Haško suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Veljka Lubure, glavnog inženjera Republike Srpske za isporuku energije u vrijeme rata (1992-1995), a koji je kao svjedok osporavao namjerno zaustavljanje dotoka struje opkoljenom Sarajevu.
Prema optužnici, jedan od vidova terora sarajevskih civila bio je zaustavljanje dotoka energenata, a što su vlasti bosanskih Srba koristile kao pritisak na sarajevske vlasti, koje su se suočavale tijekom opsade s najgorom humanitarnom katastrofom u novijoj europskoj povijesti.
Lubura je u glavnom iskazu naveo da je struja nestajala tijekom opsade „najduže samo 7 do 10 dana jer su linije sarajevskog fronta bile blizu, oko 500 metara pa kad bi došlo do borbi oštetio bi se dalekovod“.
Tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljstvo ga je suočilo s brojnim dokumentima prema kojima je vidljivo da se pitanje dotoka struje spominjalo i u mirovnim sporazumima, kao i prijetnjama sarajevskim vlastima unutar grada.
Umirovljeni direktor Elektrodistribucije RS nastavio je pak ponavljati svoju priču i poricati odgovornost za spriječavanje doktoka energije Sarajevu, koju je i prema vlastitom priznanju – samo on mogao zaustaviti.
„Ja sam bio direktor pogona i mene se trebalo tražiti da isključim struju. Odgovorno tvrdim – nitko nije nikad tražio, ni s najvišeg ni s najnižeg nivoa, rekao sam to već na suđenju (Radovanu) Karadžiću“, branio se svjedok.
Potpis optuženog za puštanje struje
Tužitelj Edward Jeremy (Džeremi) pokazao je svjedoku više dokumenata koji pokauzuju drugačije – poput izvještaja UNPROFOR-a, odnosno francuskog potpukovnika Monfrea i potpukovnika Žak Peria - u kojima se navodi da su „Srbi onemogućili bilo kakvu opskrbu gradom“.
Pokazani su i zapisi sarajevskih vlasti od polovice 1992.godine prema kojima su „srpske snage uskraćivali pristup linijama radi popravka“.
Karta Sarajeva s linijama fronta prikazana u sudnici
Uz to tužitelj Jeremy je pokazao i mirovni sporazum iz spornog vremena - s potpisom generala Mladića, a koji garantira ponovni dotok energenata na opkoljena područja grada, kao i odluku predsjednika RS Karadžića iz 1993.godine – o ponovnom omogućavanju prolaza struje, vode i plina za Sarajevo.
Također, pokazano je i naređenje Manojla Milovanovića, načelnika Glavnog štaba VRS-a, u kojem zabranjuje zaustavljanje dostave struje Sarajevu – bez njegovog osobnog odobrenja, a što prema optužbi dokazuje kontrolu srpskih snaga nad energentima.
„Složiti ćete se gospodine Lubura da ovaj dokument pokazuje suprotno od Vaše izjave i da je vršena opstrukcija?“, ispitivao je Jeremy, no svjedok nije promijenio svoje mišljenje.
„Sarajevo je imalo struju, samo kad su se povremeno dogodili kvarovi nije imao. Nikada više. Ja nisam nikada naredio prekid struje“, uzrujeno je ponavljao više puta Lubura tvrdeći s druge strane da su „muslimanske snage ometale obnovu trafo-stanice u Vogošći, kako bi onemogućile rad tvornice Pretis“.
Tužitelj: I svjedok prijetio obustavom energije
Uz mirovni sporazum, koji je pokazao da je struja puštena tek kao ustupak, odnosno da je namjerno bila zaustavljena, tužiteljstvo je pokazalo i izvještaj Elektroprivrede BiH prema kojem do tada struje nije bilo uzastopno 53 dana, nakon čega je puštena, dok je do tada u prekidima nije bilo ukupno 140 dana od početka opsade.
„Nije tako bilo, ne slažem se s ovim dokumentom Elektroprivrede BIH. Maksimalno nije bilo struje 7 do 10 dana“, nastavio je poricati svjedok.
Tužitelj Jeremy citirao je i riječi samog svjedoka sa sastanka između predstavnika UNPROFOR-a, Armije BiH i VRS-a u veljači 1993.godine.
„Mislim da može doći do isključivanja struje u Buči Potoku, ukoliko Grbavica ne dobije dovoljno energije“, citirao je Luburu tužitelj, nakon čega je svjedok pokušavao objasniti – kako se na tom sastanku radilo „o dogovoru“, a ne o prijetnji.
Vaš browser nepodržava HTML5
O svjedokovim prijetnjama za isključivanje struje Sarajevu
Suđenje se nastavilo svjedočenjem Zdravka Čvore, dužnosnika vlasti RS s Pala, koji je kao svjedok obrane osporavao nasilno protjerivanje stanovnika nesrpske nacionalnosti iz općine, gdje je u vrijeme rata bio predsjednik Izvršnog odbora.
