Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću iskaz je dala Mirsada Malagić, koja je u srpnju 1995. godine u Srebrenici izgubila muža, dva sina i dva brata. Ulazak srpskih snaga u tu zaštićenu zonu preživio je uz nju samo njezin najmlađi sin Adnan koji je tada imao 11 godina.
U svibnju 1992. godine predstavnici lokalnih srpskih vlasti iz Pobrđa došli su u selo svjedokinje Malagić te obavijestili mještane bošnjačke nacionalnosti da moraju otići.
„Oni su došli uobičajeno, obratili se našim ljudima i rekli da moramo napustiti Voljavicu i da tu više ne možemo živjeti. A prije toga da moramo doći u mjesnu zajednicu u Pobrđu i potpisati izjavu – da dobrovoljno ostavljamo svoju imovinu i da se nikada nećemo vratiti. Poslije, da će nas oni evakuirati autobusima prema Kladnju, jer kako su oni obrazložili – više nas ne mogu štititi od svojih paravojski – Šešeljevaca, Arkanovaca....“, prisjetila se svjedokinja.
Svjedokinja Malagić je detaljno sudu opisala strahovitu glad koja je vladala u Srebrenici od 1993.godine te svakodnevne napade od kojih su ginuli brojni civili. Maltretiranja i pojedina ubojstva u bošnjačkim selima na području općine trajala su konstantno pa su se mještani skrivali po šumi, rijetko odlazeći domovima.
„Oni su prolazili s automobilima. Tražili su uglavnom ugledne ljude. Koji su školovani, koji su završili fakultete, koji su bili na vodećim položajima. Događala su se ubojstva“, izjavila je svjedokinja sjetivši se mrtvih tijela mladića kod susjeda u dvorištu koje je zatekla prilikom jednog povratka kući iz šume.
Stanovnici srebreničkih sela su se u srpnju 1995.godine uputili prema bazi UN-a u Potočarima, kada su srpske snage žestoko napale enklavu. Svjedokinja Malagić je u to vrijeme bila trudna, a kada je njezina kolona granatirana ranjena je gelerom. Stigavši pred Potočare razdvojila se od muža, braće i sinova koji su krenuli u koloni prema Tuzli, zbog srpskih vojnika, nakon čega ih nikad više nije vidjela.
„U stvari razmjere svega onoga što nas čeka, vidjela sam u samom gradu. Vidjela sam da smo došli u jedan začarani krug iz kojeg nema izlaza. Pitala sam se – gdje dalje, kako dalje sa djecom, kud. Nisam imala odgovora, suze su same tekle. To je bilo strašno. Mogao se osjetiti samo smrad paljevine, jer su sve kuće u dvije ulice, kuće svih uglednih ljudi bile su izgorene“, opisala je Malagić.
(Svjedokinja o dolasku u Srebrenicu)
O najstrašnijoj noći jauka i krikova
Na početku unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je izrazio sućut svjedokinji zbog gubitaka i napomenuo kako joj najradije ne bi postavljao pitanja, ali zbog njezinog širokog iskaza mora rasvijetliti određene stvari.
Tako je svjedokinju tužiteljstva ispitivao o Patriotskoj ligi u Bratuncu, obuci bošnjačkih snaga u hrvatskom MUP-u i nekim predratnim okolnostima o kojima svjedokinja nije znala ništa.
Svjedokinja je potvrdila i svoj raniji iskaz sa svjedočenja (Zdravku Tolimiru, pomoćniku za sigurnost Ratku Mladiću u Glavnom štabu VRS-a te Radoslavu Krstiću, generalu VRS-a osuđenom na 35 godina zatvora), ispričavši kako su u Srebrenici srpski vojnici izdvojili oko 100 mladih djevojaka i odvodili ih u kuće. Osim toga opisala je jauke koji su dolazili iz Bijele kuće, gdje su zatočeni bošnjački muškarci, te odvođenje ljudi i poznanika koje više nikada nije vidjela.
(Video svjedočenja Malagić na suđenju Krstiću)
http://www.youtube.com/embed/c4bgBmIVIEU?rel=0
Noć, 12.srpnja 1995.godine, za svjedokinju je bila najstrašnija za zatočene Srebreničane od kojih se mnogo samih ubilo budući da su vidjeli bezizlenu situaciju i što se događa. „Nije se čuo ni jedan pucanj, samo krici, jauci.....kao da slušate iz filmova strave i užasa.“, opisala je svjedokinja Malagić odbacivši navode Karadžića da srpski vojnici nisu uopće tada bili u Potočarima.
Sljedeći da se uspjela ukrcati sa sinom u jedan od autobusa koji su odvozili žene i djecu iz Potočara, a šest mjeseci kasnije je rodila djevojčicu.
(Ispitivanje svjedokinje od strane optuženog o noći užasa)
Potkraj zasjedanja u utorak sa svjedočenjem je počeo istražitelj tužiteljstva Tomaš Blaščik (Tomasz Blaszczyk) čiji će se iskaz nastaviti i u srijedu.
U nastavku suđenja očekuju se iskazi antropologa Vilijama Haglanda (William Haglund) i istražitelja grobnica sa žrtvama masovnih pogubljenja u Srebrenici Žan-Rene Rueza (Jean-Rene Ruez).
U programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.
U svibnju 1992. godine predstavnici lokalnih srpskih vlasti iz Pobrđa došli su u selo svjedokinje Malagić te obavijestili mještane bošnjačke nacionalnosti da moraju otići.
„Oni su došli uobičajeno, obratili se našim ljudima i rekli da moramo napustiti Voljavicu i da tu više ne možemo živjeti. A prije toga da moramo doći u mjesnu zajednicu u Pobrđu i potpisati izjavu – da dobrovoljno ostavljamo svoju imovinu i da se nikada nećemo vratiti. Poslije, da će nas oni evakuirati autobusima prema Kladnju, jer kako su oni obrazložili – više nas ne mogu štititi od svojih paravojski – Šešeljevaca, Arkanovaca....“, prisjetila se svjedokinja.
Svjedokinja Malagić je detaljno sudu opisala strahovitu glad koja je vladala u Srebrenici od 1993.godine te svakodnevne napade od kojih su ginuli brojni civili. Maltretiranja i pojedina ubojstva u bošnjačkim selima na području općine trajala su konstantno pa su se mještani skrivali po šumi, rijetko odlazeći domovima.
Radovan Karadžić u sudnici haškog tribunala, 24. siječanj 2012.
„Oni su prolazili s automobilima. Tražili su uglavnom ugledne ljude. Koji su školovani, koji su završili fakultete, koji su bili na vodećim položajima. Događala su se ubojstva“, izjavila je svjedokinja sjetivši se mrtvih tijela mladića kod susjeda u dvorištu koje je zatekla prilikom jednog povratka kući iz šume.
Stanovnici srebreničkih sela su se u srpnju 1995.godine uputili prema bazi UN-a u Potočarima, kada su srpske snage žestoko napale enklavu. Svjedokinja Malagić je u to vrijeme bila trudna, a kada je njezina kolona granatirana ranjena je gelerom. Stigavši pred Potočare razdvojila se od muža, braće i sinova koji su krenuli u koloni prema Tuzli, zbog srpskih vojnika, nakon čega ih nikad više nije vidjela.
„U stvari razmjere svega onoga što nas čeka, vidjela sam u samom gradu. Vidjela sam da smo došli u jedan začarani krug iz kojeg nema izlaza. Pitala sam se – gdje dalje, kako dalje sa djecom, kud. Nisam imala odgovora, suze su same tekle. To je bilo strašno. Mogao se osjetiti samo smrad paljevine, jer su sve kuće u dvije ulice, kuće svih uglednih ljudi bile su izgorene“, opisala je Malagić.
(Svjedokinja o dolasku u Srebrenicu)
O najstrašnijoj noći jauka i krikova
Na početku unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je izrazio sućut svjedokinji zbog gubitaka i napomenuo kako joj najradije ne bi postavljao pitanja, ali zbog njezinog širokog iskaza mora rasvijetliti određene stvari.
Tako je svjedokinju tužiteljstva ispitivao o Patriotskoj ligi u Bratuncu, obuci bošnjačkih snaga u hrvatskom MUP-u i nekim predratnim okolnostima o kojima svjedokinja nije znala ništa.
Svjedokinja je potvrdila i svoj raniji iskaz sa svjedočenja (Zdravku Tolimiru, pomoćniku za sigurnost Ratku Mladiću u Glavnom štabu VRS-a te Radoslavu Krstiću, generalu VRS-a osuđenom na 35 godina zatvora), ispričavši kako su u Srebrenici srpski vojnici izdvojili oko 100 mladih djevojaka i odvodili ih u kuće. Osim toga opisala je jauke koji su dolazili iz Bijele kuće, gdje su zatočeni bošnjački muškarci, te odvođenje ljudi i poznanika koje više nikada nije vidjela.
(Video svjedočenja Malagić na suđenju Krstiću)
http://www.youtube.com/embed/c4bgBmIVIEU?rel=0
Noć, 12.srpnja 1995.godine, za svjedokinju je bila najstrašnija za zatočene Srebreničane od kojih se mnogo samih ubilo budući da su vidjeli bezizlenu situaciju i što se događa. „Nije se čuo ni jedan pucanj, samo krici, jauci.....kao da slušate iz filmova strave i užasa.“, opisala je svjedokinja Malagić odbacivši navode Karadžića da srpski vojnici nisu uopće tada bili u Potočarima.
Sljedeći da se uspjela ukrcati sa sinom u jedan od autobusa koji su odvozili žene i djecu iz Potočara, a šest mjeseci kasnije je rodila djevojčicu.
(Ispitivanje svjedokinje od strane optuženog o noći užasa)
Potkraj zasjedanja u utorak sa svjedočenjem je počeo istražitelj tužiteljstva Tomaš Blaščik (Tomasz Blaszczyk) čiji će se iskaz nastaviti i u srijedu.
U nastavku suđenja očekuju se iskazi antropologa Vilijama Haglanda (William Haglund) i istražitelja grobnica sa žrtvama masovnih pogubljenja u Srebrenici Žan-Rene Rueza (Jean-Rene Ruez).
O suđenju Karadžiću
O suđenju KaradžićuU programu Pred licem pravde koji se emituje svake nedjelje u 18 i 30 sati sati kao i u redovnim dnevnim emisijama, RSE izvještava o suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem vođi bosanskih Srba koji je uhapšen 21. jula 2008. godine u Beogradu.
Optužnica tereti Karadžića za najteže ratne zločine u 11 tačaka od kojih se dvije odnose na genocid. Ostale tačke otužnice odnose se na zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene tokom rata u BiH od 1992.
Ratni predsjednik samoproglašene republike bosanskih Srba, kasnije preimenovane u Republika Srpska (RS), najviši je zvaničnik, pored Miloševića, kome se sudi pred Haškim tribunalom. Više tekstova o suđenju Karadžiću pročitajte ovdje.