Sarajevska bolnica bila je česta meta srpskih snaga

Bakir Nakaš, nekadašnji dugogodišnji ravnatelj Državne bolnice u Sarajevu svjedoči u postupku protiv Radovana Karadžića, 14. septembar

Nakon višednevnog svjedočenja tajnog svjedoka KDZ 088, suđenje Radovanu Karadžiću u utorak je nastavljeno ubrzanim tempom. U toku par sati ispitan je svjedok Bakir Nakaš, dugogodišnji ravnatelj Državne bolnice u Sarajevu.

Budući da je već svjedočio protiv Dragomira Miloševića, bivšeg zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske te protiv Momčila Perišića, bivšeg načenika Generalštaba Vojske Jugoslavije, tijekom kratkog glavnog ispitivanja svjedok Nakaš je potvrdio tužitelju istinitost
Kada je bolnica granatirana imao sam mogućnosti da se uvjerim na kojima se mjestima to događalo i da slobodno procjenim prema udarnim mjestima od kud je projektil dolazio, rekao je Nakaš.
svojih prethodnih izjava i podataka o napadima na bolnicu i brojnim žrtvama granatiranja i snajperiranja tijekom ratnog perioda.

„Švicarski sir“, tako su je zvali strani promatrači i liječnici koji su dolazili u sarajevsku Državnu bolnicu tijekom rata, prisjetio se doktor Nakaš opisa objekta u kojem je radio, a na koji su ispaljene na stotine projektila tijekom opsade grada. Napadi su dolazili, ustvrdio je, s položaja pod kontrolom srpskih snaga koje se nisu obazirale na visoko istaknutu zastavu s obilježjima zdravstvenog objekta.

„Kada je bolnica granatirana ja sam imao mogućnosti da se uvjerim na kojim se mjestima to događalo. Imao sam mogućnost da slobodno procjenim prema udarnim mjestima otkud je projektil dolazio. Ako govorimo o drugim mogućnostima, ako se popelo na više katove mogla su se vidjeti čak nekad i mjesta ispaljenja jer se mogao vidjeti trag dima“, opisao je svjedok.

Cilj rušenja bolnice – dodatni pad morala

Budući da je kao direktor morao raditi izvještaje zbog planiranja pomoći, poput nabavljanja proteza, u sudski spis su uvršetni i podaci o brojnim amputacijama i ranjavanjima civila. Doktor Nakaš je u već datim izjavama opisao psihološka i fizička oštećenja koje su stanovnici Sarajeva, bez obzira na nacionalnost, svakodnevno trpjeli između 1992.i 1995.godine.

„Časni sude, svima koji su živjeli u opkoljenom Sarajevu u ovom periodu bilo je jasno koje dijelove grada drže (srpske) snage i sa kojih pozicija se vrši granatiranje i snajperska vatra po građanima u Sarajevu“, objasnio je dodatno svjedok.
Radovan Karadžić tijekom Nakaševog svjedočenja, 14 septembar 2010

Bolnica je prema informacijama koje je doktor Nakaš dobio, bila ne samo kolateralna žrtva paljbe po gradu, već cilj srpskih snaga koji bi, da je uništen, dodatno smanjio moral civila pod opsadom.

„Imali smo informaciju da je naš dotadašnji kolega Dragan Kalinić, inače u to vrijeme aktualni ministar zdravstva Republike Srpske, imao uputstva za one koji su granatirali Sarajevo, da upute vatru po kliničkom centru, jer bi umanjivanjem kapaciteta i funkcije te bolnice građanstvo bilo u situaciji da se osjeća manje sigurnim i da zdravstveni radnici nisu u mogućnosti raditi svoj posao“, naveo je svjedok.

Optuženi: Po Sarajevu gađani samo vojni ciljevi

Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi Karadžić koji se brani sam, pokušao je prikazati kako su dijelovi sarajevske Državne bolnice, kao i neka područja po gradu bili cilj srpskih snaga budući da su korišteni kao objekti pripadnika Armije BiH.

Doktor Nakaš mu je potvrdio kako su određeni objekti u sklopu bolnice korišteni kao smještajni kapacitet za ranjenike i bolesnike iz 1. korpusa Armije BiH. Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je koristio kartu Sarajeva suočavajući svjedoka s navodnim položajima bošnjačkih snaga ustvrdivši da se po bolnici pucalo i s njih. Srpske snage nisu prema Karadžiću gađale određene ciljeve zbog terora nego zbog reagiranja na neprijateljsku vatru.

„Ja ću sada iznijeti tvrdnju gospodine doktore da su pogođene samo džamija Maglibija i džmija na Kobiljoj glavi, a da ostale nisu ni taknute. A znate li Vi da je džamija Magribija stovarište oružja Zelenih beretki i da se s te džamije pucalo po Vojnoj (državnoj) bolnici?“ ustvrdio je i upitao Karadžić.

"Apsolutno ne smatram tu Vašu tvrdnju točnom. Ja znam da se džamija Maglibija koristila u svrhu molitve kada je to bilo moguće da se koristi. Ove informacije koje ste iznijeli su za mene nove informacije“
, usprotivio se svjedok.

Kao sljedeći svjedok haške optužbe za genocid u mnoštvo BiH općina, za uzimanje međunarodnih promatrača kao taoca i za teror nad Sarajevom, nakon dr.Nakaša o životu civila tijekom opsade govoriti će i Alma Mulaosmanović-Čehajić koja je ranjena u sarajevskom tramvaju u veljači 1995. godine.