Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Save Sokanovića, oficira zaduženog za moral, pravna i vjerska pitanja pri Glavnom štabu VRS-a tijekom rata.
Sokanović je kao svjedok obrane skidao zapovjednu odgovornost s Glavnog štaba VRS-a i njegovog optuženog zapovjednika Mladića – tvrdeći da nisu bili obavješteni o situaciji u svim dijelovima ratišta, da nisu imali kontrolu nad paravojnim formacijama, kao ni nad nekim lokalnim jedinicama VRS-a. U unakrsnom ispitivanju haška optužba ga je suočila s nizom izvještaja iz Glavnog štaba VRS-a koji pak pokazuju informiranost njegovih oficira – o svemu što se događalo na ratištu.
Sokanović, bivši oficir Glavnog štaba VRS-a, trenutno je aktivan u udruženjima koja se bave ratnim stradanjem Srba tijekom rata u Bosni i Hercegovini, a kao svjedok obrane generala Mladića umanjivao je informiranost svojih ratnih kolega, najviših oficira VRS-a – u vezi toga što se događalo na ratištu.
Čak i kada je suočen od strane haškog tužitelja Arthura Traldija – sa svojim izvještajima, kao načelnika Glavnog štaba VRS-a za moral, vjerska i pravna pitanja – o praćenju svih medija koji su izvještavali o ratištu. Kao i s izvještajima o borbenom stanju potčinjenih jedinica.
„Rekao sam – da je postojala u redovnom borbenom izvještaju, jedna od točaka koja se odnosila na borbeni moral i stanje na teritoriju. S izvještajem ne znači da su upoznavani svi pomoćnici zapovjednika. Ukoliko su bili svi prisutni, što je bila rijetkost, nije isključeno da su upoznavani“, osporavao je svjedok Sokanović obavještenost svih oficira u Glavnom štabu VRS-a o tome što se događalo na ratištu, ali i ostavio potvrdnu mogućnost.
Svjedok: mirnodopski zakoni unatoč ratu
Sokanović je kao svjedok obrane umanjivao odgovornost vojske bosanskih Srba za ono što se događalo u Bosni i Hercegovini, ustvrdivši da je ratno stanje u Republici Srpskoj tek proglašeno potkraj rata, krajem 1995. godine, prebacujući odgovornost – s vojnih na civilne vlasti bosanskih Srba.
S druge strane, tužitelj Traldi ga je podsjetio - da prema tadašnjem zakonodavstvu, organi vlasti prelaze s mirnodopskog djelovanja na ratno - kad se proglasi mobilizacija, a što je učinjeno početkom rata 1992.godine.
„Vi danas tvrdite da se toga ne sjećate?“, upitao je tužitelj.
„Ja se toga ne sjećam, ali tvrdim da sama mobilizacija ne znači još uvijek ratno stanje. Jer još ostaju na snazi mirnodopski zakoni“, poricao je svjedok.
Suradnja civilnih i vojnih vlasti u provođenju strateških ciljeva
Tužitelj Traldi je predočio i zapisnik Milana Gvere, pomoćnika generala Mladića za moral, vjerska i pravna pitanje - iz 1992. godine, u kojem se govori o jedinstvu civilnih i vojnih vlasti bosanskih Srba u započetim ratnim operacijama. Također je predočen i interview generala Mladića u kojem kao zapovjednik Glavnog štaba VRS-a objašnjava ciljeve rata zadane od strane političkog vodstva, predvođenog Srpskom demokratskom strankom, SDS-om.
Oni uključuju i etničko razdvajanje tri naroda koji su do tada miješano živjeli na području BiH te brisanje granice sa Srbijom na rijeci Drini.
„Pitam Vas – je li Vi shvaćate da je on rekao – da je u toj fazi cilj rata jasan? Da ili ne?“, upitao je tužitelj u vezi riječi optuženog.
„Piše tako“, potvrdio je pak prilikom unakrsnog ispitivanja.
Sokanović će iskaz o informiranosti Glavnog štaba VRS-a nastaviti u utorak, nakon čega će se suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) nastaviti iskazom novog svjedoka obrane.
VIDEO LINK: Dio ispitivanja Sokanovića