Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću okončan je dvodnevni iskaz člana Kriznog štaba Ključa u vrijeme rata Slobodana Jurišića, koji je kao svjedok obrane prebacivao odgovornost za sve što se događalo u općini 1992.godine - sa civilnih na vojne vlasti bosanskih Srba (VRS).
Kao svjedok obrane Jurišić je pokušao skinuti zapovjednu odgovornost s Karadžića kao vođe Srpske demokratske stranke, SDS-a - za operacije progona nesrpskog stanovništva u općini, u kojoj je prema optužnici, progon nesrpskog stanovništva dosegnuo razmjere genocida.
S druge strane tužiteljstvo ga je suočilo s klimom rasprostranjenih i nekažnjenih zločina, kao i s njegovom ulogom kao lokalnog dužnosnika u progonu oko 16 tisuća Hrvata i Bošnjaka iz Ključa, zbog čega je još uvijek pod istragom bosanskohercegovačkog pravosuđa.
Tužiteljica Carolyn Edgerton suočila je Jurišića s izvještajem lokalnog zapovjedništva VRS-a (Krajiški korpus) o Ključu, na temelju sastanka iz 1993.godine na kojem je kao lokalni dužnosnik iz Kriznog štaba bio i on.
U njemu se spominje rasprostranjena pljačka imovine građana nesrpske nacionalnosti koju su srpske vlasti proglasile državnom „i to na očigled onih koji bi to mogli spriječiti“, uz suradnju i odobravanje vojne i civilne policije. Kao počinitelji rasprostranjenih pljački upravo su i spomenute osobe iz vojske i policije bosanskih Srba, kao i lokalni mještani.
Vaš browser nepodržava HTML5
Tužiteljstvo o diskriminatorskoj klimi u Ključu
„To pokazuje da su svi znali što se događalo?“, ispitivala je tužiteljica nakon čega je svjedok izjavio kako ne poriče da su se zločini događali, tvrdeći da nije bilo dovoljno policije da se to spriječi, makar su upravo policajci spomenuti kao jedni od učestalih počinitelja nedjela.
O oduzimanju imovine nesrpskom stanovništvu
Tužiteljica Edgerton je ustvrdila da se pljačka i zločini uopće nisu htjeli zaustaviti u Ključu kako bi se nesrpsko stanovništvo odvratilo od povratka.
„Vi ste rekli da je Krizni štab bio najviše tijelo i mogli ste zajamčiti sigurnost da ste htjeli?“, ispitivala je tužiteljica i nakon čega je Jurišić ponovio tezu svoje obrane – kako je na tom području bilo vojnih osoba koje nisu mogli kontrolirati.
Prilikom iskaza, Jurišić je izjavio kako je o rasprostranjenim zločinima tek saznao od istražitelja u Sarajevu nakon rata, ustvrdivši da prema dobivenim informacijama „kao da nije živio u općini Ključ, jer je teško bilo znati što se sve dogodilo“.
Pri tom je izjavio – da je toga (zločina) bilo na sve strane te da sumnja kako je bilo vremena „da se sve sagleda i evidentira“, tvrdeći da nije bilo namjere od strane lokalnih vlasti prikrivati.
Tužiteljstvo je u završnici unakrsnog ispitivanja prikazalo i dokument kojim se predviđa dozvola za odlazak građanima nesrpske nacionalnosti iz Ključa 1992.godine, ukoliko prepišu imovinu novouspostavljenim srpskim vlastima, a čiji je član bio Jurišić.
„To nije bio moj posao i ja to ne bi ni htio raditi“, branio se pri tom svjedok, tvrdeći da nije imao veze s progonom nesrpskog stanovništva, za što ga se trenutno još uvijek istražuje u BiH.
Kao idući svjedok obrane iskaz je dao Jovan Šarac, član SDS-a s Pala, a suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u BiH (1992-1995) nastavlja se idući tjedan.
