Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću još je jedan svjedok, bivši pripadnik mirovnih promatrača UNMO-a, opisao svoje iskustvo kad su ga zajedno s kolegama srpske snage uzele za taoca i zatočile na mjestu mogućih zračnih udara NATO-a, 25. svibnja 1995.godine.
„Sve se promijenilo u trenutku“, prisjetio se kanadski major Patrick Rechner kada su ga zarobili u njegovom uredu na Palama gdje je radio kao oficir za vezu, komunicirajući sa srpskim vojnim i političkim dužnosnicima. Prema opisu svjedoka Rechnera odmah su im upućene prijetnje.
„Počelo je sa vrlo prostim zahtjevom, da se zaustave zračni udari. Potom je rekao (vojnik VRS-a kanadskog porijekla Nicholas Nikola Ribič): ako vam je stalo do života vi ćete opozvati ove udare“, naveo je svjedok.
Pripadnici Vojske Republike Srpske odveli su ih u Jahorinski potok gdje su ih lisicama zavezali u bunkerima na koje se sumnjalo da bi mogli postati mete NATO aviona. No prethodno su ih putem izložili lokalnim civilima koji su svoj bijes.zbog zračnih udara iskalili na promatračima.
„Jedan od njih se izdvojio iz grupe. Prišao našem vozilu i otvorio vrata i počeo me udarati rukama i nogama. Nažalost imao sam samo jednu ruku da se branim tako da sam dobio par dobrih udaraca nogama i rukama“, opisao je svjedok.
No prijetnje smrću nisu upućivane mirovnim promatračima samo od civila, nego i od viših zapovjednika VRS-a.
„Jedan od srpskih vojnika, potpukovnik, za kojeg smo poslije saznali da je bio na čelu organizacije za informiranje i tisak njihovih jednica na Palama, imao je video kameru. Pokazao nam je svoj pištolj koji je izvadio i pokazao nam dva zareza na dršci koje je urezao. To je rekao da je za dvoje ljudi koje je već ubio. Rekao je ako ne poginemo od zračnih udara do kraja dana da će on doći i pogubiti nas. I da bi mu se stvarno sviđalo imati još tri zareza na pištolju, za nas trojicu“, sjetio se nekih od više prijetnji svjedok.
Budući da je kao oficir za vezu često surađivao s kabinetom Karadžića svjedok Rechner je poznavao njegovog glasnogovornika Jovana Zameticu. Kada ga je vidio u vojnoj i političkoj delegaciji koja je obilazila mjesta NATO udara, svjedok, vezan lisicama za gromobran, Zametici je rekao kako je šokiran ponašanjem i tretmanom.
„On je rekao: pa vremena su se promijenila. I ništa više. Potom na jedan samozadovoljan način je dodao komentar sam sebi: što će general (NATO-a, Rupert) Smith uraditi sada? I onda je otišao niz put“, izjavio je svjedok napominjući kako je uži krug ljudi oko Karadžića i te kako bio upoznat s kršenjem međunarodnog prava kada ih je uzeo za taoce.
Nakon nekoliko sati pripadnike UNMO-a su odvezli su do radara na Jahorini gdje su zarobljene promatrače snimili novinari. Svjedok Rechner je opisao kako su se cijelo vrijeme bojali za život. Čak i kad su ih umjesto na stratište dovezli u hotel Plitvice na Jahorini.
S premijerom Republike Srpske Nikolom Koljevićem svjedok se sastao 21.dan zatočeništva te mu izrazio svoje negodovanje zbog situacije. Tek 18.lipnja svjedok je zajedno s kolegama oslobođen. Nakon tužiteljstva svjedoka je unakrsno ispitao optuženi koji se brani sam uz tvrdnje da su mirovni promatrači zarobljeni budući da je Vojska Republike Srpske smatrala kako su špijuni NATO snaga dojavljujući potencijalne mete.
Karadžić je sam pročitao vlastito priopćenje s TV Banja Luka od 25.svibnja 1995.godine u kojem je UN označio kao neprijateljsku stranu budući da je NATO zrakoplovstvo napalo položaje VRS-a, a na zahtjev UN-a.“Te da srpska strana više neće smatrati UN za mirotvorce ukoliko udari ne prestanu,“ što je optuženi naveo kao službeni stav u sporno vrijeme. Suđenje se nastavlja u četvrtak izvođenjem novog svjedok optužbe, za genocid i druge zločine u BiH tijekom rata (1992-1995).
„Sve se promijenilo u trenutku“, prisjetio se kanadski major Patrick Rechner kada su ga zarobili u njegovom uredu na Palama gdje je radio kao oficir za vezu, komunicirajući sa srpskim vojnim i političkim dužnosnicima. Prema opisu svjedoka Rechnera odmah su im upućene prijetnje.
„Počelo je sa vrlo prostim zahtjevom, da se zaustave zračni udari. Potom je rekao (vojnik VRS-a kanadskog porijekla Nicholas Nikola Ribič): ako vam je stalo do života vi ćete opozvati ove udare“, naveo je svjedok.
Pripadnici Vojske Republike Srpske odveli su ih u Jahorinski potok gdje su ih lisicama zavezali u bunkerima na koje se sumnjalo da bi mogli postati mete NATO aviona. No prethodno su ih putem izložili lokalnim civilima koji su svoj bijes.zbog zračnih udara iskalili na promatračima.
„Jedan od njih se izdvojio iz grupe. Prišao našem vozilu i otvorio vrata i počeo me udarati rukama i nogama. Nažalost imao sam samo jednu ruku da se branim tako da sam dobio par dobrih udaraca nogama i rukama“, opisao je svjedok.
No prijetnje smrću nisu upućivane mirovnim promatračima samo od civila, nego i od viših zapovjednika VRS-a.
„Jedan od srpskih vojnika, potpukovnik, za kojeg smo poslije saznali da je bio na čelu organizacije za informiranje i tisak njihovih jednica na Palama, imao je video kameru. Pokazao nam je svoj pištolj koji je izvadio i pokazao nam dva zareza na dršci koje je urezao. To je rekao da je za dvoje ljudi koje je već ubio. Rekao je ako ne poginemo od zračnih udara do kraja dana da će on doći i pogubiti nas. I da bi mu se stvarno sviđalo imati još tri zareza na pištolju, za nas trojicu“, sjetio se nekih od više prijetnji svjedok.
Budući da je kao oficir za vezu često surađivao s kabinetom Karadžića svjedok Rechner je poznavao njegovog glasnogovornika Jovana Zameticu. Kada ga je vidio u vojnoj i političkoj delegaciji koja je obilazila mjesta NATO udara, svjedok, vezan lisicama za gromobran, Zametici je rekao kako je šokiran ponašanjem i tretmanom.
„On je rekao: pa vremena su se promijenila. I ništa više. Potom na jedan samozadovoljan način je dodao komentar sam sebi: što će general (NATO-a, Rupert) Smith uraditi sada? I onda je otišao niz put“, izjavio je svjedok napominjući kako je uži krug ljudi oko Karadžića i te kako bio upoznat s kršenjem međunarodnog prava kada ih je uzeo za taoce.
Nakon nekoliko sati pripadnike UNMO-a su odvezli su do radara na Jahorini gdje su zarobljene promatrače snimili novinari. Svjedok Rechner je opisao kako su se cijelo vrijeme bojali za život. Čak i kad su ih umjesto na stratište dovezli u hotel Plitvice na Jahorini.
S premijerom Republike Srpske Nikolom Koljevićem svjedok se sastao 21.dan zatočeništva te mu izrazio svoje negodovanje zbog situacije. Tek 18.lipnja svjedok je zajedno s kolegama oslobođen. Nakon tužiteljstva svjedoka je unakrsno ispitao optuženi koji se brani sam uz tvrdnje da su mirovni promatrači zarobljeni budući da je Vojska Republike Srpske smatrala kako su špijuni NATO snaga dojavljujući potencijalne mete.
Karadžić je sam pročitao vlastito priopćenje s TV Banja Luka od 25.svibnja 1995.godine u kojem je UN označio kao neprijateljsku stranu budući da je NATO zrakoplovstvo napalo položaje VRS-a, a na zahtjev UN-a.“Te da srpska strana više neće smatrati UN za mirotvorce ukoliko udari ne prestanu,“ što je optuženi naveo kao službeni stav u sporno vrijeme. Suđenje se nastavlja u četvrtak izvođenjem novog svjedok optužbe, za genocid i druge zločine u BiH tijekom rata (1992-1995).