Nenad Javornik, u čijoj odgovornosti su prihvatni centri za tražitelje azila u Kutini i zagrebačkim Dugavama, kaže za RSE kako su sada tamo smještene izbjeglice iz 25 zemalja zahvaćenih ratom i nemirima – od Afganistana do Sirije. Radi se na poboljšanju i humaniziranju životnih uvjeta u prihvatilištu, a na tom tragu je i nogometni turnir održan u četvrtak.
„Glavna ideja je da se ljudi druže, da vide da smo svi otprilike jednaki, sa istim potrebama, i da nitko nikoga ne grize, nego da smo normalni, smireni, dobri ljudi koji mogu jedni drugima pomoći u nevolji“, kazao je Javornik.
Prince Soniyiki iz Nigerije dobio je azil u Hrvatskoj i sada živi u Puli. Ne voli pričati o okolnostima bijega iz Nigerije – vidio je vojnike koji su ubili njegovu dvojicu braće, pa je i njegov život bio u opasnosti. Putovanje je trajalo preko mjesec dana – prvo do Libije, pa do Hrvatske, gdje je bio smješten u Kutini.
„Bilo mi je lijepo, samo bio je jedan period kada je u prihvatilištu bilo puno ljudi, i onda je bio kaos. Bilo je i rasističkog govora. Ali to je bilo samo kada je bilo puno ljudi, a kada je manje ljudi, onda je sve OK, sve ide dobro.“
Je li mu Hrvatska samo tranzit do neke poželjnije lokacije? Ne, kaže Prince za RSE.
„Ne idem nigdje. Ovdje živim, imam svoju familiju i živim kao Hrvat.“
RSE: Dobro došao!
„Hvala vam!“
Do sada je najveći dio tereta zbrinjavanja tražitelja azila nosilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
„Sada se uključuju i drugi,“ kazala je Sandra Benčić iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
„Ministarstvo obrazovanja u Zakon o osnovnoškolskom obrazovanju i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju uvrstilo je i to da sve osobe koje imaju legalan status u Republici Hrvatskoj - azilanti, tražitelji azila i osobe pod subsidijarnom zaštitom – imaju pravo na osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani, i to je izuzetno velik napredak! Ono što je još važnije jest da je Ministarstvo propisalo isto to pravo za osnovnoškolsko obrazovanje čak i za djecu osoba koje ovdje nemaju reguliran status, odnosno za takozvane ilegalne migrante“, istaknula je Benčić.
A nogometni turnir, na kojem su sudjelovali djeca i odrasli tražitelji azila, djelatnici prihvatnih centara i dječaci iz Dugava koji žive pored prihvatnog centra bio je – usprkos solidnih plus 35 stupnjeva – borben, brz i praćen žestokim navijanjem.
„Zovem se Yaya Touray i dolazim iz grada Gao na sjeveru Malija. Stanovnici Gaoa i Timbuktua svakodnevno su izloženi teroru, bombaškim napadima i slično. Mnogi su izgubili cijelu obitelj. Ja planiram ostati ovdje i imati bolju budućnost.“
Tako za RSE govori 28-godišnji Malijac koji traži azil u Hrvatskoj. Neki članovi njegove obitelji su ubijeni, o nekima ne zna ništa, a on je potražio mirniju i sigurniju budućnost ovdje.
A Hrvatska daje koliko može. Sa približavanjem ulaska u Europsku uniju broj tražitelja azila raste, pa ih je od početka godine već preko 700 zatražilo zaštitu u Hrvatskoj. Oko 250 tražitelja azila je u prihvatnim centrima, a još dvadesetak u privatnom smještaju.
Izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Nenad Javornik, u čijoj odgovornosti su prihvatni centri za tražitelje azila u Kutini i zagrebačkim Dugavama, kaže za RSE kako su sada tamo smještene izbjeglice iz 25 zemalja zahvaćenih ratom i nemirima – od Afganistana do Sirije. Radi se na poboljšanju i humaniziranju životnih uvjeta u prihvatilištu, a na tom tragu je i nogometni turnir održan u četvrtak.
„Glavna ideja je da se ljudi druže, da vide da smo svi otprilike jednaki, sa istim potrebama, i da nitko nikoga ne grize, nego da smo normalni, smireni, dobri ljudi koji mogu jedni drugima pomoći u nevolji“, kazao je Javornik.
Prince Soniyiki
Prince Soniyiki iz Nigerije dobio je azil u Hrvatskoj i sada živi u Puli. Ne voli pričati o okolnostima bijega iz Nigerije – vidio je vojnike koji su ubili njegovu dvojicu braće, pa je i njegov život bio u opasnosti. Putovanje je trajalo preko mjesec dana – prvo do Libije, pa do Hrvatske, gdje je bio smješten u Kutini.
„Bilo mi je lijepo, samo bio je jedan period kada je u prihvatilištu bilo puno ljudi, i onda je bio kaos. Bilo je i rasističkog govora. Ali to je bilo samo kada je bilo puno ljudi, a kada je manje ljudi, onda je sve OK, sve ide dobro.“
Je li mu Hrvatska samo tranzit do neke poželjnije lokacije? Ne, kaže Prince za RSE.
„Ne idem nigdje. Ovdje živim, imam svoju familiju i živim kao Hrvat.“
RSE: Dobro došao!
„Hvala vam!“
Do sada je najveći dio tereta zbrinjavanja tražitelja azila nosilo Ministarstvo unutarnjih poslova.
„Sada se uključuju i drugi,“ kazala je Sandra Benčić iz zagrebačkog Centra za mirovne studije.
„Ministarstvo obrazovanja u Zakon o osnovnoškolskom obrazovanju i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju uvrstilo je i to da sve osobe koje imaju legalan status u Republici Hrvatskoj - azilanti, tražitelji azila i osobe pod subsidijarnom zaštitom – imaju pravo na osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje pod jednakim uvjetima kao i hrvatski državljani, i to je izuzetno velik napredak! Ono što je još važnije jest da je Ministarstvo propisalo isto to pravo za osnovnoškolsko obrazovanje čak i za djecu osoba koje ovdje nemaju reguliran status, odnosno za takozvane ilegalne migrante“, istaknula je Benčić.
A nogometni turnir, na kojem su sudjelovali djeca i odrasli tražitelji azila, djelatnici prihvatnih centara i dječaci iz Dugava koji žive pored prihvatnog centra bio je – usprkos solidnih plus 35 stupnjeva – borben, brz i praćen žestokim navijanjem.