Autor: Richard Solash (prevela: Ena Stevanović)
Goran Hadžić je ovih dana nazivan raznim imenima.
Hadžić je prema optuznici igrao ključnu ulogu u masakru u Vukovaru u kojem je 1991. ubijeno oko 250 osoba nesrpske nacionalnosti. Hrvati iz tog gradića ga stoga nazivaju “gospodarom života i smrti”. Sve do njegovog uhićenja Haški tribunal ga je nazivao “posljednjim bjeguncem”. Međutim, niko do sad Hadžića nije nazvao kolekcionarom umjetnina.
Dakako, on nikako ne zaslužuje da se tako naziva. Policija je konačno uspjela uhititi lidera srpske vojske u Hrvatskoj tako što je naišla na trag koji povezuje Hadžića sa svijetom umjetnosti.
U jutarnjim satima 20. jula policija je uhvatila Hadžića u šumi nedaleko od sela Krušedol u Srbiji.
“Strateški potez uhićenja Hadžića je poduzet nakon što je optuženi pokušao prodati Modiglianijevu sliku. Tako smo pretpostavili da je Hadžić ostao bez novaca i počeli smo pratiti tu poveznicu.”
Slika iz 1918.godine nosi naziv “Portret muškarca” i predstavlja upravo to - lice mladog muškarca punih usana i guste smeđe kose koji je blago osjenčen i okrenut u stranu. Glava i nos su produženi, što je karakteristika Amadea Modiglianija, ikone talijanskog modernog slikarstva.
Bruno Vekarić, zamjenik tužitelja za ratne zločine je izjavio da vjeruje da slika vrijedi oko 22 miliona eura.
Nestala slika
Misterija oko Modiglianijeve slike koja je dovela do uhićenja najtraženijeg svjetskog bjegunca je u fokusu čitavog tima istraživača iz Srbije i brojnih međunarodnih eksperata.
Reuters u izvještaju iz septembra 2007. navodi da ova slika nije bila poznata javnosti sve dok se nije pojavila na Balkanu. U izvještaju se navodi da je vlasnik slike neimenovani kolekcionar iz Srbije. Christian Parisot, direktor Modigliani instituta je rekao da i nakon 17 godina, koliko je trajao proces verifikacije stoji tvrdnja da je slika autentična.
Slijedeći preokret se desio krajem 2010. kada je policija pretražila stan Zorana Mandića, Hadžićevog bliskog prijatelja. Vlasti tvrde da je Mandić pokušao prodati sliku kako bi pomogao Hadžiću.
Tužitelj navodi da je državna služba sigurnosti mjesecima pratila Hadžićeve sumnjive suradnike, rodbinu i prijatelje da bi na kraju konačno došlo do njegovog uhićenja.
Ali, da li se radi o istoj slici koja se pojavila u javnosti prije tri godine? Ako da, je li slika onda bila ukradena? Ili ovo nije original već kopija? S obzirom da Hadžić više nije u bijegu, srpske vlasti imaju dovoljno vremena da odgovore na sva ova pitanja.
Zagonetka se nastavlja
Kako bi što prije dobili odgovore na sva pitanja, srpske vlasti surađuju sa londonskom firmom Art Loss Register koja posjeduje jedinstvene informacije o ukradenim i nestalim umjetničkim djelima.
Izvršni direktor Christopher Marinello nam je rekao da se radi o najvećoj svjetskoj bazi podataka koja sadrži, ni manje ni više nego 89 Modiglianijevih djela koja se uglavnom nazivaju „Portret muškarca“.
Međutim, Marinello tvrdi da se slika nađena u Beogradu ne nalazi na pomenutoj listi.
„Sada možemo potvrditi da se ovo djelo ne nalazi na našoj listi niti u našoj bazi ukradenih i izgubljenih umjetničkih djela. To ne znači da neće doći do mogućeg spora oko vlasništva ,“ rekao je Marinello.
Sve opcije su moguće: portret je mogao biti ukraden, ali ne i prijavljen Art Loss registru, mogao je svo vrijeme biti u posjedstvu svog legalnog vlasnika, a možda se radi i o kopiji.
Petar Petrović, kustos beogradskog Narodnog muzeja je izjavio da će biti potrebna pomoć međunarodnih eksperata kako bi se procijenila autentičnost portreta.
Hadžićev advokat Toma Fila je rekao da, bez obzira na cijelu priču njegov klijent nema nikakve direktne veze sa Modiglijanijevom slikom.
„Hadžić nije prodao niti pokušao prodati nikakvu Modiglijanijevu sliku,“ rekao je Fila novinarima.
Marinello kaže da je Srbija pogodno tlo za ilegalnu trgovinu umjetninama, bez obzira na ishod ove priče.
„Od završetka rata Srbija i okolne zemlje su leglo lažnih i ukradenih umjetnina i to se nastavlja sve do danas. U velikom broju slučajeva neko iz ovog regiona je pokušao prodati umjetničko djelo koje je lažno ili ukradeno,“ kaže Marinello.
I nakon što se razriješi misterija Gorana Hadžića, ostati će još mnoge druge.
Pored ovog portreta, u kući Hadžićevog prijatelja je pronađeno još 50 umjetničkih djela.
Marinello kaže da čeka opis tih djela kako bi se utvrdio da li se nalaze u njegovoj bazi podataka.
Goran Hadžić je ovih dana nazivan raznim imenima.
Hadžić je prema optuznici igrao ključnu ulogu u masakru u Vukovaru u kojem je 1991. ubijeno oko 250 osoba nesrpske nacionalnosti. Hrvati iz tog gradića ga stoga nazivaju “gospodarom života i smrti”. Sve do njegovog uhićenja Haški tribunal ga je nazivao “posljednjim bjeguncem”. Međutim, niko do sad Hadžića nije nazvao kolekcionarom umjetnina.
Dakako, on nikako ne zaslužuje da se tako naziva. Policija je konačno uspjela uhititi lidera srpske vojske u Hrvatskoj tako što je naišla na trag koji povezuje Hadžića sa svijetom umjetnosti.
U jutarnjim satima 20. jula policija je uhvatila Hadžića u šumi nedaleko od sela Krušedol u Srbiji.
“Strateški potez uhićenja Hadžića je poduzet nakon što je optuženi pokušao prodati Modiglianijevu sliku. Tako smo pretpostavili da je Hadžić ostao bez novaca i počeli smo pratiti tu poveznicu.”
Slika iz 1918.godine nosi naziv “Portret muškarca” i predstavlja upravo to - lice mladog muškarca punih usana i guste smeđe kose koji je blago osjenčen i okrenut u stranu. Glava i nos su produženi, što je karakteristika Amadea Modiglianija, ikone talijanskog modernog slikarstva.
Bruno Vekarić, zamjenik tužitelja za ratne zločine je izjavio da vjeruje da slika vrijedi oko 22 miliona eura.
Nestala slika
Misterija oko Modiglianijeve slike koja je dovela do uhićenja najtraženijeg svjetskog bjegunca je u fokusu čitavog tima istraživača iz Srbije i brojnih međunarodnih eksperata.
Reuters u izvještaju iz septembra 2007. navodi da ova slika nije bila poznata javnosti sve dok se nije pojavila na Balkanu. U izvještaju se navodi da je vlasnik slike neimenovani kolekcionar iz Srbije. Christian Parisot, direktor Modigliani instituta je rekao da i nakon 17 godina, koliko je trajao proces verifikacije stoji tvrdnja da je slika autentična.
Slijedeći preokret se desio krajem 2010. kada je policija pretražila stan Zorana Mandića, Hadžićevog bliskog prijatelja. Vlasti tvrde da je Mandić pokušao prodati sliku kako bi pomogao Hadžiću.
Tužitelj navodi da je državna služba sigurnosti mjesecima pratila Hadžićeve sumnjive suradnike, rodbinu i prijatelje da bi na kraju konačno došlo do njegovog uhićenja.
Ali, da li se radi o istoj slici koja se pojavila u javnosti prije tri godine? Ako da, je li slika onda bila ukradena? Ili ovo nije original već kopija? S obzirom da Hadžić više nije u bijegu, srpske vlasti imaju dovoljno vremena da odgovore na sva ova pitanja.
Zagonetka se nastavlja
Kako bi što prije dobili odgovore na sva pitanja, srpske vlasti surađuju sa londonskom firmom Art Loss Register koja posjeduje jedinstvene informacije o ukradenim i nestalim umjetničkim djelima.
Izvršni direktor Christopher Marinello nam je rekao da se radi o najvećoj svjetskoj bazi podataka koja sadrži, ni manje ni više nego 89 Modiglianijevih djela koja se uglavnom nazivaju „Portret muškarca“.
Međutim, Marinello tvrdi da se slika nađena u Beogradu ne nalazi na pomenutoj listi.
„Sada možemo potvrditi da se ovo djelo ne nalazi na našoj listi niti u našoj bazi ukradenih i izgubljenih umjetničkih djela. To ne znači da neće doći do mogućeg spora oko vlasništva ,“ rekao je Marinello.
Sve opcije su moguće: portret je mogao biti ukraden, ali ne i prijavljen Art Loss registru, mogao je svo vrijeme biti u posjedstvu svog legalnog vlasnika, a možda se radi i o kopiji.
Petar Petrović, kustos beogradskog Narodnog muzeja je izjavio da će biti potrebna pomoć međunarodnih eksperata kako bi se procijenila autentičnost portreta.
Hadžićev advokat Toma Fila je rekao da, bez obzira na cijelu priču njegov klijent nema nikakve direktne veze sa Modiglijanijevom slikom.
Marinello: Od završetka rata Srbija i okolne zemlje su leglo lažnih i ukradenih umjetnina i to se nastavlja sve do danas.
„Hadžić nije prodao niti pokušao prodati nikakvu Modiglijanijevu sliku,“ rekao je Fila novinarima.
Marinello kaže da je Srbija pogodno tlo za ilegalnu trgovinu umjetninama, bez obzira na ishod ove priče.
„Od završetka rata Srbija i okolne zemlje su leglo lažnih i ukradenih umjetnina i to se nastavlja sve do danas. U velikom broju slučajeva neko iz ovog regiona je pokušao prodati umjetničko djelo koje je lažno ili ukradeno,“ kaže Marinello.
I nakon što se razriješi misterija Gorana Hadžića, ostati će još mnoge druge.
Pored ovog portreta, u kući Hadžićevog prijatelja je pronađeno još 50 umjetničkih djela.
Marinello kaže da čeka opis tih djela kako bi se utvrdio da li se nalaze u njegovoj bazi podataka.