Šuhra Malić (81) proživjela je mnogo boli tokom proteklog rata. Izgubila je više od 20 članova uže porodice. Stalna borba u traganju za istinom, dovela je Šuhru i na optuženičku klupu. Slika sa njenim izboranim i uplakanim licem obišla je svijet, a na jednoj zgradi u Visokom, nalazi se mural sa njenim likom. Fotografija je nastala 2002. godine u Memorijalnom centru Potočari, prilikom postavljanja spomen-obilježja.
Istinska tuga i velika bol promijenili su lik Šuhre Malić, povratnice u Potočare kod Srebrenice.
"Vidiš ovu sliku – baš sam ružna na njoj, ne znam ko me ovakvu slika. Ja nisam nikad bila ovako ružna u životu, ali, eto, sad je tako ispalo. Jesam plakala, jesam bila puna boli kad su me slikali. To rade ljudi da sebe prikažu, a majkama ostaje bol i duša otpada. Ali, neka vide ljudi da je na ovoj slici istinska bol. Ja nisam pozirala, a sliku sam dobila nekod dvije godine", kaže Šuhra Malić.
Iako se jedva prepoznala na slici, Šuhra Malić opravdava postupke umjetnika.
"Neko me je slikao i dobija nagrade za tu fotografiju. I neka dobija, nek se zna da je bila bol u Srebrenici, da je bila tuga, da je bio genocid", ističe Malić.
Priča o muralu u dnevnoj štampi
Njen portret naslikan je na zidu jedne zgrade u Visokom. Nije bila na otvaranju murala, ali će uskoro ottći u Visoko.
"Moja slika nacrtana je u Visokom. Tu je i portret Rame sa Skelana koji je bio zarobljen i pozivao je sina Nermina da se i on preda. Ima još jedna žena nacrtana tamo. Načelnica Visokog nam piše i poziva nas da dođemo tamo. Bio je zvanični otvor murala, ja nisam mogla ići, ali je tada bila moja kćerka. Na toj slici vidi se istinska bol iz duše", iskreno će naša sagovornica.
Malić je izgubila mnogo članova porodice, ali se, ipak, tješi.
"Kakve sam ja sinove imala. U masovnim grobnicama pronašli su samo dio njihovih kostiju. Izgubila sam sinove, ali imam unučad. S druge strane, ima majki koje nemaju nikoga, koje su izgubile sve svoje", navodi Malić.
Ova starica, u devetoj deceniji života, više od 20 godina traga za istinom i pravdom.
"Nema grobnice kod koje nisam bila da nađem kosti mojih sinova, djevera i ostalih iz moje familije. Jedanaest Malića je nestalo – tri djevera, pet djeverića, dva sina, jetrva – to je puno", ističe Šuhra Malić.
U potrazi za istinom i pravdom, Šuhra Malić je prilikom posjete magacinu Zemljoradničke zadruge u Kravici, gdje joj je ubijen jedan sin, imala verbalni sukob sa policajcem i zbog toga se našla na optuženičkoj klupi.
Šuhra Malić u svojoj trpezariji
"Hajd' sve to, ali nije šala da mene sude što sam se sukobila sa policajcem u Kravici. Prije toga, tri godine nam nisu dozvoljavali da uđemo u krug Zemljoradničke zadruge, gdje je ubijen i moj sin. Mi smo nasilno ušle na tu lokaciju, policajac me je udario, a ja sam mu rekla da i on ostane bez svoje djece. On me je tužio i dobila sam kaznu od 800 maraka. Ubili me sinove i – kaznili me. To je još jedna kazna za mene, za ostale majke, to je ubistvo za njih. I ostale majke su bile na sudu zbog ulaska u krug Zadruge u Kravici", navodi Malić.
Sve Šuhrine patnje pretočene su u veliki broj fotografija sa kojima danonoćno druguje i samuje.
"Bolno je i teško, ali, šta ćeš? Samoća me ubi. Gledam ove slike, stalno plačem. Imala sam punu kuću, ali, sad sam sama", zaključuje Malić.