Piše: Chris Rickleton
U ranim jutarnjim satima 16. septembra Elzada Mannanova, 15-godišnja državljanka Kirgistana, ubijena je u granatiranju tadžikistanskih snaga dok je bježala iz svog rodnog sela Dostuk, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Njen otac, Malik Mannanov, rekao je Kirgistanskom servisu RSE da je svoju kćerku u žurbi sahranio u selu Margun.
"Svi su bježali od projektila", prisjetio se Mannanov, jedan od oko 140.000 Kirgiza koji su tokom nemira bili prisiljeni da napuste sela u jugozapadnoj regiji Batken, od kojih su neki koristili koridor koji je otvorio susjedni Uzbekistan.
Bila je to tragična priča koja se prečesto čuje s obje strane granice jer su civili pretrpjeli desetine žrtava i štetu na svojoj imovini.
Kasnije tog dana, kirgistanski predsjednik Sadir Džaparov sastao se sa svojim tadžikistanskim kolegom Emomalijem Rahmonom na samitu Šangajske organizacije za saradnju u uzbekistanskom gradu Samarkandu.
Dogovor koji su oni tamo postigli o zaustavljanju borbe raspao se gotovo trenutno.
Do večeri je postajalo jasno da je nasilje koje je zahvatilo njihovu spornu granicu čak i gore od sukoba u aprilu prošle godine, kada je poginulo 55 ljudi.
Nakon što su se posljednje borbe usporile i činilo se da su prestale do 18. septembra, zvanični podaci o broju žrtava gotovo su dvostruko veće nego poslije tog sukoba. Kirgistan je saopštio da je broj poginulih 59, dok je više od 150 osoba povrijeđeno. Tadžikistan je naveo da je najmanje 41 osoba poginula, a desetine povrijeđenih.
Za dvije zemlje koje su saveznici Rusije u regiji koju karakterišu sporovi oko zemljišta uglavnom zbog nedemarkirane granice, rizik od krvave nove normalnosti na granici čini se većim nego ikada.
'Granični sukob' kao nebitan pojam'
Gotovo polovina granice od 970 kilometara između dvije najsiromašnije bivše sovjetske države još uvijek nije iscrtana.
Granična pitanja u centralnoj Aziji u velikoj mjeri proizilaze iz sovjetske ere, kada je Moskva pokušala podijeliti regiju između etničkih grupa čija su naselja često bila smještena usred drugih etničkih grupa.
Ispod je mapa sukoba u 2021., na istom području kao i prošlosedmična erupcija još smrtonosnijeg nasilja:
U posljednjoj deceniji ili više, nasilni sukobi između etničkih kirgiskih i tadžikistanskih zajednica u području u blizini tadžikistanske enklave Voruh postali su uobičajeni, s intervencijama naoružanih graničnih trupa koje su postale značajan trend u posljednjih nekoliko godina.
U pitanju je voda, ali i zemljište. Na brifingu za diplomatske misije i štampu 19. septembra, zamjenik ministra vanjskih poslova Tadžikistana Sodik Imomi zamolio je međunarodne organizacije i strane donatore da se ne upuštaju u programe upravljanja vodom s Kirgistanom bez dopuštenja Tadžikistana.
Voruh, insistirao je, pokazujući na mapama prikazanim na dva velika monitora, nije bio enklava (teritorija okružena stranom teritorijom).
Umjesto toga, kako je tvrdio, područje oko Voruha okupirali su stanovnici Kirgistana za vrijeme Sovjetskog Saveza i u prvim godinama nezavisnosti. "Ni u kojem slučaju ne bismo smjeli od Kirgistana napraviti neprijatelja u našem društvu. To je potpuno neprihvatljivo. Ali naš protivnik radi suprotno", požalio se Imomi.
Prošlogodišnji rat značajno je proširio zonu potencijalnog sukoba izvan tog područja i osigurao da mogući budući pucnji budu u sjenci opasnosti mnogo žešće paljbe.
Najsmrtonosnije borbe između dvije vojske započele su 14. septembra, da bi se ubrzo počele razmjenjivati optužbe za njihovo pokretanje, kao i optužbe za korištenje teške vojne opreme za gađanje domova i civilne infrastrukture te za upade na suverenu teritoriju.
Posljednja od tih optužbi je najeksplozivnija, naglašavajući da se sukob više ne odnosi na dijelove zemlje za koje obje priznaju da su sporne.
U tvitu objavljenom rano 19. septembra, diplomatska misija Kirgistana pri Evropskoj uniji zatražila je od međunarodnih partnera "da se suzdrže od korištenja nebitnog termina #borderclash (granični sukob)" i optužila tadžikistanske vlasti da su zauzele sedam njenih naselja tokom sukoba.
Video snimak tadžikistanske zastave koja se podiže iznad kirgistanske škole -- kirgistanski Državni odbor za nacionalnu sigurnost saopštio je da su tadžikistanske snage zauzele školu u selu Dostuk gdje živi porodica Mannanov – nudeći podršku toj tvrdnji.
Kao i snimci naoružanih ljudi koji govore na tadžistanskom jeziku i govore o situaciji u selu s kirgistanskim imenom.
Vlasti u regiji Batken saopštile su 17. septembra da su se sva ta naselja vratila pod kirgistansku kontrolu. Stanovnici glavnog grada pokrajine, Batkena, rekli su Kirgistanskom servisu RSE da su grad i aerodrom pogođeni granatiranjem dan ranije.
Tadžikistanska vlada je poznata po svojoj strogoj kontroli informacija i ograničenoj slobodi medija što novinarima otežava provjeru vladinih tvrdnji.
Ipak, Dušanbe je također tvrdio da su kirgistanski vojnici prekršili državnu granicu ulaskom u sela u blizini tadžikistanskog grada Isfara. Ali nisu se pojavili nikakvi vidljivi dokazi koji bi potkrijepili ovaj navodni upad.
Tadžikistanske snage su 16. septembra zabranile dopisnicima RSE u toj zemlji da putuju do granice. Ali oni su svjedočili značajnoj šteti u nizu pograničnih sela koja su 18. septembra postala meta kirgistanske paljbe.
U Ovči-Kalači, gdje je Tadžikistan optužio Kirgistan za pokretanje napada dronom, novinari su pronašli velike mrlje krvi na zemlji i zgradama teško oštećenim projektilima i paljbom.
Mještani su rekli da je više ljudi poginulo u selu prilikom granatiranja džamije oko 17 sati 16. septembra.
Stanovnica Bizainab Berdijeva rekla je da je svjedočila smrti mlade medicinarke Karomat Satorove. "Stajala je tamo kada smo čuli zvuk granatiranja. Rekla sam: 'Ne boj se!' Tada su je geleri granate pogodili u leđa", rekla je.
Neodlučnost Rusije
Na nacionalni dan žalosti u Kirgistanu 19. septembra, 53-godišnji Džaparov imao je emotivno obraćanje naciji.
Izrazio je saučešće porodicama poginulih, zahvalivši vojnicima koji su se borili u sukobu i priznanje za veliku akciju prikupljanja pomoći za ljude u Batkenu. "Svaki čovjek jasno zna svoju misiju - to je ustati u teškim vremenima i zaštititi svoju domovinu od neprijateljske invazije", rekao je Džaparov.
Dan ranije, tadžikistansko Ministarstvo vanjskih poslova usprotivilo se jednom od ranijih Džaparovljevih pominjanja zemlje kao "neprijatelja", nazivajući tako kao nešto što nije u skladu s "duhom prijateljstva i dobrosusjedstva".
Međutim, Kirgistan i Tadžikistan nisu ni prijatelji ni dobri susjedi i pitanje kako su dospjeli u takvo stanje je neugodno.
Promjene u domaćoj politici mogle bi biti dio odgovora.
U Tadžikistanu, špekulacije da dugo vladajući Rahmon nastoji postaviti svog sina, Rusama Emomalija, na njegovo mjesto poklopile su se s težnjom tadžikistanskih vlasti za onim što bi se moglo smatrati nedovršenim poslovima.
Ranije ove godine, Dušanbe je pokrenuo agresivnu i ubojitu vojnu akciju u svojoj autonomnoj regiji Gorno-Badakšan, ubivši ili uhapsivši niz lokalnih čelnika poznatih po svom protivljenju centralnoj vlasti.
Neki analitičari ukazuju da bi sporna granica s Kirgistanom mogla biti još jedna stavka na listi tih zadataka.
Kao katalizatore sukova, tadžikistanski komentatori radije ističu dramatičan i skoro preko noći uspon na vlast Džaparova i njegovog tvrdoglavog saveznika, Kamčijbeka Tašijeva, u Kirgistanu prije dvije godine.
U martu 2021., samo nekoliko nedelja prije prošlogodišnje granične krize, Tašijev je javno iznio ideju o razmjeni zemljišta koja uključuje Voruh, gdje živi oko 30.000 građana Tadžikistana.
Uoči borbi koje su izbile 14. septembra, Tašijiev i Džaparov prisustvovali su ceremoniji inauguracije kontrolne stanice za dron Bajraktar TB-2 turske proizvodnje. "Uvijek sam govorio da je Kirgistan miroljubiva zemlja", rekao je Džaparov na ceremoniji. "Naglašavam da su naši napori za jačanje naših oružanih snaga usmjereni samo na odbranu."
Ta kupovina hvaljenog Bajraktara u decembru 2021. čini se da je uzdrmala Dušanbe. U januaru su Tašijiev i njegov tadžikistanski kolega Saimumin Jatimov postigli dogovor da se ne koriste bespilotne letjelice u pograničnom području.
Tadžikistansko nezadovoljstvo prema Tašijevu sažeto je u novinskom komentaru koji je prošle godine napisao bivši tadžikistanski ministar vanjskih poslova Hamrohon Zarifi, koji je ismijavao Tašijevljevu burnu prošlost opozicionog političara i optužio ga da vrijeđa tadžikistanski suverenitet.
Dana 19. septembra, nakon borbi, tadžikistanska državna informativna služba Khovar ponovo je objavila Zarifijev članak.
Međutim, rukovodstvo Kirgistana nije pretrpjelo udarac samo u medijskom prostoru Tadžikistana. U prvoj polovini ove godine, Tašijev i drugi najviši zvaničnici bili su meta talasa kritičkih članaka u ruskim tabloidima koji su bjesnili protiv navodno "prozapadnih" političara u administraciji.
I ove godine, kao i u aprilu, kirgistanske rasprave na internetu bile su fokusirane na to da li je Moskva dala odriješene ruke Tadžikistanu da napadne svog susjeda.
Džaparov se protiv te ideje pobunio u svom nacionalnom obraćanju. "Ne slušajte govore provokatora koji kleveću naše strateške partnere, prijateljske zemlje i s nama solidarne narode", poručio je.
Ali u najmanju ruku, Rusija je pokazala malo volje da interveniše u rastućem sukobu dvije države koje su domaćini vojnim bazama pod kontrolom Moskve i koje imaju članstvo u regionalnim blokovima pod vodstvom Kremlja.
Predsjednik Vladimir Putin je 18. septembra obavio telefonski razgovor s Rahmonom i Džaparovom i "pozvao strane da spriječe daljnju eskalaciju i preduzmu mjere za rješavanje situacije što je prije moguće isključivo mirnim, političkim i diplomatskim sredstvima", saopštila je pres služba Kremlja.
Ali šteta je do tada već bila učinjena.