Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem Sanije Đevlan, žrtve ranjavanja koju je haško tužiteljstvo dovelo kako bi prikazalo kampanju snajperskog djelovanja po sarajevskim civilima.
Kao jedna od zadnjih svjedoka vezanih uz optužbe za teror nad Sarajevom, Đevlan je već svjedočila na suđenju Stanislavu Galiću, generalu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, pravomoćno osuđenom na Haškom sudu na doživotan zatvor.
Kada se vraćala u svoje naselje Dobrinja 3, 06.siječnja 1994.godine, iz bolnice gdje je uzela lijekove za svoju majku, svjedokinja Đevlan pogođena je na mostu s dva hica.
Ipak se uspjela odvesti na biciklu do svojih susjeda koji su potražili pomoć. Prema njezinim opažanjima gađana je iz pravoslavne crkve ili iz zgrada naselja Dobrinja 4, koje su bile pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„Još uvijek je bio dan. Jer po mraku se ne bi moglo voziti, ne bi se moglo kretati jer nije bilo struje. I još uvijek je bilo vidljivo“, opisala je popodne u kojem je ranjena Đevlan.
Kako bi prikazao da svjedokinja nije namjerno gađana, već da se radilo o slučajnom pogotku, optuženi Karadžić je pokušao prikazati da je spornog dana bila loša vidljivost.
"Morala sam brinuti za hranu i vodu"
Uz to pokušao je ukazati kako je u blizini gdje je svjedokinja pogođena bila linija razdvajanja pa je time i mogućnost da je stradala od unakrsne vatre bila veća. Osim toga, Karadžić je pokušao poljuljati vjerodostojnost iskaza svjedokinje Đevlan unakrsno ju ispitujući o raznim detaljima vezanim uz njezino ranjavanje.
„Da li su Vama liječnici konstatirali gdje je ušao jedan, a gdje drugi metak? I gdje je izašao jedan metak, a gdje drugi“, upitao je Karadžić.
„Mislim da tada u tom trenutku to nije bilo toliko ni bitno“, odgovorila je svjedokinja.
„Uz sve dužno poštovanje ja sam liječnik. I znam da je bitno kazati gdje je metak ušao, a kuda izašao. A kako se dogodilo da budete pogođeni i u lijevi gluteus? Odakle je taj metak došao?“, konstatirao je i upitao Karadžić.
„Pa valjda odakle i prvi“, odgovorila je svjedokinja.
Optuženi je pročitao neke izvještaje UNPROFOR-a o ratnim aktivnostima spornog 06.siječnja 1994., unatoč primirju. Pomoću njih je pokušao objasniti da je svjedokinja možda pogođena zbog oružanih aktivnosti Armije BiH.
„Da li se sjećate gospođo Đevlan da sam ja proglašavao primirje i za muslimanske i kršćanske praznike? I da sam tražio da se ne puca?“, upitao je optuženi.
„Ne znam. Ne sjećam se. Ja sam imala veću brigu od toga. Imala sam malo dijete, stare roditelje... brinuti se i za hranu i za vodu. Tako da se toga uopće ne sjećam“, odgovorila je Đevlan.
Kao sljedeći svjedok haške optužbe iskaz je dao Tihomir Glavaš, bivši načelnik srpske stanice javne sigurnosti u Hadžićima. Kao insajder, Glavaš je objasnio djelovanje kriznog štaba te opisao događaje koji su prethodili privođenju građana nesrpske nacionalnosti te ratnim operacijama. Njegovim svjedočenjem tužiteljstvo se počelo baviti optužbama za genocid u više BiH općina, odnosno etničkim čišćenjem koje je krenulo, prema optužnici, 1992. godine direktivom optuženog Karadžića.
Suđenje se nastavlja u utorak.
Kao jedna od zadnjih svjedoka vezanih uz optužbe za teror nad Sarajevom, Đevlan je već svjedočila na suđenju Stanislavu Galiću, generalu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, pravomoćno osuđenom na Haškom sudu na doživotan zatvor.
Kada se vraćala u svoje naselje Dobrinja 3, 06.siječnja 1994.godine, iz bolnice gdje je uzela lijekove za svoju majku, svjedokinja Đevlan pogođena je na mostu s dva hica.
Ipak se uspjela odvesti na biciklu do svojih susjeda koji su potražili pomoć. Prema njezinim opažanjima gađana je iz pravoslavne crkve ili iz zgrada naselja Dobrinja 4, koje su bile pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
„Još uvijek je bio dan. Jer po mraku se ne bi moglo voziti, ne bi se moglo kretati jer nije bilo struje. I još uvijek je bilo vidljivo“, opisala je popodne u kojem je ranjena Đevlan.
Kako bi prikazao da svjedokinja nije namjerno gađana, već da se radilo o slučajnom pogotku, optuženi Karadžić je pokušao prikazati da je spornog dana bila loša vidljivost.
"Morala sam brinuti za hranu i vodu"
Uz to pokušao je ukazati kako je u blizini gdje je svjedokinja pogođena bila linija razdvajanja pa je time i mogućnost da je stradala od unakrsne vatre bila veća. Osim toga, Karadžić je pokušao poljuljati vjerodostojnost iskaza svjedokinje Đevlan unakrsno ju ispitujući o raznim detaljima vezanim uz njezino ranjavanje.
„Da li su Vama liječnici konstatirali gdje je ušao jedan, a gdje drugi metak? I gdje je izašao jedan metak, a gdje drugi“, upitao je Karadžić.
„Mislim da tada u tom trenutku to nije bilo toliko ni bitno“, odgovorila je svjedokinja.
„Uz sve dužno poštovanje ja sam liječnik. I znam da je bitno kazati gdje je metak ušao, a kuda izašao. A kako se dogodilo da budete pogođeni i u lijevi gluteus? Odakle je taj metak došao?“, konstatirao je i upitao Karadžić.
„Pa valjda odakle i prvi“, odgovorila je svjedokinja.
Optuženi je pročitao neke izvještaje UNPROFOR-a o ratnim aktivnostima spornog 06.siječnja 1994., unatoč primirju. Pomoću njih je pokušao objasniti da je svjedokinja možda pogođena zbog oružanih aktivnosti Armije BiH.
„Da li se sjećate gospođo Đevlan da sam ja proglašavao primirje i za muslimanske i kršćanske praznike? I da sam tražio da se ne puca?“, upitao je optuženi.
„Ne znam. Ne sjećam se. Ja sam imala veću brigu od toga. Imala sam malo dijete, stare roditelje... brinuti se i za hranu i za vodu. Tako da se toga uopće ne sjećam“, odgovorila je Đevlan.
Kao sljedeći svjedok haške optužbe iskaz je dao Tihomir Glavaš, bivši načelnik srpske stanice javne sigurnosti u Hadžićima. Kao insajder, Glavaš je objasnio djelovanje kriznog štaba te opisao događaje koji su prethodili privođenju građana nesrpske nacionalnosti te ratnim operacijama. Njegovim svjedočenjem tužiteljstvo se počelo baviti optužbama za genocid u više BiH općina, odnosno etničkim čišćenjem koje je krenulo, prema optužnici, 1992. godine direktivom optuženog Karadžića.
Suđenje se nastavlja u utorak.