Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavilo se iskazom još jednog zaštićenog svjedoka, ali ovaj put na sjednici otvorenoj za javnost. On je pseudonimom KDZ 245 opisao kako je za Armiju Bosne i Hercegovine prisluškivao veze najviših oficira Vojske Republike Srpske kao i ured predsjednika, odnosno optuženog.
Iako je većina korištenih dokumenata tužiteljstva ostala skrivena od javnosti kako bi se zaštitio identitet svjedoka, tijekom svjedočenja su se mogli čuti detalji o presretnutim razgovorima između oficira VRS-a u vrijeme zauzimanja Srebrenice u srpnju 1995.godine.
Prema tužiteljstvu, Karadžić i general VRS-a Ratko Mladić su se telefonski čuli u vrijeme zauzimanja Srebrenice pa je zaštićeni svjedok došao u Den Haag kako bi potvrdio autentičnost presretnutih razgovora, odnosno dao potvrdu tužiteljstvu da je optuženi kao vrhovni zapovjednik vojske imao saznanja o tome - što se događa u zaštićenoj zoni.
Svjedok je pri tom opisao i razgovor iz spornog vremena viših oficira VRS-a, generala Radislava Krstića i pukovnika Ljubiše Beare, osuđenih na dugogodišnje kazne zatvora zbog sudjelovanja u organizaciji masovnih ubijanja bošnjačkih muškaraca i dječaka.
„Kad je rađeno čišćenje poslije 11.07. (1995.), poslije ulaska srpskih snaga u Srebrenicu. Onda su njih dvojica razgovarali i Beara je podnosio izvještaj Krstiću – da se radi na čišćenju i da posao ide dobro. I onda na kraju Krstić kaže – jel' znaš da nema preživjelih. A ovaj njemu kaže – znam šefe tako se radi“, opisao je razgovor zaštićeni svjedok.
Jedinica za prisluškivanje
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je pokušao prikazati kako su se oficiri VRS-a u puno slučajeva hvalili onim što nije napravljeno. Uz to je pokušao dovesti u pitanje autentičnosti presretnutih razgovora ispitujući zaštićenog svjedoka o načinu i metodologiji njihovog snimanja.
Pri tom je svjedok potvrdio da je tu i tamo bilo malih tehničkih problema, ali da to nije utjecalo na metodologiju rada. Nju je detaljno opisao, objašnjavajući optuženom kako je njegova jedinica, kojoj je bio na čelu, formirana upravo za svrhu prisluškivanja vrha civilnih i vojnih vlasti Republike Srpske.
„Jer mi smo slušali gospodine Karadžiću i Vas pa i sve Vaše, i generale i oficire. I slušali smo isključivo taj nivo. Mi smo slušali i Vaš kabinet i od (Nikole) Koljevića i gospođe (Biljane) Plavšić i ostale. Redom od (Ratka) Mladića, Gvere, Kosorića, Tutorića....“, naveo je svjedok.
O autentičnosti presretnutih razgovora, koje tužiteljstvo nudi kao dokaz odgovornosti Karadžića za zbivanja u Srebrenici, iskaz je dao još jedan pripadnik jedinice Armije BiH za prisluškivanje.
Suđenje se nastavlja sljedeći utorak iskazom još jednog zaštićenog svjedoka koji će dati iskaz pod pseudonimom KDZ 357.
Iako je većina korištenih dokumenata tužiteljstva ostala skrivena od javnosti kako bi se zaštitio identitet svjedoka, tijekom svjedočenja su se mogli čuti detalji o presretnutim razgovorima između oficira VRS-a u vrijeme zauzimanja Srebrenice u srpnju 1995.godine.
Prema tužiteljstvu, Karadžić i general VRS-a Ratko Mladić su se telefonski čuli u vrijeme zauzimanja Srebrenice pa je zaštićeni svjedok došao u Den Haag kako bi potvrdio autentičnost presretnutih razgovora, odnosno dao potvrdu tužiteljstvu da je optuženi kao vrhovni zapovjednik vojske imao saznanja o tome - što se događa u zaštićenoj zoni.
Svjedok je pri tom opisao i razgovor iz spornog vremena viših oficira VRS-a, generala Radislava Krstića i pukovnika Ljubiše Beare, osuđenih na dugogodišnje kazne zatvora zbog sudjelovanja u organizaciji masovnih ubijanja bošnjačkih muškaraca i dječaka.
„Kad je rađeno čišćenje poslije 11.07. (1995.), poslije ulaska srpskih snaga u Srebrenicu. Onda su njih dvojica razgovarali i Beara je podnosio izvještaj Krstiću – da se radi na čišćenju i da posao ide dobro. I onda na kraju Krstić kaže – jel' znaš da nema preživjelih. A ovaj njemu kaže – znam šefe tako se radi“, opisao je razgovor zaštićeni svjedok.
Jedinica za prisluškivanje
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je pokušao prikazati kako su se oficiri VRS-a u puno slučajeva hvalili onim što nije napravljeno. Uz to je pokušao dovesti u pitanje autentičnosti presretnutih razgovora ispitujući zaštićenog svjedoka o načinu i metodologiji njihovog snimanja.
Pri tom je svjedok potvrdio da je tu i tamo bilo malih tehničkih problema, ali da to nije utjecalo na metodologiju rada. Nju je detaljno opisao, objašnjavajući optuženom kako je njegova jedinica, kojoj je bio na čelu, formirana upravo za svrhu prisluškivanja vrha civilnih i vojnih vlasti Republike Srpske.
„Jer mi smo slušali gospodine Karadžiću i Vas pa i sve Vaše, i generale i oficire. I slušali smo isključivo taj nivo. Mi smo slušali i Vaš kabinet i od (Nikole) Koljevića i gospođe (Biljane) Plavšić i ostale. Redom od (Ratka) Mladića, Gvere, Kosorića, Tutorića....“, naveo je svjedok.
O autentičnosti presretnutih razgovora, koje tužiteljstvo nudi kao dokaz odgovornosti Karadžića za zbivanja u Srebrenici, iskaz je dao još jedan pripadnik jedinice Armije BiH za prisluškivanje.
Suđenje se nastavlja sljedeći utorak iskazom još jednog zaštićenog svjedoka koji će dati iskaz pod pseudonimom KDZ 357.