Svakim danom sve je više štrajkača, djece poginulih boraca Vojske Republike Srpske, u banjalučkom parku Mladen Stojanović, koji iz improvizovanog šatora traže zaposlenje i rješavanje svojih životnih problema. Kažu da su zaboravljeni, ostavljeni i obespravljeni te ističu da se bore protiv nepravde, stranačkog i rodbinskog zapošljavanja.
Trošni sklepani šator, četiri improvizovana kreveta i peć na plin iz koje curi gas, svakodnevnica su šestero štrajkača koji kao članovi boračkih kategorija traže svoja prava koja su im odavno uskraćena.
Miroslav Gnjatović
Miroslav Gnjatović poslijednji je koji im se pridružio. Ima 33 godine, sin je poginulog borca Vojske Republike Srpske. Radi povremeno na nadnicu, a kaže da ga već bole i noge i ruke od obilaska šaltera i kucanja na vrata institucija koja niko ne otvara.
˝O sistemu nekom pričaju, o prioritetima, što je nažalost tuga jedna. Znaju oni vrlo dobor šta su njihovi prioriteti, kao što su i pokazali. To su njihove porodice i najbliži i oni koji su podobni ili imaju da kupe posao, što ja nemam. Valjda je moj otac svojim životom kupio meni i posao i ono što treba za normalan život, svojom zaslugom i krvlju, ali to nikoga izgleda nije briga, nego nas gaze na svakom ćošku.˝
Njegoš Tomić, otac dvoje djece i takođe sin poginulog borca prvi je razapeo šator u parku i već dvije sedmice štrajkuje glađu zahtjevajući posao i dva puta je bio u bolnici kako bi primio infuziju zbog lošeg zdravstvenog stanja. Kaže da je počeo kako bi sebi našao posao u Hidroelektranama u Višegradu, gdje nije mogao doći na red od kumova, prijatelja, rodbine, stranačkih i švalerskih veza lokalnih moćnika. Kaže da sada nastavlja borbu za sve obespravljene članove porodica poginulih boraca.
˝Ja već sada nisam samostalan. Ovo je sada cjelokupna priča boračke populacije. Mi moramo nešto učiniti, i sve da rješe naše zahtjeve, nas ovde u šatoru, mi moramo nešto učiniti peko nevladinog sektora ili institucija da se borimo za prava i ostalih koji su u istoj situaciji, prvenstveno članova porodica poginulih boraca˝, kaže Njegoš
Bez obzira na preporuku Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite, nisu ga primili. Konkurisao je na tri radna mjesta, i to uklanjanje plutajućeg otpada, za čuvara i za čistača. U decembru 2013. tužio je Hidroelektranu, i pored kako kaže, svih dokaza i nepravilnosti koje je predočio, izgubio je spor u drugostepenom postupku. Poslijedica je da se zapošljavanje nastavilo mimo konkursa, a on je i dalje ostao nepoželjan.
˝I nakon toga je bilo još više primanja u to isto preduzeće, ali nije bilo konkursa. Sve su primali stranačkom linijom, rođačkom linijom. Čak su iza Božića primili više od 20 radnika, i to sve situiranih lica koja su imala posao, svoje privatne firme i primanja veća od 2000 maraka mjesečno. Pozapošljavali su svoje žene i djecu, a i dalje iz Hidroelektrane Višegrad kažu: 'Nije bilo nepotizma'˝, završava Njegoš.
Danijela Sedlar
Dvanaest dana u šatoru u parku spava i prijedorčanka Danijela Sedlar, dijete poginulog borca, kojoj je u posjetu došla i baka koja je u poznim godinama. Sa završenom višom medicinskom školom dobija samo odbijenice. Kaže da osim zaposlenja želi svojoj majci i bratu da obezbjedi krov nad glavom, jer joj je dosta šatora i alternativnog smještaja u kojem su živjeli 12 godina.
˝Dok smo bili u tom alternativnom smještaju predali smo zahtjev na konkurs za stan i bili smo 22. na listi, da bi nas neko trajno skinuo. Poslije toga uopšte ne uspijevamo nikako da se vratimo na listu za stanove˝, pojašnjava Danijela
Osim toga ne može ni da nađe posao u struci ni u Prijedoru ni u Banjaluci ali ni u drugim okolnim mjestima. Dobija samo izgovore.
˝Tipa da su djeca sa Banjalučke regije prioritet, da ih ima još puno sa istim problemima, ista priča je i u Prijedoru, onda odbijenice zato što nemam radnog iskustva godinu dana. Pa ja se nisam rodila sa radnim iskustvom, valjda mi to neko treba da omogući˝, ogorčena je Danijela
Ranije su se oglasili i Iz Stranke socijalne sigurnosti srpskih boraca, koji su za petak 4. marta od 12 časova pozvali sve građane da im se pridruže na mirnom protestu, koji će kako su poručili,biti posljednje upozorenje za vlast, da je vrijeme za rješavanje problema obespravljene boračke populacije.