Stalna previranja na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni odrazila su se i na rad medija, prije svega javnih emitera. Iako BiH ima jednu od najboljih zakonskih regulativa u ovoj oblasti, mediji su konstantno izloženi političkim pritiscima, pa su smjene i stvaranje novih i rasturanje starih koalicija jasno vidljive i u radu ovih medija. Javnim emiterima u BiH tako upravljaju političke partije, a jedna od najkarakterističnijih odlika bh. novinarstva je autocenzura, navode stručnjaci.
Kakva država takvi i mediji, podijeljeni, pod stalnim političkim uticajima, podložni različitim vrstama pritisaka, skloni autocenzuri. Ovako bi u jednoj rečenici moglo da se opiše stanje u bosanskohercegovačkim medijima, naročito onim koje zovu javnim emiterima, mada ni ostali nisu imuni na uticaj politike. Sve ono što se na političkom “bojnom polju” u Bosni i Hercegovini dešava, preslikava se, prije svega, na javne servise.
Tako je u utorak na federalnom Parlamentu opet bilo riječi o izboru članova Upravnog odbora Federalne Radio Televizije. Cilj je, naravno, dovesti svoje ljude na mjesto odlučivanja, jer je kampanja za lokalne izbore već počela. Predloženo je, naime, da se raspiše javni oglas za imenovanje tri člana Upravnog odbora RTV Federacije BiH. Tome se protivi SDA koja je, nakon razlaza sa nekadašnjim koalicionim partnerom SDP-om zadržala koliku-toliku kontrolu nad ovim medijem.
„Tzv. nova parlamentarna većina je sazvala samo iz jednog razloga – to je da stavi tačku dnevnog reda Donošenje odluke o raspisivanju javnog konkursa za izbor novog Upravnog odbora FTV“, kazao je Ismet Osmanović predsjednik Kluba zastupnika ove stranke u federalnom Parlamentu.
Do prije nekoliko mjeseci Federalnom televizijom suvereno je vladala Socijaldemokratska partija. Podsjećamo na nezaboravne upute lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije novinaru FTV, koje su slučajno zablježile ostale kamere. To nažalost nije jedini primjer. Nezavisni novinar Eldin Hadžović kaže da su javni emiteri u BiH nažalost postali simbol politički zavisnih medija.
„Federalna televizija je sada najsvježiji primjer, budući da se Parlament, odnosno stranke na vlasti već duže vremena upiru da FTV osvoje kao svoje medijsko uporište. To bi se isto moglo reći i za javni emiter drugog entiteta, koji nedvosmisleno, ako analizirate njihov program, već godinama, bez obzira čak koja je partija na vlasti, podržava vlast kao takvu. Nažalost, javni servisi u Bosni i Hercegovini zaista su spali na najniže grane otkako je ovaj servis uopće ustanovljen, mada se bojim da je i to malo optimistično rečeno budući da nikad nisu zapravo ni držali neki visok nivo“, ocjenjuje Hadžović.
Ništa od javnosti i objektivnosti
Tako je, iako je morala umanjiti budžet, Vlada RS povećala stavke koje odvaja za madije i crkvu. Očito - dvije poluge koje će biti od pomoći u predizbornoj kampanji vladajućem SNSD-u.
„To je priča koja se ponavlja već recimo deset godina. Ide ista priča kada je rebalans budžeta u pitanju, uz sve te priče o nekoj štednji SPC-u i medijima se – određenim medijima, naravno – iz budžeta izdvojilo i dalo, iako su ti mnogi već plaćeni, potplaćeni i podanički se ponašaju, opet im je donirana određena svota novca da bi odradili posao u predizbornoj kampanji“, navodi novinar banjalučkog on-line magazina Buka, Dragan Bursać.
Nije neobično da i u razvijenim demokratijama političari donose zakone i odluke vezane za javne medije. Takođe biraju čelne ljude najznačajnijih medijskih kuća za jednu državu. No, problem Bosne i Hercegovine nije u zakonskoj regulativi, koja je prema ocjenama stručnjaka jedna od najboljih u regionu, već u činjenici da svaka stranka traži svoj komad medijskog prostora, a novinari pristaju na to.
Nedavno je i državni Parlament produžio mandate članovima Upravnog odbora BHRT-a, iako ti ljudi na tim funkcijama godinama sjede mimo zakona.
„To je naprosto usud svih javnog servisa nego svih javnih institucija u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nakon svakih izbora, nakon svakog pokušaja ili formiranja vlasti, pojave se informacije o stranačkim susretima na kojima se naprosto u svim javnim institucijama rasporede rukovodne pozicije između tih stranaka. Prema tome, pokušaj da se i ovaj segment javnih institucija stavi pod kontrolu zapravo ne odudara od standardne političke prakse u Bosni i Hercegovini“, kaže Eldin Hadžović.
Književnik Muharem Bazdulj ovako govori o slobodi medija u Bosni i Hercegovini:
„Sloboda se uvijek osvaja i uzima. Prvenstveno zbog autocenzure, u većini medija postoji jedna vrsta, što bi se reklo – niskog main-streema i želje da se šalje neka slika koja prvenstveno cilja ka održavanju nekog statusa quo, a ne onog u što bi novinarstvo idealno trebalo da ide.“
U BiH nema govora o slobodi medija, kod javnih emitera ta pristrasnost samo je više izražena, navodi novinar Dragan Bursać.
„S obzirom na taj njihov naziv, prefiks 'javni emiteri' i neki slobodni, demokratski – nema tu ništa od neke javnosti, neke objektivnosti. Naprotiv. Mislim da su oni medijske kolovođe u smislu pristrasnosti i jednog poticanja nacionalnih tenzija, pogotovo sad – u ovo predizborno vrijeme“, ističe on.
Kakva država takvi i mediji, podijeljeni, pod stalnim političkim uticajima, podložni različitim vrstama pritisaka, skloni autocenzuri. Ovako bi u jednoj rečenici moglo da se opiše stanje u bosanskohercegovačkim medijima, naročito onim koje zovu javnim emiterima, mada ni ostali nisu imuni na uticaj politike. Sve ono što se na političkom “bojnom polju” u Bosni i Hercegovini dešava, preslikava se, prije svega, na javne servise.
Tako je u utorak na federalnom Parlamentu opet bilo riječi o izboru članova Upravnog odbora Federalne Radio Televizije. Cilj je, naravno, dovesti svoje ljude na mjesto odlučivanja, jer je kampanja za lokalne izbore već počela. Predloženo je, naime, da se raspiše javni oglas za imenovanje tri člana Upravnog odbora RTV Federacije BiH. Tome se protivi SDA koja je, nakon razlaza sa nekadašnjim koalicionim partnerom SDP-om zadržala koliku-toliku kontrolu nad ovim medijem.
„Tzv. nova parlamentarna većina je sazvala samo iz jednog razloga – to je da stavi tačku dnevnog reda Donošenje odluke o raspisivanju javnog konkursa za izbor novog Upravnog odbora FTV“, kazao je Ismet Osmanović predsjednik Kluba zastupnika ove stranke u federalnom Parlamentu.
Ismet Osmanović, foto: Midhat Poturović
Do prije nekoliko mjeseci Federalnom televizijom suvereno je vladala Socijaldemokratska partija. Podsjećamo na nezaboravne upute lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije novinaru FTV, koje su slučajno zablježile ostale kamere. To nažalost nije jedini primjer. Nezavisni novinar Eldin Hadžović kaže da su javni emiteri u BiH nažalost postali simbol politički zavisnih medija.
„Federalna televizija je sada najsvježiji primjer, budući da se Parlament, odnosno stranke na vlasti već duže vremena upiru da FTV osvoje kao svoje medijsko uporište. To bi se isto moglo reći i za javni emiter drugog entiteta, koji nedvosmisleno, ako analizirate njihov program, već godinama, bez obzira čak koja je partija na vlasti, podržava vlast kao takvu. Nažalost, javni servisi u Bosni i Hercegovini zaista su spali na najniže grane otkako je ovaj servis uopće ustanovljen, mada se bojim da je i to malo optimistično rečeno budući da nikad nisu zapravo ni držali neki visok nivo“, ocjenjuje Hadžović.
Ništa od javnosti i objektivnosti
Tako je, iako je morala umanjiti budžet, Vlada RS povećala stavke koje odvaja za madije i crkvu. Očito - dvije poluge koje će biti od pomoći u predizbornoj kampanji vladajućem SNSD-u.
„To je priča koja se ponavlja već recimo deset godina. Ide ista priča kada je rebalans budžeta u pitanju, uz sve te priče o nekoj štednji SPC-u i medijima se – određenim medijima, naravno – iz budžeta izdvojilo i dalo, iako su ti mnogi već plaćeni, potplaćeni i podanički se ponašaju, opet im je donirana određena svota novca da bi odradili posao u predizbornoj kampanji“, navodi novinar banjalučkog on-line magazina Buka, Dragan Bursać.
Zgrada zajedničkih institucija BiH
Nije neobično da i u razvijenim demokratijama političari donose zakone i odluke vezane za javne medije. Takođe biraju čelne ljude najznačajnijih medijskih kuća za jednu državu. No, problem Bosne i Hercegovine nije u zakonskoj regulativi, koja je prema ocjenama stručnjaka jedna od najboljih u regionu, već u činjenici da svaka stranka traži svoj komad medijskog prostora, a novinari pristaju na to.
Nedavno je i državni Parlament produžio mandate članovima Upravnog odbora BHRT-a, iako ti ljudi na tim funkcijama godinama sjede mimo zakona.
„To je naprosto usud svih javnog servisa nego svih javnih institucija u Bosni i Hercegovini. Nažalost, nakon svakih izbora, nakon svakog pokušaja ili formiranja vlasti, pojave se informacije o stranačkim susretima na kojima se naprosto u svim javnim institucijama rasporede rukovodne pozicije između tih stranaka. Prema tome, pokušaj da se i ovaj segment javnih institucija stavi pod kontrolu zapravo ne odudara od standardne političke prakse u Bosni i Hercegovini“, kaže Eldin Hadžović.
Književnik Muharem Bazdulj ovako govori o slobodi medija u Bosni i Hercegovini:
„Sloboda se uvijek osvaja i uzima. Prvenstveno zbog autocenzure, u većini medija postoji jedna vrsta, što bi se reklo – niskog main-streema i želje da se šalje neka slika koja prvenstveno cilja ka održavanju nekog statusa quo, a ne onog u što bi novinarstvo idealno trebalo da ide.“
U BiH nema govora o slobodi medija, kod javnih emitera ta pristrasnost samo je više izražena, navodi novinar Dragan Bursać.
„S obzirom na taj njihov naziv, prefiks 'javni emiteri' i neki slobodni, demokratski – nema tu ništa od neke javnosti, neke objektivnosti. Naprotiv. Mislim da su oni medijske kolovođe u smislu pristrasnosti i jednog poticanja nacionalnih tenzija, pogotovo sad – u ovo predizborno vrijeme“, ističe on.