Sredoje Lukić, jedan od osuđenih ratnih zločinaca za masovno spaljivanje ljudi u Višegradu, prebačen je u Norvešku kako bi odslužio ostatak svoje kazne zatvora od 27 godina, objavio je u ponedjeljak Haški sud (ICTY, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju).
Lukić je tamo prebačen 21.08.2013 .godine, a iz sigurnosnih razloga to nije prije objavljeno.
Lukić je kao policajac i član lokalne paravojne formacije u istočnom bosanskom gradu Višegradu osuđen u prvom stupnju na 30 godina 2009, da bi mu nakon žalbe osuda 2012. bila smanjena na 27 godina.
Iz suda su napomenuli da u haškom pritvoru osumnjičenici i krivci borave samo tijekom trajanja procesa, dok eventualne kazne izdržavaju u 17 država s kojima Haški sud ima sporazum o suradnji.
Sredoje Lukić je bio drugooptuženi u procesu uz svog rođaka Milana koji je u prvom stupnju osuđen na doživotan zatvor kao kolovođa zločina, a drugostupanjski sud mu je potvrdio osudu.
Sredoje je osuđen za učesništvo u spaljivanju civila u Pionirskoj ulici, dok je Milan osuđen i za spaljivanje civila na Bikavcu te zlostavljanje zatočenika u logoru Uzamnica za što je drugostupanjskom presudom Sredoje oslobođen. Milan je osuđen uz ta nedjela i za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubojstvo Hajre Korić.
U tim "živim lomačama" u Pionirskoj ulici i Bikavcu 14. i 27. lipnja 1992. godine izgorjelo je više od stotinu osoba, a po okrutnosti se ti zločini smatraju jednim od najgorih iz proteklog rata 1992-1995. u BiH.
Tužiteljstvo je nakon prvostupanjske presude samo uložilo žalbu na presudu Sredoju Lukiću, tražeći da se on proglasi krivim za progon i pomaganje i podržavanje istrebljenja te da mu se u skladu s tim izrekne duža zatvorska kazna. No drugostupanjsko, Žalbeno vijeće Haškog suda to je odbacilo.
Suđenje je obilježio skandal traženja lažnog alibija za Milana Lukića, a zbog toga (nepoštivanja suda) je osuđena njegova referentica za predmet Jelena Rašić.
Milan Lukić tvrdio je cijelo vrijeme da je optužen za zločine koje je počinila druga osoba, odnosno da se radi o zamjeni identiteta.
Od Milanovih tvrdnji da za zločine drugih robijaju krivi ljudi, Sredoje se ogradio, a i dostojanstvenije je dočekao konačnu presudu zureći pognute glave. S druge strane Milan se podsmjehivao, bahato žvakao žvaku, a u jednom trenutku je izvadio Bibliju i čitao je, umjesto da prati sažetak konačne presude.
Očekuje se uskoro i odluka u vezi pokušaja transfera Milana na odsluženje doživotne kazne u zatvor u Slovačkoj.
Lukić je tamo prebačen 21.08.2013 .godine, a iz sigurnosnih razloga to nije prije objavljeno.
Lukić je kao policajac i član lokalne paravojne formacije u istočnom bosanskom gradu Višegradu osuđen u prvom stupnju na 30 godina 2009, da bi mu nakon žalbe osuda 2012. bila smanjena na 27 godina.
Iz suda su napomenuli da u haškom pritvoru osumnjičenici i krivci borave samo tijekom trajanja procesa, dok eventualne kazne izdržavaju u 17 država s kojima Haški sud ima sporazum o suradnji.
Sredoje Lukić je bio drugooptuženi u procesu uz svog rođaka Milana koji je u prvom stupnju osuđen na doživotan zatvor kao kolovođa zločina, a drugostupanjski sud mu je potvrdio osudu.
Sredoje je osuđen za učesništvo u spaljivanju civila u Pionirskoj ulici, dok je Milan osuđen i za spaljivanje civila na Bikavcu te zlostavljanje zatočenika u logoru Uzamnica za što je drugostupanjskom presudom Sredoje oslobođen. Milan je osuđen uz ta nedjela i za streljanje dvije grupe bošnjačkih civila na obali Drine i ispred tvornice Varda, kao i za ubojstvo Hajre Korić.
U tim "živim lomačama" u Pionirskoj ulici i Bikavcu 14. i 27. lipnja 1992. godine izgorjelo je više od stotinu osoba, a po okrutnosti se ti zločini smatraju jednim od najgorih iz proteklog rata 1992-1995. u BiH.
Tužiteljstvo je nakon prvostupanjske presude samo uložilo žalbu na presudu Sredoju Lukiću, tražeći da se on proglasi krivim za progon i pomaganje i podržavanje istrebljenja te da mu se u skladu s tim izrekne duža zatvorska kazna. No drugostupanjsko, Žalbeno vijeće Haškog suda to je odbacilo.
Suđenje je obilježio skandal traženja lažnog alibija za Milana Lukića, a zbog toga (nepoštivanja suda) je osuđena njegova referentica za predmet Jelena Rašić.
Milan Lukić tvrdio je cijelo vrijeme da je optužen za zločine koje je počinila druga osoba, odnosno da se radi o zamjeni identiteta.
Od Milanovih tvrdnji da za zločine drugih robijaju krivi ljudi, Sredoje se ogradio, a i dostojanstvenije je dočekao konačnu presudu zureći pognute glave. S druge strane Milan se podsmjehivao, bahato žvakao žvaku, a u jednom trenutku je izvadio Bibliju i čitao je, umjesto da prati sažetak konačne presude.
Očekuje se uskoro i odluka u vezi pokušaja transfera Milana na odsluženje doživotne kazne u zatvor u Slovačkoj.