Na suđenju zapovjedniku Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću svjedočio je zadnji svjedok optužbe prije ljetne pauze. Suđenje za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini nastavit će se tako na jesen, ukoliko ponovno ne dođe do novih odgoda.
Nakon medicinskih pretraga optuženog utvrđeno je da se osjeća dobro, pa se suđenje protekli tjedan nastavilo punom parom, iskazima čak pet svjedoka. Svjedočenje protiv Mladića je dovršio David Harland, bivši šef civilnog sektora UN-a za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. On je u završetku svog višednevnog iskaza optužbi opisao kako su terorizirani sarajevski civili, koji su bili meta VRS-a tijekom opsade kao sredstvo pritiska na bosansku vladu. Pritom se Harland prisjetio da je u samo jednom danu, potkraj listopada 1993. godine, palo čak 500 granata na područje Starog grada, zbog čega je bilo očito da su meta napada VRS-a bili civili. Riječima sudske prevoditeljice:
„To je gusto naseljeno relativno malo područje, mala opština na istočnoj strani doline u kojoj se nalazi Sarajevo.“
Kao treći po redu svjedok optužbe iskaz je dala njemačka medicinska sestra Kristine Šmic (Christine Schmitz), koja je za organizaciju Liječnici bez granica u srpnju 1995. godine koordinirala projekt medicinske pomoći civilima iz Srebrenice. Šmic je tužiteljstvu opisala žestoko granatiranje koje je zaplašilo stanovništvo, razdvajanje muškaraca i dječaka od žena i manje djece u Potočarima koje je uslijedilo, te prijetnje vojnika bosanskih Srba kako će ubiti pacijente u bolnici ukoliko ne odu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićev branitelj Petrušić je pokušao prikazati kako je bošnjačko stanovništvo evakuirano iz zaštićene enklave po vlastitoj želji, a ne deportirano kako je opisala svjedokinja:
„Vi niste pravnik po struci, nemate pravno obrazovanje. Možete mi reći iz kojih razloga koristite taj termin, isključvo, rekao bih, pravni termin?“
"Koliko sam ja shvatila, iako ja nisam pravnik, deportacija je evakuacija silom. Zbog toga sam koristila izraz deporatcija“, odgovorila je Šmic.
„Časni sude, ono što je točno je da mi nismo mogli znati sve o tome šta se događalo u tom području u kojem nemamo slobodu kretanja. Međutim, istovremeno kretanje težeg naoružanja i opreme je nešto što bi vidjeli i drugi promatrači. Drugi promatrači, tu sad govorim o vojsci bosanskih Srba, su nešto mogli uočiti i o tome nam nešto reći. O zato kažem da je to djelomično istinito, a djelomično nije – jer je bilo i drugih promatrača koji su nas o tome mogli obavijestiti.“
Zaštićeni svjedok pod pseudonimom RM 255 sudu je pak opisao kako je preživio masovno ubijanje stotine muškaraca i dječaka na farmi Branjevo nakon što je razdvojen od svoje obitelji u Potočarima. Strijeljanje je čudom preživio, no u Srebrenici je izgubio dva sina, koji su se u koloni pokušali probiti do Tuzle.
„Dvadeset i sedam moje familije je pobijeno, izginulo, snahe poginule, i onda još ovi muškarci. Još kad sam vidio nema mojih sinova, nema moje familije u toj genocidnoj Srebrenici“, rekao je on.
Kao zadnji svjedok prije trotjedne ljetne pauze iskaz je dao pripadnik Nizozemskog bataljona UN-a Eelco Koster. On je ispričao kako je u bazi u Potočarima uspio spasiti nekoliko dječaka iz grupe muškaraca odvojenih od žena i manje djece, budući da su srpski vojnici vjerovatno uvažili njegov čin pukovnika. Koster je opisao kako je vidio i tijela devet muškaraca ubijenih kod obližnje, zloglasne Bijele kuće. Suđenje će se nastaviti potkraj idućeg mjeseca iskazom novog svjedoka.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Nakon medicinskih pretraga optuženog utvrđeno je da se osjeća dobro, pa se suđenje protekli tjedan nastavilo punom parom, iskazima čak pet svjedoka. Svjedočenje protiv Mladića je dovršio David Harland, bivši šef civilnog sektora UN-a za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. On je u završetku svog višednevnog iskaza optužbi opisao kako su terorizirani sarajevski civili, koji su bili meta VRS-a tijekom opsade kao sredstvo pritiska na bosansku vladu. Pritom se Harland prisjetio da je u samo jednom danu, potkraj listopada 1993. godine, palo čak 500 granata na područje Starog grada, zbog čega je bilo očito da su meta napada VRS-a bili civili. Riječima sudske prevoditeljice:
„To je gusto naseljeno relativno malo područje, mala opština na istočnoj strani doline u kojoj se nalazi Sarajevo.“
Kao treći po redu svjedok optužbe iskaz je dala njemačka medicinska sestra Kristine Šmic (Christine Schmitz), koja je za organizaciju Liječnici bez granica u srpnju 1995. godine koordinirala projekt medicinske pomoći civilima iz Srebrenice. Šmic je tužiteljstvu opisala žestoko granatiranje koje je zaplašilo stanovništvo, razdvajanje muškaraca i dječaka od žena i manje djece u Potočarima koje je uslijedilo, te prijetnje vojnika bosanskih Srba kako će ubiti pacijente u bolnici ukoliko ne odu.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićev branitelj Petrušić je pokušao prikazati kako je bošnjačko stanovništvo evakuirano iz zaštićene enklave po vlastitoj želji, a ne deportirano kako je opisala svjedokinja:
„Vi niste pravnik po struci, nemate pravno obrazovanje. Možete mi reći iz kojih razloga koristite taj termin, isključvo, rekao bih, pravni termin?“
"Koliko sam ja shvatila, iako ja nisam pravnik, deportacija je evakuacija silom. Zbog toga sam koristila izraz deporatcija“, odgovorila je Šmic.
Joseph Kingori
Suđenje generalu Mladiću nastavljeno je iskazom bivšeg vojnog promatrača UN-a iz Srebrenice Džozefa Kingorija. On je kao jedan od dvojice prisutnih vojnih promatrača u zaštićenoj zoni svjedočio o žestokom napadu VRS-a, te nasilnom razdvajanju bošnjačkih obitelji, odnosno izdvajanju dječaka i muškaraca. Mladićev branitelj Stojanović je pokušao prikazati, tijekom unakrsnog ispitivanja, da je napad VRS-a na Srebrenicu bio nužan, odnosno da su okolni srpski položaji bili izloženi vatri budući da Armija BiH nije poštivala sporazum o razoružavanju zaštićene zone, što je skrivala i od samog UN-a. Vojni promatrač Kingori s tim se nije složio:„Časni sude, ono što je točno je da mi nismo mogli znati sve o tome šta se događalo u tom području u kojem nemamo slobodu kretanja. Međutim, istovremeno kretanje težeg naoružanja i opreme je nešto što bi vidjeli i drugi promatrači. Drugi promatrači, tu sad govorim o vojsci bosanskih Srba, su nešto mogli uočiti i o tome nam nešto reći. O zato kažem da je to djelomično istinito, a djelomično nije – jer je bilo i drugih promatrača koji su nas o tome mogli obavijestiti.“
Zaštićeni svjedok pod pseudonimom RM 255 sudu je pak opisao kako je preživio masovno ubijanje stotine muškaraca i dječaka na farmi Branjevo nakon što je razdvojen od svoje obitelji u Potočarima. Strijeljanje je čudom preživio, no u Srebrenici je izgubio dva sina, koji su se u koloni pokušali probiti do Tuzle.
„Dvadeset i sedam moje familije je pobijeno, izginulo, snahe poginule, i onda još ovi muškarci. Još kad sam vidio nema mojih sinova, nema moje familije u toj genocidnoj Srebrenici“, rekao je on.
Kao zadnji svjedok prije trotjedne ljetne pauze iskaz je dao pripadnik Nizozemskog bataljona UN-a Eelco Koster. On je ispričao kako je u bazi u Potočarima uspio spasiti nekoliko dječaka iz grupe muškaraca odvojenih od žena i manje djece, budući da su srpski vojnici vjerovatno uvažili njegov čin pukovnika. Koster je opisao kako je vidio i tijela devet muškaraca ubijenih kod obližnje, zloglasne Bijele kuće. Suđenje će se nastaviti potkraj idućeg mjeseca iskazom novog svjedoka.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.