Na suđenju bivšem predsjedniku tzv. Republike srpska Krajina Goranu Hadžiću nastavio se iskaz zaštićenog svjedoka pod pseudonimom GH – 169. Nakon što je u prvom dijelu glavnog ispitivanja potvrdio tužiteljstvu – da Hadžićeve pobunjene vlasti nisu bile nadležne za procesuiranje zarobljenih Vukovaraca u studenom 1991. godine, bivši djelatnik suda u Dalju je opisao organizirano protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti sa zauzetog područja Slavonije koje je uslijedilo.
„Ne znam kako je moguće da protjerivanje uopće bude spontano. Ne možeš imati autobus pun ljudi i iseliti ih bez znanja policije. Dakle ili je imala naređenje da se ne miješa u to ili je u tome i sama sudjelovala“, konstatirao je svjedok opisujući represiju na osnovu nacionalnosti i protjerivanje koje je trajalo do kraja rata 1995.godine.
Naime tijekom 1991. i 1992. godine protjerivanje je bilo masovno, no ono se događalo i 1995. godine, kada su Hadžićeve vlasti razdvajale i obitelji miješanih brakova.
„Za ovo znam sasvim slučajno jer je u to vrijeme moj brat bio oženjen Hrvaticom. I njezina majka i sestra su bile uhvaćene i spremljene za iseljavanje pa su mene zvali da to spriječim. I kada sam ih pitao – zašto to rade, rečeno mi je da se treba napraviti mjesta za (srpske) izbjeglice koje su Hrvati protjerali iz Dalmacije“, prisjetio se svjedok koji je intervenirao kao ugledni sudski djelatnik, potvrđujući da tzv. vlada SAO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem – nije poduzela ništa kako bi spriječila protjerivanje.
Vaš browser nepodržava HTML5
O protjerivanju Hrvata s pobunjenog područja
„I sam sam bio opljačkan tako da pretpostavljam da je i ta imovina koja je ostala bez čuvara opljačkana“, naveo je sucima GH – 169.
Obrana: Hadžić tražio zločince, ne hrvatske civile
Tijekom unakrsnog ispitivanja Hadžićeva obrana je pokušala osporiti teze tužiteljstva - kako se optuženi želio osvetiti nad tisućama zarobljenih Vukovaraca odvedenih u logore u Srbiji, a ne ih procesuirati, budući da na civilnim sudovima to nije bilo ni predviđeno niti moguće.
Naime branitelj Zoran Živanović je naveo kako je Hadžić zatražio od Jugoslavenske narodne armije (JNA) vraćanje oko tri tisuća Vukovaraca odvedenih u logore u Srbiju - na temelju prijedloga lokalnog pravnog stručnjaka Miloša Vojnovića. Prema obrani Hadžić je na temelju Vojnovićevog prijedloga zatražio vraćanje ratnih zarobljenika „u logore oko Vukovara“ kako bi ih procesuirao na civilnim (općinskim) sudovima, a ne kako bi se osvetio zbog borbi za grad.
„Da Vas podsjetim, u toj izjavi Goran Hadžić je spomenuo zarobljene ustaše koje su okrvavile ruke. Je li Vi smatrate da se to odnosilo na nekoliko stotina ljudi ili jedan relativno mali broj?“, ispitivao je Živanović pokušavajući prikazati kako optuženi nije želio ni pravno progoniti civile, već samo navodne ratne zločince.
(VIDEO: Hadžićeva izjava puštena u sudnici)
Svjedok, koji se bavio pravosudnim poslom i nakon zauzimanja hrvatskog područja od strane srpskih snaga, odvratio je „da ne može čitati nečije misli“. No pri tom je napomenuo – kako misli da je Hadžić želio obuhvatiti sve zarobljenike svojom navodnom istragom „jer da se dođe do broja od 10 ljudi koji su okrvarili ruke, mora ih se ispitati barem 30“.
Na proglašenom području tzv.SAO Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem - gdje je Hadžić postao premijer 1991. godine, obrana je pokušala prikazati teror koji je uslijedio kao spontanu reakciju na zločine hrvatske strane. Iako je zaštićeni svjedok odbacio priče o ubijanju srpske djece, okarakteriziravši ih kao dio ratne propagande, obrani je potvrdio kako je bilo prethodnih zločina nad građanima srpske nacionalnosti, počinjenih od zloglasne jedinice rezervnog sastava hrvatske policije kojom je upravljao Tomislav Merčep.
„To su zločini poznati i iz izvještaja Marina Vidića Bilog (povjerenik hrvatske vlade za Vukovar), koji je o tome izvještavao Tuđmana (Franjo, hrvatski predsjednik) – što Tomislav Merčep i njegova ekipa rade na području Vukovara“, naveo je GH – 169, prisjećajući se zločina nad srpskim građanima za kojem misli da nisu namjerno procesuirani, odnosno da su također tolerirani od strane hrvatskih vlasti.
Veći dio ispitivanja zaštićenog svjedoka odvijao se na sjednicama zatvorenim za javnost zbog što bolje zaštite njegovog identiteta kao insajdera tužiteljstva.
