Suđenje Mladiću: Obrana zatražila oslobađanje, optužba odbacivanje zahtjeva

Ratko Mladić u sudnici Haškog tribunala 19. marta 2014.

Na Haškom sudu (ICTY) za bivšu Jugoslaviju ovaj tjedan je održana trodnevna rasprava po Pravilu 98 bis na polovici suđenja bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću. Raspravom je obrana zatražila njegovo oslobađanje od svih 11 točaka optužnice tvrdeći da tužiteljstvo nije izvelo dovoljno dokaza da je odgovoran za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.

S druge strane, haško tužiteljstvo je zatražilo odbacivanje zahtjeva obrane, podsjećajući suce na izvedene dokaze – pomoću kojih bi se mogla uvidjeti njegova zapovjedna odgovornost za zločine srpskih snaga u prvoj polovici devedesetih godina.

Branitelj Dejan Ivetić je zatražio oslobađanje generala Mladića tvrdeći da je on časno branio svoj narod i zemlju, te da nikad nije zapovjedio zločine za koje je optužen pa ni najveće masovno ubojstvo preko 7.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca u Srebrenici 1995.godine.

"Obrana ističe da je dokazano da tamo gdje je general Mladić imao saznanja o zločinima drugih, da je u takvim slučajevima on uvijek izdavao naređenja u kojima se tražilo da se počinitelji razoražaju, uhapse, da se protiv njih povede istraga i da se krivično gone", rekao je Ivetić.

Osim osporavanja izvedenih dokaza i svjedočenja, Ivetić je prebacivao odgovornost za počinjene zločine s vojske na policiju bosanskih Srba i paravojne formacije, tvrdeći da nad njima Mladić nije imao zapovjednu moć.

Sud u Hagu, Ratko Mladić i Dejan Ivetić

"Jedan primjer koji posebno upada u oči, a koji su spomenuli u svojim argumentima i obrana i optužba, odnosi se na formaciju Arkanovi tigrovi u Sanskom Mostu i na naređenje da se uklone pripadnici paravojne formacije", istakao je on.

S druge strane, haško tužiteljstvo je pozvalo suce da odbace zahtjev obrane za oslobađanjem tvrdeći da je izvelo dovoljno dokaza prema kojima se može utvrđivati Mladićeva odgovornost za zločine, pa i onih snaga koje su ih počinjavale zajedno s Vojskom Republike Srpske. Pogotovo prilikom progona u više bh. općina 1992. godine u kojima je, prema optužnici, u njih sedam dosegnut razmjer genocida, istaknuo je tužitelj Dermot Groome.

"On je sugerirao da su počinioci bili paravojska ili MUP. Međutim, optužba je govorila o svakom incidentu iz dodatka A, o kojem je gospodin Ivetić govorio u ponedjeljak, i detaljno je objasnio partnerstvo između raznih snaga u održavanju sistema zatočeničkih objekata i činjenja zločina u njima", pojasnio je tužitelj.

Groome je, također, odbacio tvrdnju obrane da je general Mladić tražio kažnjavanje počinitelja kad je imao direktnih saznanja o zločinima srpskih snaga nad hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, a što je zabilježio i u svoje ratne dnevnike koji su uvedeni kao dokaz:

"Izvještaj o borbenoj gotovosti Glavnog štaba za godinu 1993. eksplicitno spominje navode o silovanjima i drugim zločinima kao dio - citiram - brutalne i nemilosrdne antisrpske medijske kampanje. Znači, tvrdnje o tome da su se dešavali zločini seksualne prirode jednostavno su odbačene kao dio propagande", naveo je Groome.

Nakon završetka rasprave o oslobađanju na polovici suđenja, tročlano sudsko vijeće se povuklo kako bi donijelo odluku treba li se i koliko general Mladić braniti od izvedenih dokaza tužiteljstva u vezi 11 točaka optužnice. To bi trebalo uskoro postati poznato budući da je polovicom petog mjeseca zakazan početak dokaznog postupka obrane - u suđenju koje traje od polovice 2012. godine.