Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem još jednog zaštićenog svjedoka haškog tužiteljstva pod pseudonimom KDZ-011, no na sjednici otvorenoj za javnost. Bošnjak iz sela Suhača opisao je protjerivanje tisuća civila nesrpske nacionalnosti iz općine Bosanski Novi.
Etničko čišćenje je krenulo prema njegovim riječima – ograničavanjem kretanja, otpuštanjima s posla, granatiranjem sela čiji su mještani prethodno predali oskudno naoružanje te na kraju prevoženjem u pretrpanim vagonima za stoku u zatočeničke centre u kojima su civili zlostavljani i držani sve dok nisu prepisali imovinu na novouspostavljene srpske vlasti nakon čega su protjerani iz općine.
Zarobljeni civili nesrpske nacionalnosti među kojima je bio i svjedok KDZ 011 transportirani iz svojih mjesta na stadion Mlakve u Bosanskom Novom (njih između 4000 i 5000) nakon što su ih vojnici Jugoslavenske narodne armije istjerali iz kuća.
Za civile, koji prema riječima zaštićenog svjedoka nisu sudjelovali u oružanim aktivnostima, uvjeti u zatočeničkom centru bili su jako loši.
Do kraja 1992.godine u selu Suhača gdje je svjedok živio nije ostao ni jedan Bošnjak, a đamije su minirane. Iz zatočeničkog centra u Bosanskom Novom dozvolilo im se otići tek kad su pod pritiskom prepisali svu svoju imovinu srpskim vlastima.
„Da taj dokument sam potpisao na stadionu. Pod prisilom. I pred vojnicima....srpskim vojnicima“, potvrdio je tužiteljstvu svjedok.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić pokušao prikazati kako su se Bošnjaci u Bosanskom Novom počeli naoružavati već polovicom 1991.godine, no svjedok KDZ 011 je odbio takvu mogućnost.
„Je li se moglo dogoditi naoružavanje da je trajalo, a da Vi ne znate?“, upitao je optuženi.
„U mom selu i dolini Japre to sigurno nije bilo. To je nama nabačeno...prebačeno da tako kažem“, odbio je svjedok tezu optuženog kako je SDS preuzela vlast kako bi se preventivno zaštitili stanovnici srpske nacionalnosti.
Osporavanje svjedoka i svjedočenja
Optuženi Karadžić pokušao je i osporiti navode zaštićenog svjedoka o policijskom satu koje su organizirane srpske jedinice provodili nad stanovnicima nesrpske nacionalnosti.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako su civili nesrpske nacionalnosti zapravo smješteni na stadion u Bosanskom Novom kako bi ih se zaštitilo, od kako je rekao „nekontroliranih elemenata“.
"Je li to znači da su vas stražari sklanjali od tih prolaznika koji pucaju?“, upitao je Karadžić.
„Od tih vojnika koji pucaju da“, potvrdio je svjedok.
„Znači možemo li zaključiti da je na stadionu ipak bilo sigurnije. Imali ste neke stražare...bilo vas je više i bilo je sigurnije nego u Blagaju?“, pokušao je prikazati
Karadžić.
„Dobro pitanje, ali meni je bilo sigurnije u Blagaju“, naveo je svjedok kako mu je u selu gdje je protjeran prije odvoženja na stadion bilo bolje, prvenstveno zbog zaliha hrane te odbijajući potvrditi da su civili na stadion smješteni radi sigurnosti.
Sudsko vijeće je nakon isteka vremena za ispitivanje obrane, dozvolila par pitanja upućenih od pravnog savjetnika Petera Robinsona koji pomaže Karadžiću u obrani koju provodi sam.
Kako bi doveo u pitanje vjerodostojnost svjedoka Robinson je ukazao da je haško tužiteljstvo interveniralo u svjedokovu korist kada mu je strana zemlja u kojoj je boravio nakon progona iz Bosne i Hercegovine ukinula dozvolu za boravak.
Nakon svjedočenja zaštićenog svjedoka KDZ 011, potkraj sjednice u četvrtak počeo je iskaz bivšeg dužnosnika UN-a Charles-a Kirudja-e. Nakon njega očekuje se ovaj tjedan i iskaz britanskog pukovnika Pyers-a Tucker-a.
Etničko čišćenje je krenulo prema njegovim riječima – ograničavanjem kretanja, otpuštanjima s posla, granatiranjem sela čiji su mještani prethodno predali oskudno naoružanje te na kraju prevoženjem u pretrpanim vagonima za stoku u zatočeničke centre u kojima su civili zlostavljani i držani sve dok nisu prepisali imovinu na novouspostavljene srpske vlasti nakon čega su protjerani iz općine.
Zarobljeni civili nesrpske nacionalnosti među kojima je bio i svjedok KDZ 011 transportirani iz svojih mjesta na stadion Mlakve u Bosanskom Novom (njih između 4000 i 5000) nakon što su ih vojnici Jugoslavenske narodne armije istjerali iz kuća.
Za civile, koji prema riječima zaštićenog svjedoka nisu sudjelovali u oružanim aktivnostima, uvjeti u zatočeničkom centru bili su jako loši.
Radovan Karaždić u sudnici, 10. novembar 2011.
„Prvi dan kad smo dolazili iz vlaka na stadion tad su nam podijelili četvrt kruha i jednu paštetu na četvorici. Sljedećih dana smo dobijali jednom dnevno – jedan kruh na 12 osoba. I samo toplu vodu u vojnim kazanima", prisjetio se svjedok.Do kraja 1992.godine u selu Suhača gdje je svjedok živio nije ostao ni jedan Bošnjak, a đamije su minirane. Iz zatočeničkog centra u Bosanskom Novom dozvolilo im se otići tek kad su pod pritiskom prepisali svu svoju imovinu srpskim vlastima.
„Da taj dokument sam potpisao na stadionu. Pod prisilom. I pred vojnicima....srpskim vojnicima“, potvrdio je tužiteljstvu svjedok.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić pokušao prikazati kako su se Bošnjaci u Bosanskom Novom počeli naoružavati već polovicom 1991.godine, no svjedok KDZ 011 je odbio takvu mogućnost.
„Je li se moglo dogoditi naoružavanje da je trajalo, a da Vi ne znate?“, upitao je optuženi.
„U mom selu i dolini Japre to sigurno nije bilo. To je nama nabačeno...prebačeno da tako kažem“, odbio je svjedok tezu optuženog kako je SDS preuzela vlast kako bi se preventivno zaštitili stanovnici srpske nacionalnosti.
Osporavanje svjedoka i svjedočenja
Optuženi Karadžić pokušao je i osporiti navode zaštićenog svjedoka o policijskom satu koje su organizirane srpske jedinice provodili nad stanovnicima nesrpske nacionalnosti.
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić je pokušao prikazati kako su civili nesrpske nacionalnosti zapravo smješteni na stadion u Bosanskom Novom kako bi ih se zaštitilo, od kako je rekao „nekontroliranih elemenata“.
"Je li to znači da su vas stražari sklanjali od tih prolaznika koji pucaju?“, upitao je Karadžić.
„Od tih vojnika koji pucaju da“, potvrdio je svjedok.
„Znači možemo li zaključiti da je na stadionu ipak bilo sigurnije. Imali ste neke stražare...bilo vas je više i bilo je sigurnije nego u Blagaju?“, pokušao je prikazati
Karadžić.
„Dobro pitanje, ali meni je bilo sigurnije u Blagaju“, naveo je svjedok kako mu je u selu gdje je protjeran prije odvoženja na stadion bilo bolje, prvenstveno zbog zaliha hrane te odbijajući potvrditi da su civili na stadion smješteni radi sigurnosti.
Sudsko vijeće je nakon isteka vremena za ispitivanje obrane, dozvolila par pitanja upućenih od pravnog savjetnika Petera Robinsona koji pomaže Karadžiću u obrani koju provodi sam.
Kako bi doveo u pitanje vjerodostojnost svjedoka Robinson je ukazao da je haško tužiteljstvo interveniralo u svjedokovu korist kada mu je strana zemlja u kojoj je boravio nakon progona iz Bosne i Hercegovine ukinula dozvolu za boravak.
Nakon svjedočenja zaštićenog svjedoka KDZ 011, potkraj sjednice u četvrtak počeo je iskaz bivšeg dužnosnika UN-a Charles-a Kirudja-e. Nakon njega očekuje se ovaj tjedan i iskaz britanskog pukovnika Pyers-a Tucker-a.