Pišu: Ron Synovitz i Susan Badalian
Kao vlasnica trgovine u armenskoj južnoj provinciji Sjunik, Lusine Aleksanian prodaje proizvode, hljeb, sir, sok, cigarete i alkohol.
Samo nekoliko metara od njene trgovine u selu Šurnuh nalazi se granica s Azerbejdžanom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Ruski mirovnjaci i azerbejdžanski vojnici stigli su u Šurnuh početkom godine pod uslovima mirovnog sporazuma iz novembra 2020. kojim je okončan rat oko Nagorno-Karabaha.
Pomoću GPS lokatora utvrdili su da se 12 kuća u Šurnuhu nalazi u Kubadli - jednom od sedam azerbejdžanskih rejona koji okružuju Nagorno-Karabah i koji su od početka 1990-ih okupirale etničke armenske snage.
Granica nikada nije trebala biti međunarodna.
Podijelila je dva rejona iz sovjetskog doba presijecajući sela i ceste južno od armenskog grada Gorisa.
Pročitajte i ovo: Linija fronta u podijeljenom selu u Nagorno-KarabahuZa sada ne postoji granična stanica koja bi zaustavila stanovnike Šurnuha da prijeđu naprijed-natrag između armenskog i azerbejdžanskog teritorija. Jedina naznaka granice je mali plavi znak koji su nedavno postavili azerbejdžanski vojnici.
Ali Aleksanian može vidjeti zastave Armenije, Azerbejdžana i ruskih mirovnih snaga izvan njene trgovine. Kaže da je prodala predmete nekim ruskim mirovnjacima i da bi ih prodala Azerbejdžanima ili bilo kome drugom ko dođe u trgovinu da nešto kupi.
"Zašto ne? Ja sam prodavačica", rekla je za RFE/RL. "Kakva je razlika za mene ako su mušterije Armeni, Azerbejdžani ili Gruzijci?"
Ali nakon što je čuo njenu izjavu, Aleksanijin suprug Harutijun Hazarian bio je bijesan. "Ako [Azerbejdžani] dođu ovdje, pucat ću i ubiti ih... i ubit ću tebe", rekao je svojoj supruzi.
Do sada nijedan Azerbejdžanin nije ušao u dućan.
Aleksanian kaže da su joj poznate glasine koje kruže drugim dijelovima Armenije o tome da neki od 80 stanovnika Šurnuha razmjenjuju drva za ogrjev od tek pristiglih Azerbejdžana.
Ali ona i drugi seljani kažu da su te glasine neistinite. "Možda će to nakon godine ili dvije biti moguće", kaže ona. "Ali sada, ne možemo. To je vrlo emocionalno nabijena situacija."
Lusine Aleksanian kaže da će prodati svima koji žele kupiti.
Tradicija trgovanja
Stručnjak za Kavkaz Karnegi centra za Evropu (Carnegie Europe), Tomas de Val (Thomas de Waal), kaže da nije iznenađen što postoje glasine o razmjeni robe u pograničnim selima poput Šurnuh - uprkos strahovima i neprijateljstvima koje su izrazili ljudi s obje strane granice. "Svako ko je proveo vrijeme u regiji zna da Armenci i Azerbejdžani imaju dugu tradiciju međusobne trgovine, posebno u [susjednoj] Gruziji", rekao je de Val za RFE/RL.
De Val napominje da je otvoreno tržište u Gruziji u blizini i Armenije i Azerbejdžana bilo poprište brze trgovine između desetina hiljada Armena i Azerbejdžana prije nego što su ga zatvorili carinici.
"Posjetio sam tržnicu u Sadahlu u Gruziji kad je cvjetala, dok je još bila otvorena, a tamo nije bilo Gruzijaca. Samo Armenci i Azerbejdžani", kaže de Val. "U novije vrijeme čujete izvještaje Armena i Azerbejdžana koji prodaju automobile u Rustaviju u Gruziji. Korištene automobile."
Tomas de Val
"Mislim da postoje mnogi Armenci i Azerbejdžani koji imaju dobro iskustvo međusobne trgovine", nastavlja. "Ako političari ne stanu na put i ako se budu osjećali sigurno, mislim da je to izuzetno moguće."
"Očito nije lako s obzirom na gorčinu, gubitak života i tragedije koje su ljudi pretrpjeli", kaže on. "Ali mislim da je to moguće. Sve je u tome da to postane obostrano korisno, tako da ova trgovina postane ne zavisna, već međuzavisna - da svaka strana osjeća da ima koristi od trgovine."
Granične blokade
Granično tržište u Sadahlu - selu naseljenom uglavnom etničkim Azerima - postalo je glavno mjesto za regionalnu trgovinu nakon što su veze između Azerbejdžana i Armenije prekinute tokom ranih 1990-ih zbog rata u Nagorno-Karabahu.
Turska je također od tada držala svoju granicu s Armenijom zatvorenom kao odgovor na okupaciju armenskih snaga azerbejdžanskog teritorija oko Karabaha.
Potpisan je sporazum 2009. godine koji je imao za cilj obnavljanje veza između Turske i Armenije, kao i otvaranje njihove zajedničke granice. No, dogovor je propao 2018. godine, a da nije proveden.
Erevan za neuspjeh u normalizaciji tursko-armenskih odnosa krivi vijek neprijateljstva koje je proizašlo iz masovnog ubijanja Armenaca koje su počinile osmanske snage tokom Prvog svjetskog rata i poraća. Turska poriče postojanje organizovane kampanje činjenja genocida nad Armencima, na čemu Erevan insistira i kao što je nekoliko stranih zemalja tvrdilo.
Sporovi su Armeniji ostavili samo dvije kopnene rute za uvoz i izvoz - preko Gruzije na sjeveru i preko Irana na jugu.
U međuvremenu, razvoj tranzitnih ruta koje povezuju Baku s Turskom zaobišao je Armeniju - s projektima poput kineske Inicijative za pojas i put i Transanatolskog cjevovoda za prirodni gas koji su umjesto toga prolazili kroz Gruziju.
Merju Brajza (Matthew Bryza), bivši američki ambasador u Azerbejdžanu koji je posredovao u sukobu u Karabahu kao američki kopredsjedavajući OSCE-ove Minsk grupe prije više od deset godina, kaže da mirovni sporazum iz novembra može pokrenuti ekonomski rast širom Kavkaza.
Brajza, koji sada živi u Istanbulu i član je uprave turske energetske firme Turkas petrol (Turcas Petrol), rekao je za RFE/RL da bi povratak teritorija oko Karabaha u Azerbejdžan mogao otvoriti put ponovnoj uspostavi davno prekinutih trgovačkih veza Armenije s Turskom i Azerbajdžanom.
U članku koji je objavilo Atlantsko vijeće u rubrici 'Mišljenja', Brajza je rekao da mirovni sporazum "ne samo da završava jedan od najdugovječnijih sukoba na svijetu, već bi mogao katalizirati i druge diplomatske i ekonomske sporazume koji mogu vratiti mir, prosperitet i stabilnost u cijeloj regiji."
Novi znak koji su postavile azerbejdžanske trupe obilježava granicu Azerbejdžana s Armenijom u selu Šurnuh.
Armenski premijer Nikol Pašinijan i azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev sastali su se u Moskvi 11. januara s predsjednikom Vladimirom Putinom kako bi razotkrili detalje neriješene sporazumom o ruskom posredovanju - uključujući i kako uspostaviti željezničke, cestovne i komunikacijske veze.
Jedan od projekata koji su najavili je obnova željezničke pruge iz sovjetskog doba koja je Erevan povezala s Rusijom, prolazeći kroz azerbejdžansku eksklavu Nahičevan prije nego što je prešla natrag kroz južnu Armeniju, a potom i sam Azerbejdžan.
Projekat bi također Azerbejdžanu dao direktnu željezničku vezu do bliskog saveznika Turske odvajanjem od iste rute kroz Nahičevan.
Iranski ministar vanjskih poslova Muhamed Džavad Zarif kaže da Iran također želi uspostaviti željezničku vezu s Armenijom koja prolazi kroz Nahičevan. "To je jedan od zahtjeva i za Iran i za Armeniju, kao i za regiju, a radimo s Armenijom, Azerbejdžanom i Rusijom", rekao je Zarif nakon razgovora s Pašinijanom u Erevanu 27. januara.
U međuvremenu, zamjenici premijera iz Armenije, Azerbejdžana i Rusije sastali su se u Moskvi u sklopu šire infrastrukturne inicijative. Ove sedmice osnovali su radne skupine koje su na rasporedu 5. februara, kako bi se počeli dublje baviti detaljima.
De Val kaže kako misli da OSCE-ova Minsk grupa i druga međunarodna tijela također mogu pomoći u donošenju prijeko potrebnihfinansijskih sredstava za obnovu prometne i granične infrastrukture. "Ovdje je značaj obnavljanja ekonomskih odnosa veoma velik," rekao je za RFE / RL. "To se mora učiniti na način koji ne donosi korist samo Azerbajdžanu, Turskoj i Rusiji. Armenci moraju osjećati da imaju koristi od obnavljanja ekonomskih odnosa - uključujući Armence iz Karabaha."
De Val također navodi azerbejdžansku zapadnu regiju Kalbačar, jednu od sedam oblasti koja se nedavno vratila pod kontrolu Bakua, kao primjer kako ponovna uspostava prekogranične trgovine može koristiti i Azerbejdžanima i Armencima. "Regija Kalbačar vrlo je izolovana," kaže. "Mislim da je vrlo teško smatrati da je ekonomski održiva bez odgovarajuće trgovine s Karabahom i Armenijom. Ako Minska grupa i drugi međunarodni akteri mogu raditi na ekonomskoj saradnji kao podrška miru, to je dobar projekt koji treba nastaviti".
Poratne mirovne beneficije
Međunarodne finansijske institucije dugo su vjerovale da je najbolji način za poticanje mira i stabilnosti u scenariju poslijeratne obnove izgradnjom ekonomskih veza između bivših protivnika. Svjetska banka kaže da to treba učiniti ne samo kroz politike nacionalnih vlada, već posebno poboljšavanjem trgovinskih veza i saradnje između lokalnih zajednica s obje strane napetih granica.
Ideja je izbjeći ponavljanje pogrešaka koje su države nasljednice Austro-Ugarskog carstva počinile nakon Prvog svjetskog rata - uništavanjem regionalne trgovine.
Ovaj regionalni pristup poboljšanju prekograničnih veza bio je model koji se koristio za obnovu zapadne Evrope u skladu s Maršalovim planom nakon Drugog svjetskog rata, posebno preko francusko-njemačke granice u blizini regije Elzas-Lotaringija, sporne regije koja je kroz istoriju mnogo puta pripadala različitim vlastima.
Također je korišten kao model za obnovu na Balkanu nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji 1990-ih.
Azerbejdžanske trupe smještene su u pograničnom selu Šurnuh.
Međutim, sumnje i neprijateljstva između bivših zaraćenih država također mogu značiti nedostatak državnog finansiranja kooperativnih projekata u pograničnim područjima. To ostavlja granice bez infrastrukture potrebne za brzo kretanje trgovine i prometa.
"Pragmatično gledano, povlačenje armenskih snaga sa sedam teritorija [oko Karabaha] znači da je uklonjena zapreka za normalizovane odnose Armenije i Turske i otvaranje granice", objašnjava de Val. "To je zaista bio glavni problem Turske s Armenijom."
Ali de Val kaže da su odnosi između Ankare i Erevana sada "nevjerovatno loši s obzirom na činjenicu da je Turska pomogla Azerbajdžanu da pobijedi u ratu"."Što se tiče Armenaca, Turska ponovo ima krvave ruke", rekao je.
"Mislim da su istorijske pritužbe i dalje vrlo jake i s puno opravdanja na armenskoj strani. Stoga mislim da ćemo vidjeti pomak ka otvaranju [tursko-armenske] granice - nekoj vrsti obnove trgovine i ekonomskih odnosa. Ali pretpostavljam da se Armencima tu ne žuri, možda sve dok je na vlasti [turski predsjednik Redžep Tajip] Erdoan. "
Studija Svjetske banke o uticaju ukidanja blokada od strane Turske i Azerbejdžana zaključila je da su "potencijalne mirovne koristi posebno velike za Armeniju" i da bi mogle pomoći Armeniji da "više nego udvostruči ukupni izvoz".
"Ako se ukinu blokade, umanjit će se narušavanja trgovine, što će dovesti do pozitivnih kratkoročnih učinaka na dobrobit - uključujući racionalnije trgovinske tokove, nastavak ili veliko povećanje regionalne trgovine nekim glavnim robama kao što je energija, te niže cijene i/ili veće marže dobiti na neke važne potrošne i proizvodne robe", rekli su ekonomisti Svjetske banke.
Uprkos tome, vlada u Erevanu pokazala je da možda još nije spremna dopustiti slobodno kretanje trgovine s Turskom. Početkom godine postalo je nelegalno za trgovine u Armeniji da prodaju tursku robu.
Zabrana je najavljena krajem oktobra dok je u Karabahu još uvijek bjesnio rat. Armenska vlada rekla je da je motivisana "otvorenim i evidentnim promovisanjem i podrškom Turske [azerbejdžanskoj] agresiji".
Zapravo je taj potez teško pogodio armenske trgovce koji su preko Gruzije u zemlju uvozili tursku robu.
Kao članica Evroazijske ekonomske unije (EEU) koju vodi Rusija, Armenija može jednostrano izreći takvu zabranu na šest mjeseci. No, zabrana se može produžiti unedogled.
"Postoje dobri ekonomski razlozi kako za Armeniju, tako i za Tursku, za regiju Kars [sjeveroistočna Turska], da otvori granicu i obnovi trgovinu", kaže de Val. "Ali ne moram reći vašoj armenskoj publici da tu postoje velika istorijska pitanja. Dakle, ako se ovdje daje samo kao ekonomska ponuda, to neće uspjeti - siguran sam - na armenskoj strani. "
"Prema istorijskim zapisima moraju postojati druge mjere prema Armencima", rekao je. "Mislim da ne govorimo o priznavanju genocida [od strane Ankare], već o nekakvom spomen-obilježavanju armenskog genocida na neki način. [I također] o nekim naporima [turske vlade] na armenskim crkvama [unutar Turske]. I mislite da se i tu treba odvijati razgovor. "
Napisao Ron Synovitz iz Praga uz izvještaj Susan Badalyan iz Shurnukha u Armeniji i direktora armenske službe RFE/RL Harryja Tamraziana