Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Ratka Milojice, vojnika VRS-a iz Prijedora, koji je 1992.godine bio u grupi s počiniteljem ubojstva katoličkog svećenika Ivana Grgića.
Milojica je kao svjedok obrane došao potvrditi tezu – da su sukob u općini Prijedor, gdje je prema optužbi 1992.godine počinjen genocid nad nesrpskim stanovništvom – izazvali „muslimanski ekstremisti“, nakon čega je suočen od strane tužiteljstva s podacima da je bio pripadnik grupe, čiji je član, prilikom progona i nasrtaja na prijedorske Hrvate i Bošnjake – ubio katoličkog svećenika.
Svjedok obrane je u glavnom iskazu opisao kako je ranjen u selu Hambarine kod Prijedora, 22.svibnja 1992, što je prema tezi obrane – bio povod za sukobe u općini. Milojica je naime opisao da je kao vojnik na odsustvu, zajedno s petoricom prijatelja, automobilom prolazio kroz Hambarine prema kasarni, kada su ih na kontrolnom punktu, zaustavile muslimanske snage. Poslije kraćeg razgovora o predaji oružja, na automobil je, po Milojičinom iskazu, otvorena vatra – pri čemu su trojica putnika ubijena, a trojica teško ranjena, uključujući i svjedoka.
Tužiteljstvo: Incident u Hambarinama izgovor za napad
U unakrsnom ispitivanju, tužitelj Almir Zec je pokušao osporiti iskaz ukazujući da su srpske snage preuzele već Prijedor krajem travnja 1992.godine, kao i da je Milojica išao u kasarnu s prijateljima – kako bi se javili na mobilizaciju prema naređenju Radovana Karadžića, ratnog predsjednika Republike Srpske. Odnosno da je incident u Hambarinama iskorišten kao izgovor da se sravni cijelo mjesto, a stanovnici protjeraju.
„Vi ste odbili predati oružje?“, upitao je tužitelj.
„Točno.“, odgovorio je svjedok, opisujući kako su kasnije nakon razgovora predali oružje, uz obećanje da će ih naoružani ljudi s punkta – vratiti u kasarnu.
Nakon što je tužitelj pročitao izjavu jednog od Bošnjaka sa spornog kontrolnog punkta – kako su Milojica i pratitelji odbili dati oružje, svjedok je odgovorio „kako to milijun posto nije točno i da svatko ima svoju priču“.
Svjedok je potvrdio da je „čuo“ kako je jedan od vođa sa punkta - Aziz Ališković, kasnije uhvaćen i ubijen, a njegovo tijelo javno izloženo.
Svjedok nazočio ubojstvima
Kako bi osporio vjerodostojnost Milojice, tužitelj Zec je podsjetio i na nekoliko suđenja za ratne zločine, kao i istragu protiv pojedinih pripadnika srpskih jedinica pa i samog svjedoka – u slučaju ubojstva katoličkog svećenika Grgića.
Milojica je tvrdio kako njegov iskaz o tom ubojstvu, kojeg je počinio Ivica Pavlović – namješten jer mu je prijećeno prilikom istrage.
„I zato ste opisali detaljnu priču – što se dogodilo svećeniku?“, upitao je predsjedavajući sudac Alphons Orie.
„Dopisivali su u moju izjavu što su htjeli. Ja i dan danas tvrdim – da to nije moja izjava.“, odgovorio je svjedok s čijom je puškom spomenuti Pavlović ubio svećenika uz riječi – „zašto da pas živi“.
U izjavi srpskoj vojnoj policiji 1993.godine Milojica je rekao da su Grgića maltretirali i opljačkali, potom odveli kod rudnika Ljubija, gde je Pavlović uzeo pušku i u svećenika ispalio rafal. No na Haškom sudu je naveo kako je Pavlović na svoju ruku izveo iz auta svećenika i ubio ga - bez učešća drugih.
Tužitelj je istaknuo kako je Milojica svjedočio i u obranu svog rođaka – Bore Milojice 2006.godine, koji je osuđen zbog ubojstva jednog Bošnjaka (Rasim Čehić) u kolovozu 1992.godine. Zec je pri tom naveo – kako je Milojica pokušao dati alibi ubojici (pričom o zamjeni identiteta), mimo drugih dokaza i iskaza.
VIDEO LINK: Dio ispitivanja Milojice
Na suđenju za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini kao idući svjedok obrane s iskazom je počeo Milorad Sajić, član Kriznog štaba Autonomne regije Krajina 1992.godine, koji je rat završio kao oficir VRS-a.