Stanje ljudskih prava u Hrvatskoj ozbiljno se narušava i to na svim područjima- upozoravaju iz Kuće ljudskih prava u Zagrebu. U 2013. je zbog gospodarsk- političke situacije, zabilježeno više loših no dobrih vijesti, s rastućim pesimizmom i posvemašnjim osjećajem beznađa kod većine građana, ističu u godišnjem izvještaju nevladine udruge.
U Hrvatskoj danas gotovo nema skupine koja nije ugrožena, od siromašnih do nacionalnih i seksualnih manjina, starijih osoba, osoba s invaliditetom i brojnih drugih, a uzroci su u izrazito lošoj gospodarskoj i političkoj situaciji, ističe za RSE Sanja Sarnavka, predsjednica Udruge B.a.B.e i Kuće ljudskih prava.
„Vidimo da političke stranke uopće ne komuniciraju s građanima, na adekvatan način i bave se same sobom i svojim nekakvim međusobnim obračunima i unutar stranaka i među strankama, ekonomska situacija je katastrofalna s ogromnim brojem nezaposlenih, znači, imamo sve više ovrha, sve više beskućnika i sve više ljudi koji uopće nemaju pristup pravosudju, jer nemaju financijskih sredstava. A sve u ime recesije, reže se sve, pa i ono što bi trebalo jednu državu, kojoj u Ustavu piše da je socijalna, činiti socijalnom.“
Izvještaj nevladinih udruga se odnosi na 2013. no svi pokazatelji, nastavlja Sarnavka, govore da će u 2014. situacija biti još gora. Referendum o pravu na brak i uskraćivanje tog prava seksualnim manjinama već je potvrdjen, a ono što slijedi je i referendum o ćirilici u Vukovaru odnosno, ukoliko prođe, smanjenje dosegnutih i postojećih prava nacionalnim manjinama:
„To neće samo pogoditi, ako bi prošao, srpsku nacionalnu manjinu, nego sve nacionalne manjine u Hrvatskoj, i talijansku i sve druge, jer on traži da, tek tamo gdje ima 50 posto predstavnika manjine, dakle 50 +1, tek tamo bi manjine mogle koristiti svoje pismo i jezik, što znači, samo u sredinama gdje su većina!?“
Psihijatrija zbog političkih stavova
Iz Kuće ljudskih prava posebno upozoravaju i na neke, dosad, ne toliko izražene oblike gaženja ljudskih prava, a odnose se na tretman u psihijatrijskim ustanovama na što posebno upozorava slučaj Marka Franciškovića. Taj desničarski aktivisit, po struci ekonomist, punih je devet mjeseci prisilno proveo po psihijatrijskim bolnicama, nakon što se u kolovozu 2013., u javnoj prepisci na facebooku, posvađao s hrvatskim ministrom policije Rankom Ostojićem, nakon čega je bio uhapšen, pritvoren i proglašen paranoidnim šizofrenikom. Francišković je hrvatskom ministru policije, u facebook prepisci, poručio da će ga 'objesiti na banderu, zajedno s ostalim veleizdajnicima’ i okarakterizirao ga kao kriminalca, britanskog agenta i lažova kojeg privlače dječaci.
Ministar mu nije ostao dužan, a poruku o 'vješanju' shvatio je kao prijetnju i protiv Franciškovića, u čijem je stanu pronađeno dosta ilegalnog oružja, podnio prijavu.
Francišković je 3.maja 2014. izišao iz psihijatrijske bolnice u kojoj je prvih šest mjeseci prisilno morao uzimati antipsihotike. Nakon drugog vještačenja prvotna dijagnoza mu je ukinuta, a o nehumanom tretmanu i postupcima stravičnog kršenja ljudskih prava osobno je danas svjedočio novinarima.
„Samo objašnjenje te dijagnoze je temeljeno na mojim političkim stavovima, svjetonazoru i mojim vjerskim stavovima”, ističe Francišković. “To je sve karakterizirano kao 'sumanuto'. Ja sam inače,ekonomist po struci izagovaram i to što ja tražim nacionalizaciju banaka, otpis dugova i takve stvari, to je sve kvalificirano kao 'sumanuto'.”
Frančišković kaže da nije jedini s takvom sudbinom:
“Ističem slučaj Ivana Branklina, a ima još drugih koje sam sreo i koji su dolazili u te psihijatrijske ustanove, sreo sam majke od pritvorenih sinova, obitelji i po istom obrascu se stalno ponavlja ta priča, to je izgleda postala već ustaljena praksa, da se ljude koji su 'nepogodni' ili po bilo kojoj osnovi ne odgovaraju, jednostavno ih se šalje na psihijatriju, tu im se daje ta dijagnoza i tako se uklanjaju.“
Predsjednica Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka kaže:
„Ja sam već rekla ono Voltaireovski 'ne slažem se s njegovim stavovima, ali ću do posljednjeg daha braniti njegovo pravo da kaže te svoje stavove, a da zbog toga ne bude prisilno zatvoren na psihijatriji. To nije jedini slučaj”, upozorava Sarnavka, “imali smo i slučaj jednog zviždača koji je ukazivao na korupciju u razminiravanju, koji je isto tako, ali na sreću, samo četiri dana, bio zadržan prisilno na psihijatriji i bio prisiljen uzimati lijek, iako je imao papir da nikada nije popio sredstvo za smirenje, imali smo i gospodju koju je predsjednik njezina suda, Uskočkog suda, zauvijek pokušao ostaviti na psihijatriji. Dakle, to je nešto što nas izuzetno treba zabrinjavati, jer lišavanje slobode i, uz to, još i tretman kakav su imali, govori o karakteristikama totalitarnih režima, a ne jedne zemlje koja je prošle godine ušla u EU i tvrdi da je zemlja visoke demokracije.“
U Hrvatskoj danas gotovo nema skupine koja nije ugrožena, od siromašnih do nacionalnih i seksualnih manjina, starijih osoba, osoba s invaliditetom i brojnih drugih, a uzroci su u izrazito lošoj gospodarskoj i političkoj situaciji, ističe za RSE Sanja Sarnavka, predsjednica Udruge B.a.B.e i Kuće ljudskih prava.
„Vidimo da političke stranke uopće ne komuniciraju s građanima, na adekvatan način i bave se same sobom i svojim nekakvim međusobnim obračunima i unutar stranaka i među strankama, ekonomska situacija je katastrofalna s ogromnim brojem nezaposlenih, znači, imamo sve više ovrha, sve više beskućnika i sve više ljudi koji uopće nemaju pristup pravosudju, jer nemaju financijskih sredstava. A sve u ime recesije, reže se sve, pa i ono što bi trebalo jednu državu, kojoj u Ustavu piše da je socijalna, činiti socijalnom.“
Izvještaj nevladinih udruga se odnosi na 2013. no svi pokazatelji, nastavlja Sarnavka, govore da će u 2014. situacija biti još gora. Referendum o pravu na brak i uskraćivanje tog prava seksualnim manjinama već je potvrdjen, a ono što slijedi je i referendum o ćirilici u Vukovaru odnosno, ukoliko prođe, smanjenje dosegnutih i postojećih prava nacionalnim manjinama:
„To neće samo pogoditi, ako bi prošao, srpsku nacionalnu manjinu, nego sve nacionalne manjine u Hrvatskoj, i talijansku i sve druge, jer on traži da, tek tamo gdje ima 50 posto predstavnika manjine, dakle 50 +1, tek tamo bi manjine mogle koristiti svoje pismo i jezik, što znači, samo u sredinama gdje su većina!?“
Psihijatrija zbog političkih stavova
Iz Kuće ljudskih prava posebno upozoravaju i na neke, dosad, ne toliko izražene oblike gaženja ljudskih prava, a odnose se na tretman u psihijatrijskim ustanovama na što posebno upozorava slučaj Marka Franciškovića. Taj desničarski aktivisit, po struci ekonomist, punih je devet mjeseci prisilno proveo po psihijatrijskim bolnicama, nakon što se u kolovozu 2013., u javnoj prepisci na facebooku, posvađao s hrvatskim ministrom policije Rankom Ostojićem, nakon čega je bio uhapšen, pritvoren i proglašen paranoidnim šizofrenikom. Francišković je hrvatskom ministru policije, u facebook prepisci, poručio da će ga 'objesiti na banderu, zajedno s ostalim veleizdajnicima’ i okarakterizirao ga kao kriminalca, britanskog agenta i lažova kojeg privlače dječaci.
Ministar mu nije ostao dužan, a poruku o 'vješanju' shvatio je kao prijetnju i protiv Franciškovića, u čijem je stanu pronađeno dosta ilegalnog oružja, podnio prijavu.
Francišković je 3.maja 2014. izišao iz psihijatrijske bolnice u kojoj je prvih šest mjeseci prisilno morao uzimati antipsihotike. Nakon drugog vještačenja prvotna dijagnoza mu je ukinuta, a o nehumanom tretmanu i postupcima stravičnog kršenja ljudskih prava osobno je danas svjedočio novinarima.
„Samo objašnjenje te dijagnoze je temeljeno na mojim političkim stavovima, svjetonazoru i mojim vjerskim stavovima”, ističe Francišković. “To je sve karakterizirano kao 'sumanuto'. Ja sam inače,ekonomist po struci izagovaram i to što ja tražim nacionalizaciju banaka, otpis dugova i takve stvari, to je sve kvalificirano kao 'sumanuto'.”
Frančišković kaže da nije jedini s takvom sudbinom:
“Ističem slučaj Ivana Branklina, a ima još drugih koje sam sreo i koji su dolazili u te psihijatrijske ustanove, sreo sam majke od pritvorenih sinova, obitelji i po istom obrascu se stalno ponavlja ta priča, to je izgleda postala već ustaljena praksa, da se ljude koji su 'nepogodni' ili po bilo kojoj osnovi ne odgovaraju, jednostavno ih se šalje na psihijatriju, tu im se daje ta dijagnoza i tako se uklanjaju.“
Predsjednica Kuće ljudskih prava Sanja Sarnavka kaže:
„Ja sam već rekla ono Voltaireovski 'ne slažem se s njegovim stavovima, ali ću do posljednjeg daha braniti njegovo pravo da kaže te svoje stavove, a da zbog toga ne bude prisilno zatvoren na psihijatriji. To nije jedini slučaj”, upozorava Sarnavka, “imali smo i slučaj jednog zviždača koji je ukazivao na korupciju u razminiravanju, koji je isto tako, ali na sreću, samo četiri dana, bio zadržan prisilno na psihijatriji i bio prisiljen uzimati lijek, iako je imao papir da nikada nije popio sredstvo za smirenje, imali smo i gospodju koju je predsjednik njezina suda, Uskočkog suda, zauvijek pokušao ostaviti na psihijatriji. Dakle, to je nešto što nas izuzetno treba zabrinjavati, jer lišavanje slobode i, uz to, još i tretman kakav su imali, govori o karakteristikama totalitarnih režima, a ne jedne zemlje koja je prošle godine ušla u EU i tvrdi da je zemlja visoke demokracije.“