Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom bivšeg pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu, koji je kao zaštićeni svjedok i pod pseudonimom RM – 401 opisao zarobljavanje od strane srpskih snaga.
Njegov iskaz o uzimanju pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce, za što Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti, dat je pod djelomičnim zaštitnim mjerama jer se vjerovatno radilo o aktivnom, višem pripadniku francuskih snaga.
Naime tijekom njegovog svjedočenja u sudnici je bila i predstavnica francuske vlade - kako bi se uvjerila da svjedokov iskaz „neće naškodi državi Francuskoj“, a suđenje je često zatvarano za javnost zbog zaštite povjerljivih informacija i identiteta.
U svom svjedočenju bivši UNPROFOR-ac je opisao kako je 27. svibnja 1995. godine njegov položaj napadnut na Vrbanji mostu od strane četničkih dobrovoljaca vojvode Slavka Aleksića, među kojima je bilo i regularnih vojnika VRS-a. Nakon što je ocijenio „da će doći do klaonice na obje strane“ RM – 401 se predao s devetoricom UNPROFOR-aca.
„Ja sam bio taj koji je htio da ne odgovorimo na vatru jer je sve bilo u mraku, nisu se mogli razabrati pokreti u promatračnici i želio sam izbjeći krvoproliće. Mi smo bili plave kacige i bili smo postavljeni između dvije strane i što se mene tiče nije dolazilo u obzir da popustimo u toj situaciji“, prisjetio se svjedok svoje misije i punkta UN-a koji je trebao spriječiti ulazak VRS-a u Sarajevo preko rijeke Miljacke.
Pripadnici UNPROFOR-a odvedeni su potom u kasarnu VRS-a u Lukavici gdje je već bilo više njihovih zarobljenih kolega. Tamo su vezani jedni za druge, prebijeni te im je prijećeno smrću ukoliko njihovo zapovjedništvo ne pristane na zahtjeve. To je svjedok čuo i tijekom razgovora oficira VRS-a sa zapovjedništvom UNPROFOR-a, a njemu je osobno naređeno da napravi „crnu listu“ osoba koje trebaju umrijeti ukoliko se ne pristane na zahtjeve.
Svjedok se prisjetio kako je dva dana prije njegovog zarobljavanja zauzeto nekoliko punktova za skupljanje teškog naoružanja pri čemu je već zarobljeno nekoliko pripadnika UNPROFOR-a od strane VRS-a. Nakon dva dana zarobljeništva dvojica njegovih kolega su odvedena na potencijalne mete NATO avijacije gdje su zavezani i fotografirani.
Nakon što je UNPROFOR ponovno zauzeo svoj promatrački punkt bilo je ranjenih i ubijenih, što je stvorilo dodatne probleme za zarobljene pripadnike mirovnih snaga.
„Ako nešto pođe naopako obući ćeš srpsku uniformu i biti poslan na borbenu liniju Armije BiH“, rečeno je svjedoku u vezi zahtjeva VRS-a za dobivanjem dvoje ubijenih srpskih vojnika.
Francuski pripadnik UNPROFOR-a je oslobođen 13. lipnja 1995. godine, kada je oslobođena i zadnja grupa od ukupno 372 zarobljena pripadnika mirovnih snaga.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala prikazati kako je UNPROFOR bio pristrana strana u sukobu budući da su njegovi pripadnici navodili zračne udare NATO snaga, kao i da su surađivali s Armijom BiH u ratnim operacijama, što je svjedok odbacio. S druge strane branitelj Dejan Ivetić je naveo i kako su pripadnici mirovnih snaga zapravo čuvani u kasarni Lukavica kako im ne bi naudili gnjevni civili srpske nacionalnosti.
Suđenje će se nastaviti u srijedu iskazom novog svjedoka tužiteljstva u vezi optužbi za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Njegov iskaz o uzimanju pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce, za što Mladić također odgovara po zapovjednoj odgovornosti, dat je pod djelomičnim zaštitnim mjerama jer se vjerovatno radilo o aktivnom, višem pripadniku francuskih snaga.
Naime tijekom njegovog svjedočenja u sudnici je bila i predstavnica francuske vlade - kako bi se uvjerila da svjedokov iskaz „neće naškodi državi Francuskoj“, a suđenje je često zatvarano za javnost zbog zaštite povjerljivih informacija i identiteta.
U svom svjedočenju bivši UNPROFOR-ac je opisao kako je 27. svibnja 1995. godine njegov položaj napadnut na Vrbanji mostu od strane četničkih dobrovoljaca vojvode Slavka Aleksića, među kojima je bilo i regularnih vojnika VRS-a. Nakon što je ocijenio „da će doći do klaonice na obje strane“ RM – 401 se predao s devetoricom UNPROFOR-aca.
„Ja sam bio taj koji je htio da ne odgovorimo na vatru jer je sve bilo u mraku, nisu se mogli razabrati pokreti u promatračnici i želio sam izbjeći krvoproliće. Mi smo bili plave kacige i bili smo postavljeni između dvije strane i što se mene tiče nije dolazilo u obzir da popustimo u toj situaciji“, prisjetio se svjedok svoje misije i punkta UN-a koji je trebao spriječiti ulazak VRS-a u Sarajevo preko rijeke Miljacke.
Pripadnici UNPROFOR-a odvedeni su potom u kasarnu VRS-a u Lukavici gdje je već bilo više njihovih zarobljenih kolega. Tamo su vezani jedni za druge, prebijeni te im je prijećeno smrću ukoliko njihovo zapovjedništvo ne pristane na zahtjeve. To je svjedok čuo i tijekom razgovora oficira VRS-a sa zapovjedništvom UNPROFOR-a, a njemu je osobno naređeno da napravi „crnu listu“ osoba koje trebaju umrijeti ukoliko se ne pristane na zahtjeve.
Vaš browser nepodržava HTML5
Svjedok se prisjetio kako je dva dana prije njegovog zarobljavanja zauzeto nekoliko punktova za skupljanje teškog naoružanja pri čemu je već zarobljeno nekoliko pripadnika UNPROFOR-a od strane VRS-a. Nakon dva dana zarobljeništva dvojica njegovih kolega su odvedena na potencijalne mete NATO avijacije gdje su zavezani i fotografirani.
Nakon što je UNPROFOR ponovno zauzeo svoj promatrački punkt bilo je ranjenih i ubijenih, što je stvorilo dodatne probleme za zarobljene pripadnike mirovnih snaga.
„Ako nešto pođe naopako obući ćeš srpsku uniformu i biti poslan na borbenu liniju Armije BiH“, rečeno je svjedoku u vezi zahtjeva VRS-a za dobivanjem dvoje ubijenih srpskih vojnika.
Francuski pripadnik UNPROFOR-a je oslobođen 13. lipnja 1995. godine, kada je oslobođena i zadnja grupa od ukupno 372 zarobljena pripadnika mirovnih snaga.
Tijekom unakrsnog ispitivanja obrana je pokušala prikazati kako je UNPROFOR bio pristrana strana u sukobu budući da su njegovi pripadnici navodili zračne udare NATO snaga, kao i da su surađivali s Armijom BiH u ratnim operacijama, što je svjedok odbacio. S druge strane branitelj Dejan Ivetić je naveo i kako su pripadnici mirovnih snaga zapravo čuvani u kasarni Lukavica kako im ne bi naudili gnjevni civili srpske nacionalnosti.
Suđenje će se nastaviti u srijedu iskazom novog svjedoka tužiteljstva u vezi optužbi za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.