Prije jednog stoljeća novinar Frank G. Carpenter proputovao je Rumunjskom snimajući fotografije uz živopisne opise ljudi i mjesta.
Frank G. Carpenter (na gornjoj fotografiji, Rim, 1923.) bio je pisac i fotograf. Njegova "pisma" iz dalekih krajeva svijeta očarala su čitatelje domova u Sjedinjenim Državama.
Popularnost mu je omogućila da posljednje desetljeće života provede u skoro neprekidnom putovanju tijekom kojeg je pisao knjige, fotografirao i bilježio opise i natpise fotografija.
U nastavku pogledajte 19 fotografija i natpisa koje je Carpenter načinio dok je putovao Rumunjskom 1923. godine. Sada su dio arhive američke Kongresne knjižnice.
Fotografije nude očaravajući uvid u doba "Velike Rumunjske", relativnog bogatstva i zatišja između dva svjetska rata, te američku perspektivu prema "Starom svijetu" - Europi prije jednog stoljeća.
"Vozač stare škole. Nada se da će umrijeti prije nego što neumjetnički automobil istisne njegovu elegantnu kočiju razigranih zaprega s bulevara Bukurešta. Zašto zvati taksi, kada vas po kraljevskoj državi - s vozačem u baršunastoj halji - mogu voziti u ovoj kočiji za 20 centi na sat? Svatko može biti princ ili princeza na jedan sat", napisao je Carpenter.
Vozači tih kočija bili su poznati kao "birjari" i ozloglašeni zbog svoje vulgarnosti, što je dovelo do rumunjske fraze koja se i danas koristi: "Psuje kao birjar (kočijaš)".
U jedno kasno poslijepodne uska ulica Calea Victoriei u Bukureštu svjetluca od fine odjeće i ženskog nakita.
Cijeli dan ne moraju ništa raditi osim čuvati kravu. To je posao ovog rumunjskog seljaka. Tijekom dugih sati svira flautu i uči ptičji pjev.
Kratka kosa trend među mladima u Rumunjskoj, a ni jazz glazba ne zaostaje. Ovo je aristokratska sluškinja u narodnoj nošnji u odmaralištu pored puta.
Vojni klub iz Bukurešta.
Vojna zgrada dovršena je 1911. godine i danas služi kao vojni "klub".
Rumunjka u šetnji Sinajom.
Rumunjski emigrant u američkom konzulatu u Bukureštu podnosi molbu za putovanje u Ameriku. Stotine bivaju dnevno odbijeni, pisao je Carpenter u opisu slike.
Rumunjske učenice žele znati o "flappers" [termin za modernu ženu toga doba]. Carpenter je pisao da se proširio talas emancipacije žena, koji je zahvatio i Carigrad.
Turski grad Istanbul do 1930. godine bio je poznat kao Carigrad.
Drženje po vedrom danu u Rumuniji. Fotografija nastala 1923.
Težak rad, brzo starenje, i pauza za fotografisanje iz 1923.
Carpenter u drugom opisu fotografije mlade seljanke tvrdi da joj na dan vjenčanja "maslinova grančica mora biti držana iznad glave". Ispusti li se grančica, "njena sreća bit će loša, a veselje će se za tren nestati", napisao je.
Inače, Rumunjska nema široku povijest uzgoja maslina, tako da je priča možda utemeljena na onome što je Carpenter vidio na prethodnom putovanju po Grčkoj.
Rumunjski seljak.
Brat i sestre rade rame uz rame u Rumunjskoj. Romski radnici su bili poznati kao dobri zidari i graditelji - kako muškarci, tako i žene.
Rumunjski Romi povijesno su poznati po svom metalskom zanatu, a ne po zidarstvu.
Palače u Bukureštu su raskošne. Ovo je stari dom voljene Karmen Silva ili prve rumunjske kraljice.
Izvorni natpis fotografije iznad je netočan. Slika zapravo prikazuje palaču Cantacuzino u Bukureštu, izgrađenu 1902. godine za bivšeg rumunjskog premijera Georgija Kantakuzena. Danas je muzej.
Rumunjska djeca iz "elitnijih" škola.
Sveučilište u Bukureštu s prikazom arhitekture u bizantskom stilu.
Ova fotografija zapravo prikazuje Središnju sveučilišnu knjižnicu u Bukureštu, jedan od središnjih dijelova rumunjske prijestolnice. Zgrada se općenito smatra primjerom Beaux-Artsa, a ne bizantskog arhitektonskog stila, kako je tvrdio Carpenter.
Bila je teško oštećena tijekom rumunjske revolucije 1989., ali je obnovljena.
Rumunjski vojnik. Bajunet u ovoj vojsci neobično je dugačak.
Sladoled od čokolade. U limenoj posudi je čokoladni sirup.
Frank G. Carpenter posjećuje staru crkvu u Transilvaniji sa ženom i kćerkom američkog ministra u Bukureštu. Unutar ovog zdanja nalaze se stotine vrijednih turskih prostirki za molitvu, podsjetnika na dane kada se [islamski] polumjesec vijorio visoko nad srednjom i istočnom Europom sve do vrata Beča.
Neimenovana zgrada je Crna crkva, u središtu Brašova.
Majke sa djecom u Sinaju.
Carpenter je umro od neodređene bolesti u Kini 1924., godinu dana nakon što su načinjene ove fotografije.
Jedne tadašnje američke novine obilježile su njegovu smrt, hvaleći Carpenterovu "genijalnost za pronalaženje stvari i to stvari koje zanimaju sve, a potom ih opisujući na zanimljiv način".