Stanje ljudskih prava u BiH daleko od svjetskih standarda

Stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini daleko je od evropskih i svjetskih standarda. Skoro da nema kategorije stanovništva koja na neki način nije ugrožena u toj državi.

U izvještaju State Departmenta o stanju ljudskih prava u svijetu za 2010. godinu navodi se da su opstrukcija povratka, korupcija vlasti, diskriminacija i nasilje nad ženama i etničkim i religijskim manjinama, osoba sa invaliditetom, samo neki od problema u oblasti ljudskih prava u BiH.

U proteklih 15-tak godina država nije uradila gotovo ništa da bi stanje popravila, a oni čija su prava ugrožena, prepušteni su sami sebi.

Iako Aneks 7 Dejtonskog sporazuma predviđa povratak svih građana u prijeratna mjesta boravka, 16 godina nakon njegovog potpisivanja taj proces nije završen, a velika je vjerovatnoća da nikada neće ni biti.

Nedovoljno izdvajanje novca iz entitetskih budžeta, opstrukcije u obrazovnom sistemu i zdravstvu, penzijskim beneficijama, te visoka stopa nezaposlenosti povratnika, samo su neki od problema sa kojima se ovi građani svakodnevno suočavaju.

Zbog toga ne treba da čudi podatak kako se, prema podacima UNHCR-a, u prvih šest mjeseci prošle godine, u prijeratna mjesta boravka vratilo 358 osoba.

Predsjednica Unije za održivi povratak u BiH Mirhunisa Zukić o tome kaže:

„Ako znamo da 0,8 do 1 posto je povratnika radi u oba entiteta, to pokazuje kolika nebriga bila i koliko je nerealno bilo da lokalne vlasti mogu preuzeti proces povratka, a da državne institucije, koje uopšte nemaju mandat povratka nego entiteti, preuzimaju koordinirajuću ulogu.“

Problemi manjina

Zlostavljanje i diskriminacija manjina, kako se navodi u izvještaju, zabilježeni su u cijeloj BiH. Međutim, država, koja bi se trebala baviti ovom problematikom, ne ulaže dovoljno novca da bi im pomogla i integrisala u društvo.

To potvrđuje i činjenica kako je prošle godine iz državnog budžeta izdvojeno tek oko 700.000 maraka za samozapošljavanje Roma.

„Tu treba jedan poseban, kreativniji pristup koji je i politički upitan, a i finansijski i ekonomski nije se na taj način razmišljalo“, rekla je Saliha Đuderija, pomoćnica ministra za ljudska prava BiH.

Pojava koja je u većoj mjeri bila prisutnija nakon završetka rata odnosi se na paljenje vjerskih objekata i njihova skrnavljenje, danas je manje izražena, ali je, ipak, ima.

State Department u izvještaju navodi da je osim tog, prisutan i problem povrata imovine religijskim zajednicama u BiH. Tako se dešava da još nije počela izgradnja nove zgrade Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, jer postojeći radi u zgradi Bogoslavije Srpske pravoslavne crkve iako je sporazum o povratu zgrade potpisan prije skoro godinu dana.

Identične problem imaju i druge vjerske zajedenice, o čemu svjedoči Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH.

„Samo da kažem da je zgrada kantonalnog MUP-a originalna zgrada La benevolencije i umjesto da nam se vrati zgrada, imali smo sreću da dobijemo ime ulice, tako da se sada kantonalni MUP nalazi u Ulici La benovelencije“, navodi Finci.

Korupcija i povlastice u zatvoru

Jedan od gorućih problema u Bosni i Hercegovini je i nedostatak zatvorskih kapaciteta.

Tako se dešava da u, primjerice, zeničkom Kazneno-popravnom zavodu kaznu izdržava više oko 800 osoba, a kapacitet zatvora je njih 700.

Zbog prebukiranosti zabilježeni su slučajevi nasilja, ali oni nikada nisu bili vezani za entičku pripadnost, kako se navodi u izvještaju State Departmenta, kaže zamjenik direktora Josip Pojavnik.

„Raznih grupa, osoba koje su zajedno sudjelovale u krivičnoj radnji, pa od ’najboljih’ prijatelja postali najveći neprijatelji to imamo“, rekao je Pojavnik.

U izvještaju američke vlade navodi se i raširena korupcija među zatvorskim zvaničnicima, posebno u slučaju kada se pojedini zatvorenici iz sarajevskog zatvora, zbog veza, premještaju u ustanovu na Igmanu gdje je režim mnogo labaviji.

Istovremeno, psiholog Ibrahim Prohić navodi kako ima i onih koji, iako služe zatvorske kazne, svakodnevno iz zatvora odlaze na posao.

„Iz moga iskustva znam da se tu radi o osobama koje imaju povlašten društveni satus, političku moć ili finansijski uticaj“, kazao je Prohić.

Nasljeđe prethodne vlasti

Kako u Bosni i Hercegovini niti jedna oblast nije pošteđena političkog pritiska, ne treba da čudi što se i bosanskohercegovački mediji u izvještaju pominju kao pristrasni tokom oktobarskih izbora, a javni emiteri podložni političkom uticaju. To potvrđuje i Milkica Milojević, predsjednica Udruženja “BH novinari”.

„Ne možemo čak govoriti da su pod pritiskom, nego su u službi većinskih politika. Ključni problem je što se u takvom služenju često potpuno zanemare profesionalni standardi“, ocjenjuje ona.

Političkom pritisku izložena je i Regulatorna agencija za komunikacije, agencija zadužena za rad elektronskih medija. Već dvije godine državna vlada nije imenovala vijeće agencije, a četiri godine novog direktora.

S obzirom na bosanskohercegovačke prilike, kako priznaje Amela Odobašić, šefica odjela za odnose sa javnošću, posao bosanskohercegovačkog regulatora je složeniji u odnosu na njihove kolege u regiji.

„Gdje sve što se dešava ima političke konotacije i u tom svjetlu mi provjeravamo neke svoje odluke i po nekoliko puta, pa čak i sa našim kolegama iz okruženja, ali i sa drugim ekspertima iz EU“, navela je Odobašić.

Katastrofalno stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ne mijenja se već godinama i svaka vlast ga od prethodne nasljeđuje. Zbog toga se postavlja pitanje šta se može očekivati od onih koji trebaju da formiraju vlast na državnom nivou.

Odgovor daje Vera Jovanović, predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava.

„Mi možemo očekivati od novih vlasti da usklade zakone međusobno. Stanje jeste teško, ali očekujemo, ako postoji politička volja, da bi se te stvari trebale početi rješavati“, kaže Jovanović.