Dok svjetska industrija bilježi pad proizvodnje, a recesija na koljena baca i velike privredne gigante, u Bosni i Herecgovini statistika je iznenađujuća. Prema posljednjim izvještajima agencija za statistiku, industrijska proizvodnja u RS povećana je za više od 15 posto, dok je u drugom dijelu države i dalje sve mrtvo. Efekata ovog naglog skoka industrijske proizvodnje nema jer je siromaštvo jednaku u čitavoj BiH.
Prema statističkim podacima, u BiH industrijska proizvodnja u Federaciji u posljednjih pola godine bilježi značajan pad, dok je istovremeno u drugom dijelu države, u RS, porast od gotovo 20 posto. Loše se živi i u jednom i u drugom entitetu, štrajkovi su svakodnevni, a nezaposlenost raste, pa je podatak o ovako naglom skoku industrijeke proizvodnje u RS gotovo zbunjujući jer se ne vidi poboljšanje standarda običnih ljudi.
Da li je riječ o manipulaciji, tačnom zbiru netačnih podataka ili nećem trećem, pojašnjava ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Igor Gavran:
„Podaci u RS djeluju nerealno pozitivni i bilo bi zaista lijepo ako bi oni odražavli činjenicu velikog rasta ukupne privrede u RS. Međutim, oni su, ustvari, samo statistički izraz pokretanja jednog velikog kapaciteta, Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu koja godinama nije uopšte radila, i povećanja proizvodnje električne energije. Upitno je koliko su i sami ti pokazatelji mogli da utiču na formiranje ukupnog rasta indeksa industrijske proizvodnje, ali definitivno potvrđuju veoma lošu strukturu privrede - jer ako jedan ili dva privredna subjekta mogu da na tako drastičan način utiču na statistiku, onda se postavlja pitanje koliko ta statistika uopšte ima vrijednosti.“
Ostaje činjenica da je pokretanje proizvodnje u Rafineriji nafte i ulja u Modriči dovelo skoka industrijske proizvodnje u RS, ali ta rafinerija do sada uopšte nije radila, pa je teško očekivati nagli preporod, slaže se i Siniša Vukelić, vlasnik i urednik ekonomskog portala kapital.ba. Ovakvi podaci istovremeno su vrlo korisni za političke manipulacije, dok stanovništvo uglavnom i dalje loše živi, dodaje Vukelić:
„Ne znači mnogo zato što oni nisu radili godinama i onda osnova sa koje se računa rast je bila vrlo niska. Kad imate da uopšte ne radi naftna industrija i kada ona preradi 10 tona nafte, onda je to već neki stopostotni rast industrijske proizvodnje. U Federaciji je, vjerovatno, situacija godinama bila mnogo bolja, pa je onda taj rast mnogo manji, ili je čak u padu. Političari, vjerovatno, imaju uticaj na statističke pokazatelje jer jedna izreka kaže da su statističari najbolji prijatelji političara. Koliko je vjerovati statistici i koliko je to realno stanje na terenu? Ja se sjećam jedne anegdote kada je u bivšoj Jugoslaviji najveći broj oboljelih od tuberkuloze bio u Sloveniji, što je pomalo čudno s obzirom na njihovu razvijenost. Međutim, kada se upustite malo dublje zašto je to tako, vidite da je to samo zbog toga što je jedino Slovenija vodila evidenciju o oboljelim od tuberkuloze u čitavoj bivšoj Jugoslaviji.“
Realno, industrija je na umoru
Kada bi statistički podaci bili odraz realnog života, ljudi bi mnogo bolje živjeli u BiH, a političari na vlasti ne bi propustili priliku da se pohvale, primjećuje Vukelić:
„Rast industrijske proizvodnje u RS da se stvarno osjeti, onda bi bio praćen i mnogim drugim stvarima - povećnim prilivom u budžet, zatim bi Vlada RS sigurno izašla i pokazala i pohvalila se. Međutim, oni uopšte ne izlaze jer to u stvarnosti nije tako.“
Realno, BiH je u teškoj ekonomskoj situaciji, a njena industrija na umoru. Niko ne zna kakvi su efekti dosadašnje privatizacije, koja je korisna samo ako povećava ekonomsku efikasnost, ističe profesor mostarskog Sveučilišta Vjekoslav Domljan. Za sada donijela je korist samo vladajućim oligarhijama:
„Vladajuće ekipe su prvenstveno zainteresovane za prodaju postojećih resursa. Čak i tu nemamo analiza, kad već govorimo o problemima u industrijskom sektoru. Mi nemamo analiza kakve su dosadašnje privatizacije bile, pa prema tome možemo pouzdano reći da ni naredne neće biti u funkciji povećavanja ekonomske efikasnosti, odnosno za ublažavanje ekonomske krize BiH mora imati adekvatnu strategiju razvoja. Prije toga mora imati jasnu viziju. Međutim, mi od toga nemamo ništa. I to je taj problem. Trebalo bi izvršiti reindustrijalizaciju zemlje, između ostaloga.“
Taj proces moguć je uz priliv stranih investicija i uz saradnju sa stranim kompanijama, ali o tome niko u BiH ne razmišlja niti to planira i zbog toga smo u ovakvoj situaciji, ističe Domljan. Na pitanje do kada ovakvo privredno ekonomsko i industrijsko rasulo može trajati, Domljan odgovara:
„Za razliku od bioloških sistema koji imaju svoje dno, socijalni sistemi nemaju dna. Dakle, ovakvo stanje može da potraje. Naravno, ono se može promijeniti ako budu postojali pritisci iznutra, ako društvo može da se samoorganizira i da pritisne političare - jer ako građani se ne organiziraju i ne pritiskaju članove parlamenta, a članovi parlamenta izvršnu vlast, neće biti pozitivnog pritiska za promjenom stanja.“
Ekonomski stručnjaci ističu da bi u BiH trebalo početi raditi odmah i brzo na više polja kako bi se ekonomija iole oporavila, te omogućila ulaganja u industriju. Jedno od efikasnih rješenja je ulaganje u izgradnju cesta, što bi povećalo konkurentnost zemlje, a dugoročno više treba ulagati u obrazovanje. Za sada, prema kvalitetu i obuhvatu stanovništva u obrazovanju, BiH i Albanija su na zadnjem mjestu u Evropi, a bez kvalitetne radne snage nema ni ekonomskog napretka, upozoravaju eksperti.
Prema statističkim podacima, u BiH industrijska proizvodnja u Federaciji u posljednjih pola godine bilježi značajan pad, dok je istovremeno u drugom dijelu države, u RS, porast od gotovo 20 posto. Loše se živi i u jednom i u drugom entitetu, štrajkovi su svakodnevni, a nezaposlenost raste, pa je podatak o ovako naglom skoku industrijeke proizvodnje u RS gotovo zbunjujući jer se ne vidi poboljšanje standarda običnih ljudi.
Da li je riječ o manipulaciji, tačnom zbiru netačnih podataka ili nećem trećem, pojašnjava ekonomski analitičar Vanjskotrgovinske komore BiH Igor Gavran:
„Podaci u RS djeluju nerealno pozitivni i bilo bi zaista lijepo ako bi oni odražavli činjenicu velikog rasta ukupne privrede u RS. Međutim, oni su, ustvari, samo statistički izraz pokretanja jednog velikog kapaciteta, Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu koja godinama nije uopšte radila, i povećanja proizvodnje električne energije. Upitno je koliko su i sami ti pokazatelji mogli da utiču na formiranje ukupnog rasta indeksa industrijske proizvodnje, ali definitivno potvrđuju veoma lošu strukturu privrede - jer ako jedan ili dva privredna subjekta mogu da na tako drastičan način utiču na statistiku, onda se postavlja pitanje koliko ta statistika uopšte ima vrijednosti.“
Ostaje činjenica da je pokretanje proizvodnje u Rafineriji nafte i ulja u Modriči dovelo skoka industrijske proizvodnje u RS, ali ta rafinerija do sada uopšte nije radila, pa je teško očekivati nagli preporod, slaže se i Siniša Vukelić, vlasnik i urednik ekonomskog portala kapital.ba. Ovakvi podaci istovremeno su vrlo korisni za političke manipulacije, dok stanovništvo uglavnom i dalje loše živi, dodaje Vukelić:
„Ne znači mnogo zato što oni nisu radili godinama i onda osnova sa koje se računa rast je bila vrlo niska. Kad imate da uopšte ne radi naftna industrija i kada ona preradi 10 tona nafte, onda je to već neki stopostotni rast industrijske proizvodnje. U Federaciji je, vjerovatno, situacija godinama bila mnogo bolja, pa je onda taj rast mnogo manji, ili je čak u padu. Političari, vjerovatno, imaju uticaj na statističke pokazatelje jer jedna izreka kaže da su statističari najbolji prijatelji političara. Koliko je vjerovati statistici i koliko je to realno stanje na terenu? Ja se sjećam jedne anegdote kada je u bivšoj Jugoslaviji najveći broj oboljelih od tuberkuloze bio u Sloveniji, što je pomalo čudno s obzirom na njihovu razvijenost. Međutim, kada se upustite malo dublje zašto je to tako, vidite da je to samo zbog toga što je jedino Slovenija vodila evidenciju o oboljelim od tuberkuloze u čitavoj bivšoj Jugoslaviji.“
Realno, industrija je na umoru
Kada bi statistički podaci bili odraz realnog života, ljudi bi mnogo bolje živjeli u BiH, a političari na vlasti ne bi propustili priliku da se pohvale, primjećuje Vukelić:
„Rast industrijske proizvodnje u RS da se stvarno osjeti, onda bi bio praćen i mnogim drugim stvarima - povećnim prilivom u budžet, zatim bi Vlada RS sigurno izašla i pokazala i pohvalila se. Međutim, oni uopšte ne izlaze jer to u stvarnosti nije tako.“
Realno, BiH je u teškoj ekonomskoj situaciji, a njena industrija na umoru. Niko ne zna kakvi su efekti dosadašnje privatizacije, koja je korisna samo ako povećava ekonomsku efikasnost, ističe profesor mostarskog Sveučilišta Vjekoslav Domljan. Za sada donijela je korist samo vladajućim oligarhijama:
„Vladajuće ekipe su prvenstveno zainteresovane za prodaju postojećih resursa. Čak i tu nemamo analiza, kad već govorimo o problemima u industrijskom sektoru. Mi nemamo analiza kakve su dosadašnje privatizacije bile, pa prema tome možemo pouzdano reći da ni naredne neće biti u funkciji povećavanja ekonomske efikasnosti, odnosno za ublažavanje ekonomske krize BiH mora imati adekvatnu strategiju razvoja. Prije toga mora imati jasnu viziju. Međutim, mi od toga nemamo ništa. I to je taj problem. Trebalo bi izvršiti reindustrijalizaciju zemlje, između ostaloga.“
Taj proces moguć je uz priliv stranih investicija i uz saradnju sa stranim kompanijama, ali o tome niko u BiH ne razmišlja niti to planira i zbog toga smo u ovakvoj situaciji, ističe Domljan. Na pitanje do kada ovakvo privredno ekonomsko i industrijsko rasulo može trajati, Domljan odgovara:
„Za razliku od bioloških sistema koji imaju svoje dno, socijalni sistemi nemaju dna. Dakle, ovakvo stanje može da potraje. Naravno, ono se može promijeniti ako budu postojali pritisci iznutra, ako društvo može da se samoorganizira i da pritisne političare - jer ako građani se ne organiziraju i ne pritiskaju članove parlamenta, a članovi parlamenta izvršnu vlast, neće biti pozitivnog pritiska za promjenom stanja.“
Ekonomski stručnjaci ističu da bi u BiH trebalo početi raditi odmah i brzo na više polja kako bi se ekonomija iole oporavila, te omogućila ulaganja u industriju. Jedno od efikasnih rješenja je ulaganje u izgradnju cesta, što bi povećalo konkurentnost zemlje, a dugoročno više treba ulagati u obrazovanje. Za sada, prema kvalitetu i obuhvatu stanovništva u obrazovanju, BiH i Albanija su na zadnjem mjestu u Evropi, a bez kvalitetne radne snage nema ni ekonomskog napretka, upozoravaju eksperti.