Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić rijetki je političar u BiH koji je u 2009. godini kompromis i dogovor stavljao ispred stranačkih interesa. Često je zbog toga bio kritikovan i u svojoj stranci, ali je za takav politički odnos javnu pohvalu dobio od potpredsjednika SAD Džona Bajdena.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori o za BiH politički neuspješnoj 2009. godini.
Tihić: U prvom redu ja mislim da su za to krive politike isključivosti. Mi da smo usvojili butmirski paket, mi bismo za Novu godinu imali vatromet u Sarajevu jer je nama tada jasno rečeno: „Ukoliko usvojite taj paket, imate bezvizni režim od 1. januara, imate MAP- program ubrzanog članstva u NATO i imate aplikaciju za kandidatski status za članstvo u EU, sve ovo što je sad Srbija uradila i što imamo u susjednim zemljama Crnoj Gori i Makedoniji. Međutim, jednostavno imamo politike isključivosti, i, nažalost, medije koji su u službi takve politike, tako da javnost ima potpuno pogrešan stav o tome šta je urađeno i ko je odgovoran za ovo stanje. Ovdje se traži odgovornost u nekome trećem, a ne u sebi. I često se sa pozicije Sarajeva govori o odgovornosti iz RS-a, o odgovornosti Dodika. Bogami, za ovo stanje, za neusvajanje butmirskog paketa isto su odgovorni i Silajdžić i Lagumdžija.
Tihić: Najveće razočarenje za mene jeste odluka visokog predstavnika kojom je odbio produžiti mandat sudijama i tužiocima u Odjelu za organizovani kriminal. Čini mi se da će od tog dana u BiH svi biti drugačije. Nakon toga događaja bio sam jako razočaran. Ali na kraju moramo se suočiti sa jednom realnošću, moramo se okrenuti sebi - i oni koji su očekivali da će neko doći na bijelom konju iz Vašingtona ili Brisela donijeti rješenja moraju shvatiti da toga više nema, da mi moramo ovdje sami graditi sistem i rješavati probleme, da se moramo uzdati u se.
Tihić: Ne samo zbog toga. Ja principijelno smatram da nije dobro...
Tihić: I zbog toga. Ja sam bio uvijek protiv toga kad su Hrvati išli po mišljenje u Zagreb, Srbi u Beograd. E sad da mi pravimo istu grešku - da idemo u Tursku, na nekakve dogovore, razgovore. Ako ima potrebe da razgovaramo, treba ovdje da razgovaramo. Ja mislim da trebamo rješavati sve probleme u BiH.
Tihić: O tome može da se govori, ovo je demokratska država, ali od toga nema ništa. Mi smo svjedoci bili 90-ih godina raznoraznih referenduma, plebiscita, pa ništa od toga nije bilo, samo je to pogoršalo situaciju i dovelo čak i do nekih sukoba. Nema govora ni o trećem enitetu. Nisu to mogli postići Boban i Šušak uz pomoć hrvatske vojske, kamoli sada. Nerealno. Mostar nikad ne može biti stolni grad samo jednog naroda. On će uvijek biti grad i Hrvata, i Srba, i Bošnjaka i svih onih koji u njemu žive. Referendumi samo mogu da pogoršaju situaciju, nemaju nikakvoga pravnoga značaja, oni više služe kao neka vrsta prikupljanja jeftinih poena političkim strankama, posebno sada pred izbore.
Tihić: Sa ovakvim i ovim akterima teško. Kad nismo mogli uz jednu takvu asistenciju visokog nivoa gospodina Stajenberga i Bilta ispred SAD-a i EU, teško da će ići, teško da možemo to sami. Normalno, SDA i ja lično ćemo uvijek biti dio rješenja, a ne dio problema. Hoću da se nadam da će biti dovoljno razuma da se ipak krene u neke procese, u neke dogovore. Da ne pravimo od svakog pitanja pitanje biti ili ne biti, kao što se to čini sa državnom imovinom, kao što se to čini s entitetskim glasanjem, popisom stanovništva itd.
Tihić: To je velika čast da potpredsjednik najveće sile u svijetu od svih imena u BiH pomene moje ime. Obično kad se u Bosni pominju imena, onda se pomenu najmanje tri imena - jedan Bošnjak, Jedna Srbin i jedan Hrvat. On je vjerovatno imao razloga zašto je to izdvojio i ja sam time počastvovan. Ja sam uvijek tu politiku zagovarao i nikad nisam kalkulisao sa tim ni pred kongres, niti uoči bilo kojih izbora.
Tihić: Što kažu, Bože zdravlja, ovo ćemo ostalo lakše raditi i rješavati, jer kad je čovjek zdrav onda može raditi punim kapacitetom. Za mene su veoma bitni i moja porodica, moje unuke, moj Šamac - da bude koliko je moguće više slobodnih vikenda tamo na Bosni i na Savi.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa govori o za BiH politički neuspješnoj 2009. godini.
RSE: U 2009. godini propala je liberalizacija viznog režima, propao je MAP program za BiH, propao je „prud“, propao je butmirski dogovor. Ko su, po vašem mišljenju, krivci za to što se događa Bosni i Hercegovini?
Tihić: U prvom redu ja mislim da su za to krive politike isključivosti. Mi da smo usvojili butmirski paket, mi bismo za Novu godinu imali vatromet u Sarajevu jer je nama tada jasno rečeno: „Ukoliko usvojite taj paket, imate bezvizni režim od 1. januara, imate MAP- program ubrzanog članstva u NATO i imate aplikaciju za kandidatski status za članstvo u EU, sve ovo što je sad Srbija uradila i što imamo u susjednim zemljama Crnoj Gori i Makedoniji. Međutim, jednostavno imamo politike isključivosti, i, nažalost, medije koji su u službi takve politike, tako da javnost ima potpuno pogrešan stav o tome šta je urađeno i ko je odgovoran za ovo stanje. Ovdje se traži odgovornost u nekome trećem, a ne u sebi. I često se sa pozicije Sarajeva govori o odgovornosti iz RS-a, o odgovornosti Dodika. Bogami, za ovo stanje, za neusvajanje butmirskog paketa isto su odgovorni i Silajdžić i Lagumdžija.
RSE: Šta je za vas najveće razočarenje u 2009. godini?
Tihić: Najveće razočarenje za mene jeste odluka visokog predstavnika kojom je odbio produžiti mandat sudijama i tužiocima u Odjelu za organizovani kriminal. Čini mi se da će od tog dana u BiH svi biti drugačije. Nakon toga događaja bio sam jako razočaran. Ali na kraju moramo se suočiti sa jednom realnošću, moramo se okrenuti sebi - i oni koji su očekivali da će neko doći na bijelom konju iz Vašingtona ili Brisela donijeti rješenja moraju shvatiti da toga više nema, da mi moramo ovdje sami graditi sistem i rješavati probleme, da se moramo uzdati u se.
RSE: Da li ste zbog toga odlučili da ne odete u Tursku na sastanak koji je trebao organizovati turski premijer?
Tihić: Ne samo zbog toga. Ja principijelno smatram da nije dobro...
RSE: Da li, dakle, zbog toga vašeg stava da se u BiH trebaju rješavati stvari?
Tihić: I zbog toga. Ja sam bio uvijek protiv toga kad su Hrvati išli po mišljenje u Zagreb, Srbi u Beograd. E sad da mi pravimo istu grešku - da idemo u Tursku, na nekakve dogovore, razgovore. Ako ima potrebe da razgovaramo, treba ovdje da razgovaramo. Ja mislim da trebamo rješavati sve probleme u BiH.
RSE: Mnogo se govori o referendumu u RS, o trećem entitetu koji traže stranke sa hrvatskim predzankom. Može li to biti uopšte realnost Bosne i Hercegovine?
Tihić: O tome može da se govori, ovo je demokratska država, ali od toga nema ništa. Mi smo svjedoci bili 90-ih godina raznoraznih referenduma, plebiscita, pa ništa od toga nije bilo, samo je to pogoršalo situaciju i dovelo čak i do nekih sukoba. Nema govora ni o trećem enitetu. Nisu to mogli postići Boban i Šušak uz pomoć hrvatske vojske, kamoli sada. Nerealno. Mostar nikad ne može biti stolni grad samo jednog naroda. On će uvijek biti grad i Hrvata, i Srba, i Bošnjaka i svih onih koji u njemu žive. Referendumi samo mogu da pogoršaju situaciju, nemaju nikakvoga pravnoga značaja, oni više služe kao neka vrsta prikupljanja jeftinih poena političkim strankama, posebno sada pred izbore.
RSE: Izbori nas učekuju u 2010. godini, a prognoze govore da će 2010. biti gora od 2009. godine. Šta očekujete, hoće li biti pomaka u političkim dogovorima?
Tihić: Sa ovakvim i ovim akterima teško. Kad nismo mogli uz jednu takvu asistenciju visokog nivoa gospodina Stajenberga i Bilta ispred SAD-a i EU, teško da će ići, teško da možemo to sami. Normalno, SDA i ja lično ćemo uvijek biti dio rješenja, a ne dio problema. Hoću da se nadam da će biti dovoljno razuma da se ipak krene u neke procese, u neke dogovore. Da ne pravimo od svakog pitanja pitanje biti ili ne biti, kao što se to čini sa državnom imovinom, kao što se to čini s entitetskim glasanjem, popisom stanovništva itd.
RSE: Godinu 2009. obilježila je i jedna pohvala iz SAD-a. Kako ste doživjeli pohvalu koju vam je prenio javno gospodin Bajden kada je bio u Sarajevu?
Tihić: To je velika čast da potpredsjednik najveće sile u svijetu od svih imena u BiH pomene moje ime. Obično kad se u Bosni pominju imena, onda se pomenu najmanje tri imena - jedan Bošnjak, Jedna Srbin i jedan Hrvat. On je vjerovatno imao razloga zašto je to izdvojio i ja sam time počastvovan. Ja sam uvijek tu politiku zagovarao i nikad nisam kalkulisao sa tim ni pred kongres, niti uoči bilo kojih izbora.
RSE: Šta očekujete od 2010. kao Sulejman Tihić, ne kao predsjednik SDA?
Tihić: Što kažu, Bože zdravlja, ovo ćemo ostalo lakše raditi i rješavati, jer kad je čovjek zdrav onda može raditi punim kapacitetom. Za mene su veoma bitni i moja porodica, moje unuke, moj Šamac - da bude koliko je moguće više slobodnih vikenda tamo na Bosni i na Savi.