Naredne godine u Bosni i Hercegovini bit će održani lokalni izbori. Kao i uoči svakih, političari će obećavati građanima kule i gradove, ali praksa pokazuje da vrlo malo od predizbornih obećanja i ostvare.
Najčešće svoje ciljeve i interese stavljaju ispred prioriteta građana, a neriješena pitanja guraju pod tepih. Zbog toga smo pitali mlade Tuzlake i Brčake šta bi, a šta ne bi uradili da su načelnici 24 sata.
Građani rijetko kada dobiju priliku reći javno što im smeta u sredini u kojoj žive. Mladi ljudi u Tuzli postali su sve glasniji jer sve više ih je na birou za zapošljavanje, a žale i što je kulturni život u gradu sve slabiji.
Također, mladima koji teže da riješe stambeno pitanje brojne su administrativne barijere na putu.
„Znam sigurno šta ne bih uradio. Ne prozivam ja nikog, ali znam da ne bih nikad dopustio da se ugasi Sloboda Dita, ne bih nikad dopustio da se urušava zgrada Pozorišta, ne bih nikad dopustio da se urušava zgrada Mejdana, da se Biblioteka gasi - to sigurno ne bih dopustio. Ne bih dopustio da se grade neki kulturni spomenici vezani za 14. stoljeće, a da u Tuzli imamo preko 60 posto nezaposlenosti kod mladih“, kazao je Edis Žilić, mladi tuzlanski glumac.
Džemka Karača uskoro bi trebala uploviti u bračne vode. Iako i ona i njen budući muž imaju poslove, zakonske procedure koje su im stajale na putu dok su rješavali stambeno pitanje odgodile su za godinu dana ovaj njihov životni korak.
„Momak i ja smo kupovali zemljište od općine da bismo proširili kuću i sagradili sebi stan da možemo živjeti i zasnovati porodicu, ali to je trajalo pune tri godine od same kupovine placa do realizacije, do dobijanja svih dozvola. Nije bio, dakle, zastoj što nije bilo novca da mi njima sve uplatimo. Njima se uplati sve u roku od 10 ili 15 dana, koliko oni zakažu. Zbog te ogromne, komplicirane administracije čekali smo tri godine na sve potrebne papire da bismo adaptirali jedan stan“, priča Karača.
Nije propust nego namjera
Dženana Šehanović najmlađa je profesorica klavira u BiH. Nedavno je magistrirala, a u Brčkom, gradu u kojem je rođena, nisu je htjeli zaposliti iako je jedina profesorica sa završenom akademijom. Brojni su zakonski propusti napravljeni samo da ne bi dobila zaposlenje, pa danas radi Srednjoj glazbenoj školi u Tuzli. Ona se i dalje pita u čijoj su službi načelnici općina - u službi građana ili u službi vlastitih interesa.
Čak i oni mladi ljudi koji su na određenim i važnim funkcijama svoju energiju nemaju priliku usmjeriti u prave stvari. Njihove ideje i vizije stoje jer sa nekih viših razina vlasti dolazi mnoštvo nerazumijevanja. Armin Ćatić direktor je Narodnog pozorišta Tuzla. Kaže i sam se politički angažirao da bi nešto napravio, ali na stranputice stalno nailazi.
„Mislim da je generalno osnovni problem što su pogrešni ljudi na pogrešnim pozicijama, i što ljudi koji u određenim segmentima društva vode, na jedan pogrešan način to rade. Trenutno treba u BiH da se okrenemo jedni drugima. Niti treba da se okrenemo Hrvatskoj, niti treba da se okrenemo Srbiji. Bez obzira na sve što se dešavalo, mi nećemo moći opstati jer sve ono što se dešava unutar Evrope, unutar EU, u svjetskim okvirima ne ide na ruku ni nama BiH, ni Srbiji, ni Hrvatskoj, ni zemljama u regionu“, ocjenjuje Ćatić.
Mahir Mujkanović zastupnik je u Skupštini Tuzlanskog kantona. Smatra da bez obzira koliko mladi ljudi nailazili na nerazumijevanje i barijere, ipak trebaju javno i glasno iznositi svoje stavove. Ne smiju šutjeti i odustajati.
„Mislim da ipak možemo napraviti određeni pomak, pa bar će ljudi koji se dosad nisu borili za rješavanje ovih problema imati jedan konstantan pritisak sa naše strane, tako da data tema neće gubiti na aktuelnosti. Naravno, nezaposlenost je samo jedan od problema, ali je to ipak najveći ekonomski i socijalni problem naših građana“, navodi Mujkanović.
Glazbenica Dženana Šehanović kaže da nikada ne bi bježala od neke visoke političke funkcije. Stanje je sada ovakvo, smatra Dženana, jer svi tumače zakone onako kako oni žele, ili se bore da nađu rupe u zakonu.
„Ja smatram da se kod nas ti propusti rade namjerno, da to zapravo nisu propusti, da je to konstantno uništavanje svega što posjeduje neki kvalitet. Daju se ljudima loši uslovi. Čak i kad dobiju posao, daju im se užasni uslovi rada, daju im se male plate. Na razne načine im se skraćuju i uskraćuju sredstva. To nije nikakav propust. To je namjera ljudi koji su dugo, dugo na tim nekim vodećim pozicijama da zadrže svoje pozicije“, smatra ona.
Kada bi ovi mladi ljudi imali priliku donošenja odluka, ili kada bi ih barem netko želio saslušati i poslušati, oni vjeruju da bi brojni problemi danas bili prevaziđeni i otklonjeni.
Najčešće svoje ciljeve i interese stavljaju ispred prioriteta građana, a neriješena pitanja guraju pod tepih. Zbog toga smo pitali mlade Tuzlake i Brčake šta bi, a šta ne bi uradili da su načelnici 24 sata.
Građani rijetko kada dobiju priliku reći javno što im smeta u sredini u kojoj žive. Mladi ljudi u Tuzli postali su sve glasniji jer sve više ih je na birou za zapošljavanje, a žale i što je kulturni život u gradu sve slabiji.
Također, mladima koji teže da riješe stambeno pitanje brojne su administrativne barijere na putu.
„Znam sigurno šta ne bih uradio. Ne prozivam ja nikog, ali znam da ne bih nikad dopustio da se ugasi Sloboda Dita, ne bih nikad dopustio da se urušava zgrada Pozorišta, ne bih nikad dopustio da se urušava zgrada Mejdana, da se Biblioteka gasi - to sigurno ne bih dopustio. Ne bih dopustio da se grade neki kulturni spomenici vezani za 14. stoljeće, a da u Tuzli imamo preko 60 posto nezaposlenosti kod mladih“, kazao je Edis Žilić, mladi tuzlanski glumac.
Džemka Karača uskoro bi trebala uploviti u bračne vode. Iako i ona i njen budući muž imaju poslove, zakonske procedure koje su im stajale na putu dok su rješavali stambeno pitanje odgodile su za godinu dana ovaj njihov životni korak.
„Momak i ja smo kupovali zemljište od općine da bismo proširili kuću i sagradili sebi stan da možemo živjeti i zasnovati porodicu, ali to je trajalo pune tri godine od same kupovine placa do realizacije, do dobijanja svih dozvola. Nije bio, dakle, zastoj što nije bilo novca da mi njima sve uplatimo. Njima se uplati sve u roku od 10 ili 15 dana, koliko oni zakažu. Zbog te ogromne, komplicirane administracije čekali smo tri godine na sve potrebne papire da bismo adaptirali jedan stan“, priča Karača.
Nije propust nego namjera
Dženana Šehanović najmlađa je profesorica klavira u BiH. Nedavno je magistrirala, a u Brčkom, gradu u kojem je rođena, nisu je htjeli zaposliti iako je jedina profesorica sa završenom akademijom. Brojni su zakonski propusti napravljeni samo da ne bi dobila zaposlenje, pa danas radi Srednjoj glazbenoj školi u Tuzli. Ona se i dalje pita u čijoj su službi načelnici općina - u službi građana ili u službi vlastitih interesa.
Pogled na Tuzlu
„Kod nas se dešavaju situacije da zapošljavamo ljude koji su diplomirali u 50-oj, 60-oj godini života, koji su na bogzna kakve načine došli do tih svojih diploma. Mi njih zapošljavamo, a osobe koje su završile u rekordnom roku, kao ja npr., osobe koje su završile normalno redoviti studij nemaju posla, oni su na birou. Njih se poziva da budu u forumima mladih neke stranke, da budu u mladeži. Oni nemaju nikakve perspektive. Oni samo postaju glasačko, biračko tijelo tih koji zauzimaju te fotelje“, otvoreno govori Šehanovićeva.Čak i oni mladi ljudi koji su na određenim i važnim funkcijama svoju energiju nemaju priliku usmjeriti u prave stvari. Njihove ideje i vizije stoje jer sa nekih viših razina vlasti dolazi mnoštvo nerazumijevanja. Armin Ćatić direktor je Narodnog pozorišta Tuzla. Kaže i sam se politički angažirao da bi nešto napravio, ali na stranputice stalno nailazi.
„Mislim da je generalno osnovni problem što su pogrešni ljudi na pogrešnim pozicijama, i što ljudi koji u određenim segmentima društva vode, na jedan pogrešan način to rade. Trenutno treba u BiH da se okrenemo jedni drugima. Niti treba da se okrenemo Hrvatskoj, niti treba da se okrenemo Srbiji. Bez obzira na sve što se dešavalo, mi nećemo moći opstati jer sve ono što se dešava unutar Evrope, unutar EU, u svjetskim okvirima ne ide na ruku ni nama BiH, ni Srbiji, ni Hrvatskoj, ni zemljama u regionu“, ocjenjuje Ćatić.
Mahir Mujkanović zastupnik je u Skupštini Tuzlanskog kantona. Smatra da bez obzira koliko mladi ljudi nailazili na nerazumijevanje i barijere, ipak trebaju javno i glasno iznositi svoje stavove. Ne smiju šutjeti i odustajati.
„Mislim da ipak možemo napraviti određeni pomak, pa bar će ljudi koji se dosad nisu borili za rješavanje ovih problema imati jedan konstantan pritisak sa naše strane, tako da data tema neće gubiti na aktuelnosti. Naravno, nezaposlenost je samo jedan od problema, ali je to ipak najveći ekonomski i socijalni problem naših građana“, navodi Mujkanović.
Glazbenica Dženana Šehanović kaže da nikada ne bi bježala od neke visoke političke funkcije. Stanje je sada ovakvo, smatra Dženana, jer svi tumače zakone onako kako oni žele, ili se bore da nađu rupe u zakonu.
„Ja smatram da se kod nas ti propusti rade namjerno, da to zapravo nisu propusti, da je to konstantno uništavanje svega što posjeduje neki kvalitet. Daju se ljudima loši uslovi. Čak i kad dobiju posao, daju im se užasni uslovi rada, daju im se male plate. Na razne načine im se skraćuju i uskraćuju sredstva. To nije nikakav propust. To je namjera ljudi koji su dugo, dugo na tim nekim vodećim pozicijama da zadrže svoje pozicije“, smatra ona.
Kada bi ovi mladi ljudi imali priliku donošenja odluka, ili kada bi ih barem netko želio saslušati i poslušati, oni vjeruju da bi brojni problemi danas bili prevaziđeni i otklonjeni.