Na policama evropskih prodavnica više se ne mogu naći klasične sijalice, čak ni one od minimalnih 25 vati. U svim domaćinstvima, poslovnim prostorima, te u javnoj rasvjeti sada se upotrebljavaju savremene štedne sijalice.
A kakve koriste bh. građani?
Klasična sijalica emituje svjetlost na način što zagrijavanjem vlakna od volframa proizvodi svjetlo, pojašnjava za RSE fizičar i univerzitetski profesor Nenad Tanović:
„Klasična sijalica daje deset posto svjetla, a devedeset posto toplote u odnosu na energiju koja je potrebna da se ona pokreće. Kod novih, LED sijalica, energija koja je potrebna za pokretanje sijalice mnogo je manja. Veći dio ide na proizvodnju svjetla, a manji dio ide na toplotu. Zato se one i zovu hladne.“
Pored značajnog utroška električne energije, štedna sijalica i duže traje. Klasičnoj je vijek trajanja 1.200 sati, a LED (Light-emitting diodes) sijalici 50.000 sati.
„Kad pogledate troškove, onda ćete vidjeti da, na primjer, za 50.000 sati - jer to uzimamo sada kao mjeru - LED košta 50 dolara, živina sijalica 70, a standardne sijalice će potrošiti 300 dolara. Znači, šest puta ćemo više uštediti na LED nego na standardnoj sijalici.“
Pored klasičnih, u Bosni i Hercegovini se uveliko koriste i kompaktne fluorescentne sijalice ili skraćeno CFL (Compact fluorescent lamp). Iako se njihovom upotrebom može umanjiti račun za struju, one imaju određenu količinu žive - otprilike deset miligrama. Živa, srebrnkasti tekući metal koji isparava na sobnoj temperaturi, može biti opasna po zdravlje čovjeka jer izaziva akutna i hronična trovanja, kaže doktorka Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona Selma Azabagić:
„Prilikom pucanja, najčešće u kućnim uslovima, iz polomljenih termometara sa živom, a evo i štednih sijalica, treba da se koriste zaštitne rukavice. Pažljivo sunđerom pokupiti živu, i zajedno staviti u kutiju koju treba dobro zatvoriti. Ako je došlo do prosipanja žive, svu živu koja je došla u kontakt s kožom treba isprati vodom. Osoba koja je došla u kontakt sa živom treba da se javi i svom ljekaru.“
Kantonalno javno komunalno preduzeća „Rad“ sakuplja, odvozi i deponuje samo komunalni otpad. A budući da se štedne sijalice za živom smatraju štetnim otpadom, građani dotrajale ili puknute ovakve sijalice ne smiju bacati u obični kontejner, ističe portparol ovog preduzeća Ahmed Đipa:
„Štedne sijalice koje imaju živu ne smiju se odlagati u kontejnere za kućno smeće, i ne smiju dospjeti na sanitarnu deponiju otpada u Smiljevićima. To je otpad koji se mora posebno zbrinjavati. Komunalno preduzeće ’Rad’ se ne bavi tim sijalicama. Odlaganje sijalica sa živom u kućno smeće je ustvari prekršaj za koji se može dobiti kazna od deset do petsto maraka, a pravna lica od 500 do 3.000 konvertibilnih maraka.“
Naši sagovornici apeluju da bh. građani kontaktiraju nadležne institucije kako bi se informisali na koji način dalje postupati sa živom. Profesor Nenad Tanović kaže:
„Osnovni problem je što nama podvaljuju, pa mi postajemo tržište za one sijalice koje Evropa više ne koristi ili je, bolje rečeno - upravo to kod odlaganja – zabranjeno korištenje. Ako već idete na uštedu, onda idite na LED i onda ste sigurni da nećete imati problema ni sa živom ni sa problemima ukoliko dođe do prskanja ili razbijanja sijalice.“
Bosna i Hercegovina kao članica Energetske zajednice Jugoistočne Evrope obavezna je da podstiče primjenu mjera energetske efikasnosti u krajnjoj potrošnji. Kada je riječ o upotrebi štednih sijalica, direktnih obaveza nema, ali su u Nacrtu zakona o energetskoj efikasnosti iz 2011. navedene odgovarajuće obaveze koje BiH, odnosno određeni subjekti, trebaju provoditi kaže portparolka Elektroprivrede BiH Midheta Kurspahić:
„Nisu u pitanju samo finansijske uštede za pojedince. Posmatrajmo to iz drugog aspekta: radi se i o uštedama naših elektroenergetskih resursa, što ima direktne posljedice na privredu, na ekonomiju države. Energetska efikasnost je evropski imperativ koji se ne ograničava samo na upotrebu štednih sijalica.“
Elektroprivreda BiH je proteklih godina realizovala kampanje u namjeri razvijanja svijesti građanstva o upotrebi štednih sijalica. Kampanja je nastavljena i u 2012. kada su najugroženijim kategorijama stanovništva podijeljene ovakve sijalice, ističe Kurspahić:
„Od ukupno 150.000 sijalica podijeljeno je 88.672 na području svih pet elektrodistributivnih podružnica.“
Kada štednih sijalica bude više na bh. tržištu, moglo bi se očekivati da im cijena bude niža od sadašnje. Sljedeći put kada vam pregori ili pukne sijalica, dobro razmislite kojom ćete je zamijeniti. Treba misliti o ekološkoj efikasnosti, zaključuje fizičar i univerzitetski profesor Nenad Tanović:
„Jedna sijalica od 100 W u prostoriji od pedesetak kubnih metara podigne temperaturu nakon sat za šest stepeni, a ova LED to ne radi. Prema tome, mi energiju koristimo za grijanje prostorije. Šta radite? Bacate energiju! Zato Evropa više nema dilema – koristi se samo ono što je energetski efikasno.“
A kakve koriste bh. građani?
Vaš browser nepodržava HTML5
Klasična sijalica emituje svjetlost na način što zagrijavanjem vlakna od volframa proizvodi svjetlo, pojašnjava za RSE fizičar i univerzitetski profesor Nenad Tanović:
„Klasična sijalica daje deset posto svjetla, a devedeset posto toplote u odnosu na energiju koja je potrebna da se ona pokreće. Kod novih, LED sijalica, energija koja je potrebna za pokretanje sijalice mnogo je manja. Veći dio ide na proizvodnju svjetla, a manji dio ide na toplotu. Zato se one i zovu hladne.“
Pored značajnog utroška električne energije, štedna sijalica i duže traje. Klasičnoj je vijek trajanja 1.200 sati, a LED (Light-emitting diodes) sijalici 50.000 sati.
„Kad pogledate troškove, onda ćete vidjeti da, na primjer, za 50.000 sati - jer to uzimamo sada kao mjeru - LED košta 50 dolara, živina sijalica 70, a standardne sijalice će potrošiti 300 dolara. Znači, šest puta ćemo više uštediti na LED nego na standardnoj sijalici.“
Pored klasičnih, u Bosni i Hercegovini se uveliko koriste i kompaktne fluorescentne sijalice ili skraćeno CFL (Compact fluorescent lamp). Iako se njihovom upotrebom može umanjiti račun za struju, one imaju određenu količinu žive - otprilike deset miligrama. Živa, srebrnkasti tekući metal koji isparava na sobnoj temperaturi, može biti opasna po zdravlje čovjeka jer izaziva akutna i hronična trovanja, kaže doktorka Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona Selma Azabagić:
„Prilikom pucanja, najčešće u kućnim uslovima, iz polomljenih termometara sa živom, a evo i štednih sijalica, treba da se koriste zaštitne rukavice. Pažljivo sunđerom pokupiti živu, i zajedno staviti u kutiju koju treba dobro zatvoriti. Ako je došlo do prosipanja žive, svu živu koja je došla u kontakt s kožom treba isprati vodom. Osoba koja je došla u kontakt sa živom treba da se javi i svom ljekaru.“
Kantonalno javno komunalno preduzeća „Rad“ sakuplja, odvozi i deponuje samo komunalni otpad. A budući da se štedne sijalice za živom smatraju štetnim otpadom, građani dotrajale ili puknute ovakve sijalice ne smiju bacati u obični kontejner, ističe portparol ovog preduzeća Ahmed Đipa:
„Štedne sijalice koje imaju živu ne smiju se odlagati u kontejnere za kućno smeće, i ne smiju dospjeti na sanitarnu deponiju otpada u Smiljevićima. To je otpad koji se mora posebno zbrinjavati. Komunalno preduzeće ’Rad’ se ne bavi tim sijalicama. Odlaganje sijalica sa živom u kućno smeće je ustvari prekršaj za koji se može dobiti kazna od deset do petsto maraka, a pravna lica od 500 do 3.000 konvertibilnih maraka.“
Naši sagovornici apeluju da bh. građani kontaktiraju nadležne institucije kako bi se informisali na koji način dalje postupati sa živom. Profesor Nenad Tanović kaže:
Bosna i Hercegovina kao članica Energetske zajednice Jugoistočne Evrope obavezna je da podstiče primjenu mjera energetske efikasnosti u krajnjoj potrošnji. Kada je riječ o upotrebi štednih sijalica, direktnih obaveza nema, ali su u Nacrtu zakona o energetskoj efikasnosti iz 2011. navedene odgovarajuće obaveze koje BiH, odnosno određeni subjekti, trebaju provoditi kaže portparolka Elektroprivrede BiH Midheta Kurspahić:
„Nisu u pitanju samo finansijske uštede za pojedince. Posmatrajmo to iz drugog aspekta: radi se i o uštedama naših elektroenergetskih resursa, što ima direktne posljedice na privredu, na ekonomiju države. Energetska efikasnost je evropski imperativ koji se ne ograničava samo na upotrebu štednih sijalica.“
Elektroprivreda BiH je proteklih godina realizovala kampanje u namjeri razvijanja svijesti građanstva o upotrebi štednih sijalica. Kampanja je nastavljena i u 2012. kada su najugroženijim kategorijama stanovništva podijeljene ovakve sijalice, ističe Kurspahić:
„Od ukupno 150.000 sijalica podijeljeno je 88.672 na području svih pet elektrodistributivnih podružnica.“
Kada štednih sijalica bude više na bh. tržištu, moglo bi se očekivati da im cijena bude niža od sadašnje. Sljedeći put kada vam pregori ili pukne sijalica, dobro razmislite kojom ćete je zamijeniti. Treba misliti o ekološkoj efikasnosti, zaključuje fizičar i univerzitetski profesor Nenad Tanović:
„Jedna sijalica od 100 W u prostoriji od pedesetak kubnih metara podigne temperaturu nakon sat za šest stepeni, a ova LED to ne radi. Prema tome, mi energiju koristimo za grijanje prostorije. Šta radite? Bacate energiju! Zato Evropa više nema dilema – koristi se samo ono što je energetski efikasno.“