Haško suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem zaštićenog svjedoka KDZ 041, koji je skrivenog imena i lika dao iskaz iz Sarajeva preko video veze.
On je u potresnoj priči sucima opisao kako je preživio masovnu egzekuciju zatočenih Bošnjaka iz Ahatovića.
Do svibnja 1992. godine paravojne jedinice poput Arkanovaca i Belih Orlova stigle su u područje općine Stari Grad, u kojoj je prema iskazu svjedoka glavnu riječ vodio premijer Republike Srpske Momčilo Krajišnik te Nikola Stanišić i Rajko Torbica koji su naložili bošnjačkom stanovništvu Ahatovića da napuste područje.
Nakon upozorenja, krajem svibnja, jake srpske snage vođene Jovanom Tintorom zvanim Joja napale su mjesto prilikom čega je ubijeno petnaest do dvadeset mještana i razoreno preko sto kuća.
Svjedok KDZ 041 pokušao je pobjeći prilikom napada, ali su ga ulovili zajedno s tridesetak muškaraca.
"Nas su četnici opkolili. Ove koji su se mogli kretati i lakše ranjene, su izdvojili na obližnju livadu. Do mene je bio moj rođak koji mi je rekao mi: Evo Bate Arnautovića i Dragana Koprivice. Prišli su ovim teže ranjenim i pucali u njih. Primijetio sam noževe kad su izvadili i uzeli su za glavu Suljić Jusufa i preklali ga, tako isto i Dokmu Nihada", opisao je svjedok.
S preživjelim bošnjačkim muškaracima i svjedoka su odveli u obližnju kasarnu u Rajlovcu gdje su premlaćivani i mučeni.
Prema njegovim riječima zatočeni su u cisternama u kojima je još bilo vode. U manjoj je bilo 90, a u većoj oko 130 ljudi.
"Nismo spavali nikako. Tko je mogao naslonio se na željezni zid cisterne i tako drijemao. Netko bi zaspao i pao u tu vodu", prisjetio se svjedok.
Tijekom iskaza, zaštićeni svjedok je opisao nekoliko premlaćivanja do smrti koje je vidio ili o kojima je čuo za vrijeme zatočeništva tijekom dva tjedna.
Prva veća grupa ljudi odvezena je i nikad se za njih više nije čulo, naveo je svjedok sjetivši se kako je zatočenicima lagano da ih se vozi na razmjenu.
Zadnji dan njegovog zatočeništva specijalne snage srpske policije došle su i utrpale svjedoka zajedno s većom grupom ljudi u autobus. Također im je lagano da idu na razmjenu, a autobus je vozio navodni Žuti, vozač od spomenutog zapovjednika Tintora.
U jednom trenutku, tijekom vožnje, Žuti je zaustavio autobus i rekao stražarima, da idu natočiti vodu za hlađenje motora.
"Kad su oni izašli iz autobusa nekih 10-15 sekundi začula se jaka detonacija s prednje strane autobusa, iz mase ljudi. Zatim je započela iz pješadijskog naouružanja i još dvije jače detonacije. Ručne bombe su eksplodirale ispod autobusa. Tako da je to trajalo nekih 15 minuta", izjavio je svjedok.
Samo nekoliko zatočenika je preživjelo i uspjelo se dokopati sela Vukasovići jer se nikom od srpskih vojnika nije dalo ući u autobus i pregladati - ima li preživjelih, unatoč naredbi da se to učini.
Optuženi: To nije bila egzekucija
Tijekom unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka optuženi Karadžić se trudio ukazati kako se nije radilo o ubijanju civila prilikom zauzimanja Ahatovića nego o vojnoj operaciji.
Također pokušavao je narušiti vjerodostojnost svjedočenja tražeći nepodudarsnosti u svjedokovim prijašnjim i novijim izjavama.
Suđenje se nastavlja idući tjedan izvođenjem novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992.i 1995.godine.
On je u potresnoj priči sucima opisao kako je preživio masovnu egzekuciju zatočenih Bošnjaka iz Ahatovića.
Do svibnja 1992. godine paravojne jedinice poput Arkanovaca i Belih Orlova stigle su u područje općine Stari Grad, u kojoj je prema iskazu svjedoka glavnu riječ vodio premijer Republike Srpske Momčilo Krajišnik te Nikola Stanišić i Rajko Torbica koji su naložili bošnjačkom stanovništvu Ahatovića da napuste područje.
Nakon upozorenja, krajem svibnja, jake srpske snage vođene Jovanom Tintorom zvanim Joja napale su mjesto prilikom čega je ubijeno petnaest do dvadeset mještana i razoreno preko sto kuća.
Svjedok KDZ 041 pokušao je pobjeći prilikom napada, ali su ga ulovili zajedno s tridesetak muškaraca.
"Nas su četnici opkolili. Ove koji su se mogli kretati i lakše ranjene, su izdvojili na obližnju livadu. Do mene je bio moj rođak koji mi je rekao mi: Evo Bate Arnautovića i Dragana Koprivice. Prišli su ovim teže ranjenim i pucali u njih. Primijetio sam noževe kad su izvadili i uzeli su za glavu Suljić Jusufa i preklali ga, tako isto i Dokmu Nihada", opisao je svjedok.
S preživjelim bošnjačkim muškaracima i svjedoka su odveli u obližnju kasarnu u Rajlovcu gdje su premlaćivani i mučeni.
Prema njegovim riječima zatočeni su u cisternama u kojima je još bilo vode. U manjoj je bilo 90, a u većoj oko 130 ljudi.
"Nismo spavali nikako. Tko je mogao naslonio se na željezni zid cisterne i tako drijemao. Netko bi zaspao i pao u tu vodu", prisjetio se svjedok.
Tijekom iskaza, zaštićeni svjedok je opisao nekoliko premlaćivanja do smrti koje je vidio ili o kojima je čuo za vrijeme zatočeništva tijekom dva tjedna.
Prva veća grupa ljudi odvezena je i nikad se za njih više nije čulo, naveo je svjedok sjetivši se kako je zatočenicima lagano da ih se vozi na razmjenu.
Zadnji dan njegovog zatočeništva specijalne snage srpske policije došle su i utrpale svjedoka zajedno s većom grupom ljudi u autobus. Također im je lagano da idu na razmjenu, a autobus je vozio navodni Žuti, vozač od spomenutog zapovjednika Tintora.
U jednom trenutku, tijekom vožnje, Žuti je zaustavio autobus i rekao stražarima, da idu natočiti vodu za hlađenje motora.
"Kad su oni izašli iz autobusa nekih 10-15 sekundi začula se jaka detonacija s prednje strane autobusa, iz mase ljudi. Zatim je započela iz pješadijskog naouružanja i još dvije jače detonacije. Ručne bombe su eksplodirale ispod autobusa. Tako da je to trajalo nekih 15 minuta", izjavio je svjedok.
Samo nekoliko zatočenika je preživjelo i uspjelo se dokopati sela Vukasovići jer se nikom od srpskih vojnika nije dalo ući u autobus i pregladati - ima li preživjelih, unatoč naredbi da se to učini.
Optuženi: To nije bila egzekucija
Tijekom unakrsnog ispitivanja zaštićenog svjedoka optuženi Karadžić se trudio ukazati kako se nije radilo o ubijanju civila prilikom zauzimanja Ahatovića nego o vojnoj operaciji.
Također pokušavao je narušiti vjerodostojnost svjedočenja tražeći nepodudarsnosti u svjedokovim prijašnjim i novijim izjavama.
Suđenje se nastavlja idući tjedan izvođenjem novog svjedoka optužbe za genocid i ostale zločine u BiH između 1992.i 1995.godine.