BiH će, između 1. i 15. aprila 2013. godine, prvi put poslije rata prikupiti statističke podatke o strukturi stanovništva neophodne za planiranje investicija i njenog ekonomskog razvoja. No, Zakon o popisu stanovništva nije bio predmet javne rasprave, niti su građani bili konsultovani u toku kreiranja popisnih upitnika.
Ukoliko bi popis stanovništva u BiH počeo danas, problem da popune upitnik koji je sačinila Agencija za statistiku BiH u saradnji sa entitetskim agencijama, ne bi imali oni koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati, oni koji su religiozni i koji govore jednim od službenih jezika u BiH. Svi koji se ne osjećaju tako bili bi diskriminirani.
Saša Madacki iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu objašnjava zbog čega su odredbe o nacionalnom vjerskom i pitanju jezika sporne:
„Ono što je tu vrlo opasno - neko može preskočiti, dakle ne odgovoriti na pitanje o etničkom izjašnjavanju, odnosno vjeroispovijesti, ali mora odgovoriti na pitanje o maternjem jeziku, koje je zapravo kažnjivo ukoliko se ne odgovori, postoji velika opasnost da vrlo nazadnim metodama interpretacije neko osobu koja je napisala da govori bosanski jezik proglasi Bošnjakom i muslimanom, osobu koja zaokruži hrvatski jezik da je Hrvat i katolik, dakle automatski se replicira podatak još na dva, i naravno za srpski da je riječ o Srbinu i pravoslavcu, tako da zapravo ova tri pitanja možemo reći da su za debelo preraditi. Izjašnjavanje o vjeroispovijesti je vrlo sporno zato što indicira samo na jedan oblik vjerovanja, a naravno nema pomena o nevjerovanju i nepripadanju.“
Građani BiH trebali bi, dakle, da se izjasne o etničkoj i nacionalnoj pripadnosti i vjerskim uvjerenjima, koja su neobavezna pitanja, te o pitanju maternjeg jezika na koje su obavezni odgovoriti.
Riječ je o pitanjima koja EU ne tretira kao suštinska i koja na njih ne traži odgovore. Sva tri pitanja formulisana su, kažu u nevladinom sektoru, u suprotnosti sa preporukama Konferencije evropskih statističara.
„BiH je zemlja u kojoj se stvari rade na prečac. Prvo je to da je u pitanju javašluk i nepoznavanje temeljnih pojmova, drugo je prebrojavanje ovaca u toru tako da vidimo koliko ima kojih za koje potrebe“, naglašava Saša Madacki.
Zbog svega, Inicijativa za slobodu izjašnjavanja, koja okuplja preko 30 nevladinih organizacija iz BiH, inistira na dopunama Zakona o popisu i izmjenama popisnog upitnika.
„Mi smatramo da, ukoliko ova pitanja ne budu izmijenjena na način na koji mi sugerišimo da bismo dozvolili svim ljudima da se slobodno izjasne, će se u biti zacementirati ove podjele koje postoje dugi niz godina u BiH i da će broj tzv. ostalih, odnosno nekonstitutivnih građana ciljano biti puno manji nego što bi mogao biti da je formular kreiran u skladu sa EU preporukama“, kaže Lidija Pisker iz Inicijative za slobodu izjašnjavanja.
Nastavak dejtonske podjele BiH
„Diskriminatorska su samim tim što unaprijed nameću i već daju određene odgovore. Samim tim odgovorima, npr. pitanje 23. koje se odnosi na etnonacionalnu opredijeljenost koja je sama po sebi već problematična zato što izjednačava etničku sa nacionalnom pripadnošću, kao opcije daje ponuđene odgovore, a to su tri konstitutivna naroda i ostali, što samim tim nastavlja dosadašnju tradiciju i pridržavanje dejtonske podjele BiH. Ne daje, recimo, opciju građana i građanki BiH koji su također konstitutivna kategorija u našoj zemlji“, navodi Lajla Zaimović Kurtović iz nevladine organizacije ACIPS.
„U Srbiji na prošlogodišnjem popisu njihov formular, odnosno ova tri pitanja o etničkim obilježjima bila su otvorenog tipa. Dakle, imale ste praznu liniju - i popisivač kada dođe na vaša vrata i pita vas koja vam je vjeroispovijest, koja vam je nacionalnost ili koji vam je maternji jezik, onda se vi slobodno izjasnite i popisivač to upiše u tu praznu liniju. Ali postoje problemi i sa takvim načinom konstituisanja pitanja, i tamo je bilo manipulacija i sugestija.“
Prema preporukama i standardima UN-a postoji oko 40 obaveznih pitanja iz kojih svaka država izvlači najrelevantnije za sebe. Slično je i sa dopunskim pitanjima, kojih je znatno više nego ovih obaveznih. Pitanja o etničkoj pripadnosti su dopunska pitanja i na njih ispitanici ne bi morali da odgovaraju ukoliko ne žele.
Demograf Stevo Pašalić kaže da kako će izgledati popisni list određuje institucije svake države.
„Niko nije primoran da se mora izjasniti. To je na dobrovoljnoj osnovi, i po nacionalnoj strukturi i po vjerskoj i jeziku itd. To je grupa tzv. dopunskih pitanja, koja smo mi opravdano uvrstili na popisnicu u BiH. Stvar je svakog pojedinca kako da se izjasni po tim pitanjima. Mi u to ne možemo ulaziti, to je njegova lična stvar“, naglašava Pašalić.
Posljednji popis stanovništva u BiH održan je u martu 1991. godine. Nedoumica je bilo i tada, kaže Stevo Pašalić. Bilo je oko stotinu nacionalnih manjina, kaže on, a popis su pratile jake nacionalne tenzije.
Ukoliko bi popis stanovništva u BiH počeo danas, problem da popune upitnik koji je sačinila Agencija za statistiku BiH u saradnji sa entitetskim agencijama, ne bi imali oni koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati, oni koji su religiozni i koji govore jednim od službenih jezika u BiH. Svi koji se ne osjećaju tako bili bi diskriminirani.
Saša Madacki iz Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu objašnjava zbog čega su odredbe o nacionalnom vjerskom i pitanju jezika sporne:
„Ono što je tu vrlo opasno - neko može preskočiti, dakle ne odgovoriti na pitanje o etničkom izjašnjavanju, odnosno vjeroispovijesti, ali mora odgovoriti na pitanje o maternjem jeziku, koje je zapravo kažnjivo ukoliko se ne odgovori, postoji velika opasnost da vrlo nazadnim metodama interpretacije neko osobu koja je napisala da govori bosanski jezik proglasi Bošnjakom i muslimanom, osobu koja zaokruži hrvatski jezik da je Hrvat i katolik, dakle automatski se replicira podatak još na dva, i naravno za srpski da je riječ o Srbinu i pravoslavcu, tako da zapravo ova tri pitanja možemo reći da su za debelo preraditi. Izjašnjavanje o vjeroispovijesti je vrlo sporno zato što indicira samo na jedan oblik vjerovanja, a naravno nema pomena o nevjerovanju i nepripadanju.“
Građani BiH trebali bi, dakle, da se izjasne o etničkoj i nacionalnoj pripadnosti i vjerskim uvjerenjima, koja su neobavezna pitanja, te o pitanju maternjeg jezika na koje su obavezni odgovoriti.
Riječ je o pitanjima koja EU ne tretira kao suštinska i koja na njih ne traži odgovore. Sva tri pitanja formulisana su, kažu u nevladinom sektoru, u suprotnosti sa preporukama Konferencije evropskih statističara.
Kao prebrojavanje ovaca u toru tako da vidimo koliko ima kojih za koje potrebe, kaže Saša Madacki.
Zbog svega, Inicijativa za slobodu izjašnjavanja, koja okuplja preko 30 nevladinih organizacija iz BiH, inistira na dopunama Zakona o popisu i izmjenama popisnog upitnika.
„Mi smatramo da, ukoliko ova pitanja ne budu izmijenjena na način na koji mi sugerišimo da bismo dozvolili svim ljudima da se slobodno izjasne, će se u biti zacementirati ove podjele koje postoje dugi niz godina u BiH i da će broj tzv. ostalih, odnosno nekonstitutivnih građana ciljano biti puno manji nego što bi mogao biti da je formular kreiran u skladu sa EU preporukama“, kaže Lidija Pisker iz Inicijative za slobodu izjašnjavanja.
Nastavak dejtonske podjele BiH
„Diskriminatorska su samim tim što unaprijed nameću i već daju određene odgovore. Samim tim odgovorima, npr. pitanje 23. koje se odnosi na etnonacionalnu opredijeljenost koja je sama po sebi već problematična zato što izjednačava etničku sa nacionalnom pripadnošću, kao opcije daje ponuđene odgovore, a to su tri konstitutivna naroda i ostali, što samim tim nastavlja dosadašnju tradiciju i pridržavanje dejtonske podjele BiH. Ne daje, recimo, opciju građana i građanki BiH koji su također konstitutivna kategorija u našoj zemlji“, navodi Lajla Zaimović Kurtović iz nevladine organizacije ACIPS.
Sa izložbe 'Stotinu godina popisa u Sarajevu', 2011.
Sa sličnim su se problemima tokom popisa susretale i zemlje u susjedstvu koje su za razliku od BiH na popisnom listiću imale takozvana otvorena pitanja. Lidija Pisker navodi primjer:„U Srbiji na prošlogodišnjem popisu njihov formular, odnosno ova tri pitanja o etničkim obilježjima bila su otvorenog tipa. Dakle, imale ste praznu liniju - i popisivač kada dođe na vaša vrata i pita vas koja vam je vjeroispovijest, koja vam je nacionalnost ili koji vam je maternji jezik, onda se vi slobodno izjasnite i popisivač to upiše u tu praznu liniju. Ali postoje problemi i sa takvim načinom konstituisanja pitanja, i tamo je bilo manipulacija i sugestija.“
Prema preporukama i standardima UN-a postoji oko 40 obaveznih pitanja iz kojih svaka država izvlači najrelevantnije za sebe. Slično je i sa dopunskim pitanjima, kojih je znatno više nego ovih obaveznih. Pitanja o etničkoj pripadnosti su dopunska pitanja i na njih ispitanici ne bi morali da odgovaraju ukoliko ne žele.
Demograf Stevo Pašalić kaže da kako će izgledati popisni list određuje institucije svake države.
„Niko nije primoran da se mora izjasniti. To je na dobrovoljnoj osnovi, i po nacionalnoj strukturi i po vjerskoj i jeziku itd. To je grupa tzv. dopunskih pitanja, koja smo mi opravdano uvrstili na popisnicu u BiH. Stvar je svakog pojedinca kako da se izjasni po tim pitanjima. Mi u to ne možemo ulaziti, to je njegova lična stvar“, naglašava Pašalić.
Posljednji popis stanovništva u BiH održan je u martu 1991. godine. Nedoumica je bilo i tada, kaže Stevo Pašalić. Bilo je oko stotinu nacionalnih manjina, kaže on, a popis su pratile jake nacionalne tenzije.