Svjedokinja nije znala da su joj članovi obitelji vojnici

Slavka Matic u sudnici 12. svibnja

Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Slavke Matić, koja je opisala pogibiju svoje obitelji tijekom napada Armije Bosne i Hercegovine na mjesto Bjelovac (općina Bratunac) 14.prosinca1992.godine.

Nakon što je kao svjedokinja obrane Matić ustvrdila da su većina od 68 poginulih mještana srpske nacionalnosti bili civili, haško tužiteljstvo je u unakrsnom ispitivanju pokazalo dokument VRS-a prema kojem je većina smrtno stradalih bila mobilizirana, među ostalim i muž, kao i dvije kćeri svjedokinje.

Iskazom Matić obrana generala Mladića je željela potkrijepiti tezu – da je napad na enklavu Srebrenica 1995.godine izazvan stalnim napadima snaga Armije BiH pod zapovjedništvom Nasera Orića na okolna srpska sela. Kao i da je do masovnih pogubljenja zarobljenih Srebreničana došlo zbog navodne lokalne osvete za prethodne zločine, a ne prema organiziranom planu vojno-političkog vodstva bosanskih Srba – što pak tvrdi optužba.

Prije napada puškaranje

Svjedokinja Matić je opisala kako je do napada na selo bilo puškaranja između dviju zaraćenih strana te da joj je muž „išao na seoske straže“. Prilikom napada na selo uspjela je pobjeći, slušajući povik nekadašnjeg poznanika – predajte se četnici, pohvatati ćemo vas sve žive.

Nakon napada vratila se kući zatekavši mrtvu stariju kćer ispred vrata, a mlađu u kupaonici. Pokopala ih je na Gradskom groblju Bratunac zajedno s poginulim mužem.

Tom prilikom je poginulo 68 osoba, među kojima je bilo 10 žena. Ono što su oni meni napravili ja ne bi njima nikad. Znali su da su u mene ženska djeca, da nemam vojnika“, navela je s tugom svjedokinja obrane, potvrdivši obrani generala Mladića „da su rođaci poginulih bili revoltirani jer je mjesto napadnuto, a da nitko iz njega nije išao napadati neka druga mjesta“.

Većina poginulih – vojnici VRS-a

S druge strane optužba je podsjetila na početku unakrsnog ispitivanja svjedokinju da su prije progona polovicom 1992.godine – većina stanovnika u općini Bratunac bili Bošnjaci.

Matić je potvrdila da je njezin muž sudjelovao u seoskoj straži, kao i da su neki mještani nosili već polovicom 1992.godine maskirnu, vojnu odjeću.

Je li pružila seoska straža otpor napadu?“, upitala je tužiteljica McGregor u vezi napada ARBiH na Bjelovac.

Pa da, jer da nije pružila otpor onda bi oni ubili sve. Jer su ubili dosta maloljetnih osoba, dosta žena“, navela je svjedokinja, potvrđujući dodatno i da je bilo mobiliziranih među mještanima Bjelovca.

Kako bi osporila njezin iskaz o većini poginulih civila srpske nacionalnosti prilikom zauzimanja Bjelovca, tužitejica je pokazala dokument iz Bratunačke brigade VRS-a koji govori o „pogibiji 55 boraca i 7 civila, kao i više ranjenih prilikom borbi s jedinicama Nasera Orića (lokalnog zapovjednika ARBiH)“.

Dakle prema ovom dokumentu je poginulo 62 mještana i od toga većina vojnici.“, suočila je svjedokinju tužiteljica, pokazujući i spisak poginulih boraca VRS-a među kojima su i imena muža, kao i dvije kćerke svjedokinje.

„Znači u ovom dokumentu stoji da su Vaš muž i Vaše kćeri poginuli u borbi i da su bili pripadnici Bartunačke lake pješadijske brigade VRS. Jeste li to znali?“, upitala je McGregor, a svjedokinja obrane odgovorila – da je tek to saznala 2004.godine kada je svjedočila kao svjedokinja optužbe u haškom procesu protiv Nasera orića.

Nikada ga nisam pitala (muža), no valjda je bio, a nisam znala da su kćeri bile mobilizirane. Jer ja sam bila protiv toga i htjela sam da ih skloni. Kako bi poginule u borbi kad su ubijene na kućnom pragu? Nisu imale ni prut u ruci, čime da se brane“, izrazila je ipak nevjericu Matić na kraju svog iskaza na kojem joj je zahvalio predsjedavajući sudac Alphons Orie, pogotovo zbog prisjećanja na najbolnije trenutke u životu.

VIDEO: Matić iskaz Matić

Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) nastavilo se iskazom Slobodana Radulja, bivšeg vojnog tužitelja iz Banja Luke, koji je u početnom dijelu iskaza, kao svjedok obrane – prebacivao odgovornost za zločine i pljačku u Prijedoru 1992.godine – na pojedince - kriminalce i ratni kaos.