Europska unija na dvodnevnom sumitu u Bruxellesu razmatrati će plan kojim bi se trebalo spriječiti da članice Unije ubuduće dođu u financijske probleme sa kakvima se suočila Grčka.
Francuska i Njemačka, bez konzultacija s ostalim članicama, su predložile taj plan što je izazvalo poprlično nezadovoljstvo medju 27 -oricom.
Promjene koje traže Francuska i Njemačka imaju za cilj zaštitu europske jedinstvene valute u odnosu buduće financijske krize.
No, Pariz i Berlin se optužuju da su se dogovorili međusobno, bez konzultacija s manjim članicama Unije.
Švedska, Finska, Nizozemska i Luksemburg traže mehanizam kojim će se uvesti automatsko novčano kažnjavanje u slučaju da budžetski deficit neke od članice pređe dogovoreni minus. U tome ih podržava Evropska komisija, ali zanimljivo je i da je njemačka kancelarka Angela Merkel imala sličan stav.
No, nakon bilateralnih razgovora s francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyem u Deauvilleu , Merkel je promijenila mišljenje i stala uz bok Sarkozya koji smatra da je Evropsko vijeće ono koje treba odlučivati kada će i kako neka članica biti kažnjena za fiskalnu neodgovornost.
Ministar vanjskih poslova Luksemburga Jean Asselborn je kazao da bi francusko-njemački dogovor mogao zatrovati odnose u Uniji.
I predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet smatra da prijedlog Berlina i Pariza neće moći zaštiti eurozonu u slučaju nove krize.
No, Merkel je na sjednici njemačkog Bundestaga u srijedu kazala da njen sporazum sa Sarkozyem i te kako ima smisla.
"Istina je da je francusko-njemački dogovor nije sve u Europi. No, bez francusko-njemačkog dogovora , malo je toga moguće", rekla je ona.
Jedan od prijedloga ponuđenog plana Pariza i Berlina sadrži mogućnost povlačenja prava glasa unutar EU za zemlje koje ozbiljno krše načela monetarne unije.
Glavni problem ovog plana je da bi njegova primjena zahtijevala promjenu Lisabonskog ugovora, za čije je donošenje trebalo punih osam godina i koji je stupio na snagu u 2009. godine.
Promjene Lisabonskog sporazuma moraju ratificirati svih 27 zemalja članica Unije. Iskustvo pokazuje kako je to mukotrpan, neizvjestan i vremenski poprilično dugotrajan proces.
Francuska i Njemačka, bez konzultacija s ostalim članicama, su predložile taj plan što je izazvalo poprlično nezadovoljstvo medju 27 -oricom.
Promjene koje traže Francuska i Njemačka imaju za cilj zaštitu europske jedinstvene valute u odnosu buduće financijske krize.
No, Pariz i Berlin se optužuju da su se dogovorili međusobno, bez konzultacija s manjim članicama Unije.
Švedska, Finska, Nizozemska i Luksemburg traže mehanizam kojim će se uvesti automatsko novčano kažnjavanje u slučaju da budžetski deficit neke od članice pređe dogovoreni minus. U tome ih podržava Evropska komisija, ali zanimljivo je i da je njemačka kancelarka Angela Merkel imala sličan stav.
No, nakon bilateralnih razgovora s francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyem u Deauvilleu , Merkel je promijenila mišljenje i stala uz bok Sarkozya koji smatra da je Evropsko vijeće ono koje treba odlučivati kada će i kako neka članica biti kažnjena za fiskalnu neodgovornost.
Ministar vanjskih poslova Luksemburga Jean Asselborn je kazao da bi francusko-njemački dogovor mogao zatrovati odnose u Uniji.
I predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet smatra da prijedlog Berlina i Pariza neće moći zaštiti eurozonu u slučaju nove krize.
Ministar vanjskih poslova Luksemburga Jean Asselborn je kazao da bi francusko-njemački dogovor mogao zatrovati odnose u Uniji
No, Merkel je na sjednici njemačkog Bundestaga u srijedu kazala da njen sporazum sa Sarkozyem i te kako ima smisla.
"Istina je da je francusko-njemački dogovor nije sve u Europi. No, bez francusko-njemačkog dogovora , malo je toga moguće", rekla je ona.
Jedan od prijedloga ponuđenog plana Pariza i Berlina sadrži mogućnost povlačenja prava glasa unutar EU za zemlje koje ozbiljno krše načela monetarne unije.
Glavni problem ovog plana je da bi njegova primjena zahtijevala promjenu Lisabonskog ugovora, za čije je donošenje trebalo punih osam godina i koji je stupio na snagu u 2009. godine.
Promjene Lisabonskog sporazuma moraju ratificirati svih 27 zemalja članica Unije. Iskustvo pokazuje kako je to mukotrpan, neizvjestan i vremenski poprilično dugotrajan proces.