Srpski Demokratski Forum upozorava da hrvatski građani nisu jednaki pred zakonom i da Vladi nije u interesu da se izbjegli Srbi vrate, bez obzira što pod pritiskom međunarodne zajednice čini pomake u povratu imovine i stambenog zbrinjavanja.
„91-e, negdje pred sam početak rata, ja sam fizički bila napadnuta na svom radnom mjestu i ostala bez posla, ali, tu nije bio kraj nego sam, nakon 4 dana, s obzirom da mi je bivši suprug bio vojno lice i zatočen u ondašnjoj JNA vojarni, napadnuta s djecom i u vlastitom stanu. Došli su usred noći, naoružani, i rekli da se u roku pola sata izgubimo, da nam tu nije mjesto i mi tada - napuštamo Hrvatsku. Bili smo u izbjeglištvu u Bosni, pa u Srbiji, pa opet u Bosni i 2000-te, kad su se nacionalne tenzije malo smirile, mi se vraćamo u Zagreb. Znali smo da nam je država stan oduzela i prodala, ali imali smo kuću u Stubičkim Toplicama, pa smo mislili tamo živjeti," priča svoju nevolju Zagrepčanka Milica Miladinović.
"Ali," nastavlja, "i kuća je bila zauzeta!"
Pravo na privremeno korištenje dobio je hrvatski branitelj i tu se drama gđe Miladinović nastavlja i traje do danas. Podnosi privatnu tužbu, dobija spor, ali branitelj pristaje iseliti tek 2007,uz uvjet da mu ona plati 300 tisuća kuna odštete, oko 30 tisuća eura.
„Zato što je on uložio u moju kuću," pojašnjava Milica, "a istodobno ju je devastirao do neuseljivosti, imam sve dokumentirano.“
Obraća se svim vladinim i nevladinim institucijama, trenutno joj predlažu nagodbu i, konačno, ne mora ona ništa platiti privremenom korisniku, ali, ne mora ni on njoj za devastaciju, što Miladinović ne može prihvatiti, jer nema čime obnoviti kuću.
„Dakle, ja sam i dan-danas, nakon 10 godina pravne borbe, na istoj poziciji, podstanar gdje sam i bila 2000. kad sam se vratila, država mi daje 500 kuna socijalne pomoći, a ovih dana mi je, nakon što sam se prehlađena i promrzla vratila iz berbe jagoda, samo da preživim, i službenik UNHCR-a ponudio 500 kuna da se malo pomognem. Eto, gdje su me doveli kod stana, kod vlastite kuće i svega što sam imala“, završava, u plaču, svoju priču Miladinović.
Nejednakost pred Ustavom
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula naveo je u utorak na press konferenciji u Zagrebu i niz drugih primjera kojima dokazuje da hrvatska država ne tretira svoje građane jednako i da se srpskim povratnicima i dalje, na razne načine, otežava ostanak, a neke se čak, iz kategorije 'stranaca' koji u Hrvatskoj žive desetljećima i koji su čak dobili i pravo na obnovu kuće, upravo ovih dana i zakonski protjeruje.
„To su ljudi koji su dobili obnovu kuće, a da bi dobili obnovu morali su proći i provjere, traže najprije privremeni boravak, pa trajno nastanjenje stranaca, ali u zadnje vrijeme im se to ne odobrava, pa tako recimo žena dobije trajno nastanjenje, a muž dobije izgon iz Hrvatske 'iz sigurnosnih razloga', a istodobno se," podsjeća Džakula, "raznim kriminalcima kao Kaliniću, Simoviću i sličnima izdaju hrvatske putovnice.“
Takvu sudbinu doživio je i Milorad Antešević iz Kukunjevaca, kraj Lipika, porijeklom je iz BiH, ali u Hrvatskoj živi od 1971-e, u Hrvatskoj je završio školu, zaposlio se u staklani Lipik, no, '91. u ratnim okolnostima morao izbjeći, a prije godinu dana, zbog bolesne majke, odlučio se vratiti iz BiH, ali ne može dobiti boravak, iako je dobio pravo na obnovu kuće i prošao provjere.
Antešević nam nije bio u utorak dostupan telefonom, pa smo razgovarali s njegovim rođakom.
„Dobio je odbijenicu zato što nema zdravstveno osiguranje! A, kako će imati zdravstveno kad nema stalni boravak, a to mu ne daju uz obrazloženje da od njega 'postoji opasnost za državu Hrvatsku'. A ja mislim da od njega ne postoji opasnost ni za mrava,a kamoli za državu Hrvatsku“, ogorčeno kaže Miloradov rođak.
Nejednakost pred Ustavom doživjeli su i radnici srpske nacionalnosti kombinata Borovo, koji se godinama bore da dobiju naknade kakve su dobili i njihovi kolege Hrvati, ističe, savjetnik župana Vukovarsko-srijemske županije Jovan Ajduković.
„Prvo im je uskraćeno pravo na otpremnine, koje su radnici hrvatske nacionalnosti ostvarili 2003-e godine, a isto tako radnicima Borova srpske nacionalnosti nije priznat niti uplaćen radni staž, iako je to dogovoreno posebnim sporazumom 2007. godine, jer se ponovo izmišljaju određene kategorije što sve predstavlja jedan diskriminacijski kontekst,“ kaže Ajduković.
Džakula smatra da se jednakost građana pred zakonom krši i najnovijom odlukom o otkupu stanova iz programa stambenog zbrinjavanja, koja je jedva dočekana, ali svi ostali građani su 90-tih, podsjeća Džakula, stanove otkupljivali po 165 eura po kvadratu, a u slučaju Srba povratnika još se ne zna konačna cijena, ali se spominju cifre od 500-800 eura po kvadratu.
„Zbog svega toga smo reagirali i zatražit ćemo od predsjednika Republike da se on, svojim autoritetom, izbori da, samo, svi budemo jednaki pred zakonom,“ kazao je Džakula.
*****
Mogao bi vas interesovati i ovaj tekst:
Ratna pljačka tabu tema u regionu
„91-e, negdje pred sam početak rata, ja sam fizički bila napadnuta na svom radnom mjestu i ostala bez posla, ali, tu nije bio kraj nego sam, nakon 4 dana, s obzirom da mi je bivši suprug bio vojno lice i zatočen u ondašnjoj JNA vojarni, napadnuta s djecom i u vlastitom stanu. Došli su usred noći, naoružani, i rekli da se u roku pola sata izgubimo, da nam tu nije mjesto i mi tada - napuštamo Hrvatsku. Bili smo u izbjeglištvu u Bosni, pa u Srbiji, pa opet u Bosni i 2000-te, kad su se nacionalne tenzije malo smirile, mi se vraćamo u Zagreb. Znali smo da nam je država stan oduzela i prodala, ali imali smo kuću u Stubičkim Toplicama, pa smo mislili tamo živjeti," priča svoju nevolju Zagrepčanka Milica Miladinović.
"Ali," nastavlja, "i kuća je bila zauzeta!"
Pravo na privremeno korištenje dobio je hrvatski branitelj i tu se drama gđe Miladinović nastavlja i traje do danas. Podnosi privatnu tužbu, dobija spor, ali branitelj pristaje iseliti tek 2007,uz uvjet da mu ona plati 300 tisuća kuna odštete, oko 30 tisuća eura.
„Zato što je on uložio u moju kuću," pojašnjava Milica, "a istodobno ju je devastirao do neuseljivosti, imam sve dokumentirano.“
Obraća se svim vladinim i nevladinim institucijama, trenutno joj predlažu nagodbu i, konačno, ne mora ona ništa platiti privremenom korisniku, ali, ne mora ni on njoj za devastaciju, što Miladinović ne može prihvatiti, jer nema čime obnoviti kuću.
„Dakle, ja sam i dan-danas, nakon 10 godina pravne borbe, na istoj poziciji, podstanar gdje sam i bila 2000. kad sam se vratila, država mi daje 500 kuna socijalne pomoći, a ovih dana mi je, nakon što sam se prehlađena i promrzla vratila iz berbe jagoda, samo da preživim, i službenik UNHCR-a ponudio 500 kuna da se malo pomognem. Eto, gdje su me doveli kod stana, kod vlastite kuće i svega što sam imala“, završava, u plaču, svoju priču Miladinović.
Nejednakost pred Ustavom
Predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula naveo je u utorak na press konferenciji u Zagrebu i niz drugih primjera kojima dokazuje da hrvatska država ne tretira svoje građane jednako i da se srpskim povratnicima i dalje, na razne načine, otežava ostanak, a neke se čak, iz kategorije 'stranaca' koji u Hrvatskoj žive desetljećima i koji su čak dobili i pravo na obnovu kuće, upravo ovih dana i zakonski protjeruje.
To su ljudi koji su dobili obnovu kuće, a da bi dobili obnovu morali su proći i provjere, traže najprije privremeni boravak, pa trajno nastanjenje stranaca, ali u zadnje vrijeme im se to ne odobrava, objašnjava Veljko Džakula.
„To su ljudi koji su dobili obnovu kuće, a da bi dobili obnovu morali su proći i provjere, traže najprije privremeni boravak, pa trajno nastanjenje stranaca, ali u zadnje vrijeme im se to ne odobrava, pa tako recimo žena dobije trajno nastanjenje, a muž dobije izgon iz Hrvatske 'iz sigurnosnih razloga', a istodobno se," podsjeća Džakula, "raznim kriminalcima kao Kaliniću, Simoviću i sličnima izdaju hrvatske putovnice.“
Takvu sudbinu doživio je i Milorad Antešević iz Kukunjevaca, kraj Lipika, porijeklom je iz BiH, ali u Hrvatskoj živi od 1971-e, u Hrvatskoj je završio školu, zaposlio se u staklani Lipik, no, '91. u ratnim okolnostima morao izbjeći, a prije godinu dana, zbog bolesne majke, odlučio se vratiti iz BiH, ali ne može dobiti boravak, iako je dobio pravo na obnovu kuće i prošao provjere.
Antešević nam nije bio u utorak dostupan telefonom, pa smo razgovarali s njegovim rođakom.
„Dobio je odbijenicu zato što nema zdravstveno osiguranje! A, kako će imati zdravstveno kad nema stalni boravak, a to mu ne daju uz obrazloženje da od njega 'postoji opasnost za državu Hrvatsku'. A ja mislim da od njega ne postoji opasnost ni za mrava,a kamoli za državu Hrvatsku“, ogorčeno kaže Miloradov rođak.
Nejednakost pred Ustavom doživjeli su i radnici srpske nacionalnosti kombinata Borovo, koji se godinama bore da dobiju naknade kakve su dobili i njihovi kolege Hrvati, ističe, savjetnik župana Vukovarsko-srijemske županije Jovan Ajduković.
„Prvo im je uskraćeno pravo na otpremnine, koje su radnici hrvatske nacionalnosti ostvarili 2003-e godine, a isto tako radnicima Borova srpske nacionalnosti nije priznat niti uplaćen radni staž, iako je to dogovoreno posebnim sporazumom 2007. godine, jer se ponovo izmišljaju određene kategorije što sve predstavlja jedan diskriminacijski kontekst,“ kaže Ajduković.
Džakula smatra da se jednakost građana pred zakonom krši i najnovijom odlukom o otkupu stanova iz programa stambenog zbrinjavanja, koja je jedva dočekana, ali svi ostali građani su 90-tih, podsjeća Džakula, stanove otkupljivali po 165 eura po kvadratu, a u slučaju Srba povratnika još se ne zna konačna cijena, ali se spominju cifre od 500-800 eura po kvadratu.
„Zbog svega toga smo reagirali i zatražit ćemo od predsjednika Republike da se on, svojim autoritetom, izbori da, samo, svi budemo jednaki pred zakonom,“ kazao je Džakula.
*****
Mogao bi vas interesovati i ovaj tekst:
Ratna pljačka tabu tema u regionu