Prema posljednjem izvjestaju američke vlade o stanju ljudskih prava u svijetu, BiH je i dalje u kategoriji - loše. Analitičari State Departmenta ocjenjuju da je stanje u zatvorima u BiH i dalje veoma loše, da su brojni primjeri diskriminacije žena, krijumčarenja ljudi i onemogućavanja prava na rad. Također je konstatovano da u BiH postoje zakoni kojima se štite ljudska prava, ali da se ne poštuju, te da ih najčešće zloupotrebljavaju političari za postizanje političkih ciljeva. Ovakavu ocjenu stanja u BiH nedavno je dao i Helsinški komitet za ljudska prava, kaže njegov predsjednik Srđan Dizdarević:
„Objektivni posmatrači vide da u BiH još uvijek nije učinjen taj bitan iskorak ka poštovanju ljudskih prava i sloboda i da temeljni problemi ne leže u zakonodavstvu i u prihvaćanju međunarodnih konvencija i u formalnom pristupanju međunarodnim ugovorima, već zaista u političkoj volji, odnosno u karakteru vlasti koja u biti nije privržena i nije prihvatila koncepte ljudskih prava.“
Analitičari među brojnim zamjerkama bh. demokratiji i društvu izdvajaju i dva imena: premijera RS Milorada Dodika i vjerskog poglavara reisul-ulemu Mustafu efendiju Cerića. Zapaženo je da su sve kritike koje se tiču reisa Cerića i Islamske zajednice kojom rukovodi ocijenjene islamofobijom. Ovakvo ponašanje vjerskih lidera stvara probleme u funkcionisanju demokratije u BiH, slaže se i Dizdarević:
„On je sebe postavio kao mjerilo svih stvari, dakle kritika njega je islamofobija, kritika reisa je kritika muslimana itd. Mislim da je vrlo dobro što je to zapaženo u izvještaju State Departmenta jer očigledno je da reisovo konstantno izlaženje iz okvira onoga što je njegova funkcija vjerskog lidera stvara krupne probleme u BiH i u funkcionisanju demokratije. Samo ovo zadnje što se događalo kroz pritiske na sudstvo u slučaju Gluhe Bukovice, ili kroz vrlo otvorene i žestoke atake na novinare koji kritikuju njega ili imame pokazuje u kojoj je mjeri ponašanje reisa u neskladu sa opšteprihvaćenim standardima ljudskih prava i sa civilizacijskim nekakvim okvirom unutar kojeg se svi moramo ponašati, uključujući i poglavara Islamske vjerske zajednice.“
Kao naročito osjetljivo pitanje navodi se i manipulacija žrtvama rata i njihovim brojem, na šta je u više navrata upozoravao i Helsinški odbor RS. Predsjednik Branko Todorović ističe:
„Sa potpunom tačnošću, pogotovo pripadnici vojnih i policijskih iz vremena rata, naravno i političkih, mogu locirati skoro sva mjesta gdje su sahranjena lica jer vrlo često masovne grobnice u suštini nisu nikakva tajna za određene vojne i policijske strukture kod sva tri naroda. Naravno, ostaje pitanje zašto se tim žrtvama ponekada čak i praktično trguje jer imamo saznanja da su za neke informacije pojedinci tražili novac od porodica nestalih ili od udruženja. Ali istovremeno vidimo da, umjesto jednog procesa utvrđivanja činjenica u BiH i u regionu, politika i političari jednostavno žele sebe, svoj narod, svoju etničku grupu prikazati kao onu koja je jedina žrtva ili najveća žrtva, i na taj način se u potpunosti osujećuje proces i suočavanja s istinom i proces pomirenja u BiH.“
Ovogodišnji izvještaj State Departmenta o ljudskim pravima u BiH naročito upozorava na pojačan pritisak na medije i, kako se ističe, dramatično povećanje broja prijetnji upućenih novinarima širom zemlje. Predsjednica Društva novinara BiH Nađa Ridžić kaže:
„Očigledno stanje u društvu u kojem mi živimo potvrđuje taj izvještaj State Deprtementa - da mi imamo stalno otvoren lov na novinare koji očigledno nisu po mjeri onih koji odlučuju u ovom društvu i o nama svima. To nije problem samo jednog novinara, jedne redakcije. Problem je svih onih koji čestito i časno rade svoj posao. Očigledno, časno raditi svoj posao u ovom društvu je postala najveća opasnost jer kada prijete novinarima, kad prijete njihovim porodicama, kada smo došli u situaciju da bismo radili svoj posao a da nas čuva policija, onda je to sunovrat svega onoga u čemu se mi danas nalazimo.“