Hrvatska će ove godine izdati više od 7.500 radnih dozvola za strance koji će raditi uglavnom u građevini i brodogradnji, a po prvi je put dozvoljeno i sezonsko zapošljavanje u poljoprivredi i turizmu. Unatoč golemom broju nezaposlenih Hrvata, potrebe za zapošljavanjem stranaca i dalje rastu, a uz radnike niže stručne spreme, osjeća se i nedostatak visokoobrazovanih stručnjaka, osobito liječnika, strojarskih i elektro inženjera.
Hrvatska već godinama uvozi radnu snagu. Lani je zaposlila gotovo 12.000 stranaca, najviše iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, ali i iz Kine, Italije, Slovenije i Rusije - ističe voditeljica Odsjeka za tržište rada u Ministarstvu gospodarstva, Marija Knežević - Kajari:
"Ove godine smo dozvolili sezonsko zapošljavanje u djelatnosti poljoprivrede i turizma. To su pomoćni radnici u stočarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu i tako dalje, 400 radnih dozvola. To nam treba zbog tri-četiri mjeseca kada su berbe i određene gužve. Pogotovo prerađivači duhana oko Virovitice, a i voćari i vinogradari, ne mogu naći dovoljno naše snage. Zašto - ne znam."
Jasna Kulušić, direktorica za radno-socijalne odnose u regionalnom uredu HUP-a Rijeka:
"Tradicionalno su brodogradnju i graditeljstvo radili radnici iz Bosne i Hercegovine. To su do dan danas ostala područja sa najvećim manjkom radne snage u odnosu na ono što naše tržište rada nudi."
Potrebe hrvatskih poslodavaca za uvozom radne snage i duplo su veće od dozvoljenih, ali, kaže Kulušić, čak da je i to odobreno, stranci ne bi ugrozili domaću radnu snagu u Hrvatskoj jer u ukupnom broju zaposlenih čine svega 0,5 do maksimalno jedan posto. Puno više je brine činjenica da hrvatski poslodavci među 260.000 nezaposlenih ne mogu naći nekoliko stotina sezonskih radnika. Tumači to neučinkovitom politikom zapošljavanja, nekritičkim sustavom socijalne zaštite, ali i poreznim sustavom koji poslodavcima uskraćuje neke olakšice:
"Ako bih živjela u Virovitici i htjela bih ići raditi u Poreč, kao sezonski radnik, a htjela bih ići kao nečija supruga, onda poslodavac ima poreznu olakšicu na troškove smještaja i prehrane. A ako to idem raditi kao nečija kćer, to više ne važi jer se to više ne smatra razdvajanjem od obitelji. Za mlade ljude, koji odlaze iz svojih obitelji na sezonski rad, poslodavac ima relativno velike namete na troškove zbog angažiranja sezonaca."
Dražen Horvat, načelnik Odjela za strance i azil u hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova, pojašnjava uvjete za dobivanje radne dozvole u Hrvatskoj:
"Stranac može doći u Hrvatsku raditi uz radnu dozvolu i nakon što dobije odobrenje radne dozvole, a zahtjev podnosi poslodavac. Stranac još mora dobiti odobrenje privremenog boravka. Ove godine, do 30. 4., je izdano 185 radnih dozvola za državljane Bosne i Hercegovine dok je 2008. godine izdano 8.367 dozvola. Makedoncima je ove godine izdano 166, a prošle godine 522 radne dozvole. Kinezima je izdano 149 radnih dozvola ove godine, a prošle 448. Srbiji je izdano 115 dozvola ove godine, a 387 prošle. Italiji je ove godine izdano 109 radnih dozvola, a prošle 233."
Od ove je godine skraćena i procedura, pa poslodavac koji zapošljava radnike može istodobno zatražiti za njih i radnu dozvolu i dozvolu za privremeni boravak:
"Radna dozvola se izdaje u pravilu koliko je poslodavac označio da će biti potrebno za izvođenje određenih radova, a može se izdati do godinu dana."
Za sezonske poslove u poljoprivredi ove je godine odobrena kvota od 400 stranih radnika, u turizmu 170, a najtraženija sezonska zanimanja u turizmu su: turistički animatori, kuhari nacionalne kuhinje i instruktori ronjenja. Marija Knežević - Kajari iz ministarstva gospodarstva:
"Sada se može dogoditi da će nam faliti visoko-stručnog obrazovanog kadra. Čak nam fali diplomiranih inženjera građevinarstva i arhitekture. Za ovu godinu odobreno je 50 dozvola za doktore medicine sa specijalističkom naobrazbom."
Trenutno su na hrvatskoj obali kao turistički animatori zaposleni sezonci iz Bosne i Hercegovine, Ukrajine i Rusije, no predstavnicu poslodavaca najviše začuđuje što će Hrvatska ove godine, kod brojnih liječnika evidentiranih na Zavodu za zapošljavanje "uvesti" i 23 specijalizanta:
"Znamo da ima oko 1.600 liječnika koji su na evidenciji Zavod za zapošljavanje. Ako je jednom liječniku interesantnije čučati u evidenciji Zavod za zapošljavanje, a ne otići u Liku ili nekamo na otok obavljati posao radi kojeg se školovao, i to po mogućnosti na teret cijeloga društva, onda znači da nešto u tom sustavu doista ne štima."
"Ove godine smo dozvolili sezonsko zapošljavanje u djelatnosti poljoprivrede i turizma. To su pomoćni radnici u stočarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu i tako dalje, 400 radnih dozvola. To nam treba zbog tri-četiri mjeseca kada su berbe i određene gužve. Pogotovo prerađivači duhana oko Virovitice, a i voćari i vinogradari, ne mogu naći dovoljno naše snage. Zašto - ne znam."
Jasna Kulušić, direktorica za radno-socijalne odnose u regionalnom uredu HUP-a Rijeka:
"Tradicionalno su brodogradnju i graditeljstvo radili radnici iz Bosne i Hercegovine. To su do dan danas ostala područja sa najvećim manjkom radne snage u odnosu na ono što naše tržište rada nudi."
Potrebe hrvatskih poslodavaca za uvozom radne snage i duplo su veće od dozvoljenih, ali, kaže Kulušić, čak da je i to odobreno, stranci ne bi ugrozili domaću radnu snagu u Hrvatskoj jer u ukupnom broju zaposlenih čine svega 0,5 do maksimalno jedan posto. Puno više je brine činjenica da hrvatski poslodavci među 260.000 nezaposlenih ne mogu naći nekoliko stotina sezonskih radnika. Tumači to neučinkovitom politikom zapošljavanja, nekritičkim sustavom socijalne zaštite, ali i poreznim sustavom koji poslodavcima uskraćuje neke olakšice:
"Ako bih živjela u Virovitici i htjela bih ići raditi u Poreč, kao sezonski radnik, a htjela bih ići kao nečija supruga, onda poslodavac ima poreznu olakšicu na troškove smještaja i prehrane. A ako to idem raditi kao nečija kćer, to više ne važi jer se to više ne smatra razdvajanjem od obitelji. Za mlade ljude, koji odlaze iz svojih obitelji na sezonski rad, poslodavac ima relativno velike namete na troškove zbog angažiranja sezonaca."
Dražen Horvat, načelnik Odjela za strance i azil u hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova, pojašnjava uvjete za dobivanje radne dozvole u Hrvatskoj:
"Stranac može doći u Hrvatsku raditi uz radnu dozvolu i nakon što dobije odobrenje radne dozvole, a zahtjev podnosi poslodavac. Stranac još mora dobiti odobrenje privremenog boravka. Ove godine, do 30. 4., je izdano 185 radnih dozvola za državljane Bosne i Hercegovine dok je 2008. godine izdano 8.367 dozvola. Makedoncima je ove godine izdano 166, a prošle godine 522 radne dozvole. Kinezima je izdano 149 radnih dozvola ove godine, a prošle 448. Srbiji je izdano 115 dozvola ove godine, a 387 prošle. Italiji je ove godine izdano 109 radnih dozvola, a prošle 233."
Od ove je godine skraćena i procedura, pa poslodavac koji zapošljava radnike može istodobno zatražiti za njih i radnu dozvolu i dozvolu za privremeni boravak:
Radna dozvola se izdaje u pravilu koliko je poslodavac označio da će biti potrebno za izvođenje određenih radova, a može se izdati do godinu dana.
"Radna dozvola se izdaje u pravilu koliko je poslodavac označio da će biti potrebno za izvođenje određenih radova, a može se izdati do godinu dana."
Za sezonske poslove u poljoprivredi ove je godine odobrena kvota od 400 stranih radnika, u turizmu 170, a najtraženija sezonska zanimanja u turizmu su: turistički animatori, kuhari nacionalne kuhinje i instruktori ronjenja. Marija Knežević - Kajari iz ministarstva gospodarstva:
"Sada se može dogoditi da će nam faliti visoko-stručnog obrazovanog kadra. Čak nam fali diplomiranih inženjera građevinarstva i arhitekture. Za ovu godinu odobreno je 50 dozvola za doktore medicine sa specijalističkom naobrazbom."
Trenutno su na hrvatskoj obali kao turistički animatori zaposleni sezonci iz Bosne i Hercegovine, Ukrajine i Rusije, no predstavnicu poslodavaca najviše začuđuje što će Hrvatska ove godine, kod brojnih liječnika evidentiranih na Zavodu za zapošljavanje "uvesti" i 23 specijalizanta:
"Znamo da ima oko 1.600 liječnika koji su na evidenciji Zavod za zapošljavanje. Ako je jednom liječniku interesantnije čučati u evidenciji Zavod za zapošljavanje, a ne otići u Liku ili nekamo na otok obavljati posao radi kojeg se školovao, i to po mogućnosti na teret cijeloga društva, onda znači da nešto u tom sustavu doista ne štima."