Srebreničani osim 11. jula obilježavaju i više drugih datuma masovnog stradanja.
Jedan od takvih je dan stradanja preko 70 mladih ljudi na igralištu od granate sa položaja Vojske Repubike Srpske.
Ovih dana, tim povodom Majke Srebrenice i Žene u crnom iz Beograda podsjetile su koliko je važno takve stvari ne zaboravljati, već govoriti istinu o njima, jer bez istine nema budućnosti.
Više od hiljadu osoba bilo je na tribinama igrališta pored škole. U jednom momentu začuo se strahovit tresak, a nakon toga jauci. Od jedne granate ubijeno je i ranjeno oko dvije stotine osoba. Devetnaestogodišnji Hidajet Begić poginuo je tog dana zajedno sa svojim vršnjacima.
„Ja sam bila ovdje, nisam bila daleko, kad su te granate pale. Koliko su poginuli sinovi – kažu. Vodite me da vidim, kažem ja. Dođem. Bili su poredani, njih dvadeset. Sve jedan do drugoga poredani. Pokriveni ćebadima“, rekla jer Hidajetova majka Šefika Begića.
Hasan Hasanović jedan je od preživjelih:
„12. aprila 1993. godine stradala je srebrenička mladost. Taj dan je u Srebrenicu došao francuski general Filip Morion. To je bio jedan od faktora što su se ljudi odlučili da taj dan prošetaju ulicama Srebrenice i da dođu na igralište. Tri granate su eksplodirale. Preko sedamdeset ljudi je ubijeno. Otprilike toliko ih je i ranjeno. Ja sam slučajno bio na tom igralištu, granata je negdje na tri metra ispred mene eksplodirala. Ljudi blizu mene su svi ili ranjeni ili poginuli, samo sam ja ostao. Izvukao sam se u obližnju kuću odakle sam gledao strašan prizor: veliki broj ljudi leži, da li ranjeni, da li ubijeni.“
Ovaj dan, kao i ostale, treba da pamte pokoljenja, kaže Munira Subašić, predsjednica udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa:
„Ovaj grad mora biti zabilježen u istoriji svijeta – jer je ovo grad gdje se desio genocid pod zaštitom i zastavom Ujedinjenih nacija. Ovdje se moraju učiti ljudska prava, ovdje se mora otvoriti fakultet svijeta gdje će se učiti o pravu i pravdi. Poruka nas majki koje još tragamo za kostima naše djece: da se ne zaboravi, da se ne ponovi i da svi oni koji znaju za ovo što se ovdje desilo, da ne šute, da govore, tako da naša unučad i praunučad koja će ostati iza nas znaju šta se desilo na kraju XX i početku XXI vijeka u samoj Srebrenici.“
Solidarnost sa majkama Srebrenice i danas su pokazale Žene u crnom iz Beograda, čija delegacija je položila cvijeće na mjesto zločina. kaže:
„Neverovatno koliko je takvih zločina kad se hoda Bosnom. Opet osećamo istu stvar, pogotovo posle ove sramne odluke Skupštine Republike Srbije koja nije napisala „genocid“, za šta smo se mi zalagali, i nije proglasila 11. juli Danom sećanja, što je bila dužnost, što smo mi tražili i zahtevali. Eto, opet smo još jednom razočarani, iznevereni, ali, eto, mi smo tu, da damo podršku", rekla je Ljilja Radovanović.
Jedan od takvih je dan stradanja preko 70 mladih ljudi na igralištu od granate sa položaja Vojske Repubike Srpske.
Ovih dana, tim povodom Majke Srebrenice i Žene u crnom iz Beograda podsjetile su koliko je važno takve stvari ne zaboravljati, već govoriti istinu o njima, jer bez istine nema budućnosti.
Više od hiljadu osoba bilo je na tribinama igrališta pored škole. U jednom momentu začuo se strahovit tresak, a nakon toga jauci. Od jedne granate ubijeno je i ranjeno oko dvije stotine osoba. Devetnaestogodišnji Hidajet Begić poginuo je tog dana zajedno sa svojim vršnjacima.
„Ja sam bila ovdje, nisam bila daleko, kad su te granate pale. Koliko su poginuli sinovi – kažu. Vodite me da vidim, kažem ja. Dođem. Bili su poredani, njih dvadeset. Sve jedan do drugoga poredani. Pokriveni ćebadima“, rekla jer Hidajetova majka Šefika Begića.
Hasan Hasanović jedan je od preživjelih:
„12. aprila 1993. godine stradala je srebrenička mladost. Taj dan je u Srebrenicu došao francuski general Filip Morion. To je bio jedan od faktora što su se ljudi odlučili da taj dan prošetaju ulicama Srebrenice i da dođu na igralište. Tri granate su eksplodirale. Preko sedamdeset ljudi je ubijeno. Otprilike toliko ih je i ranjeno. Ja sam slučajno bio na tom igralištu, granata je negdje na tri metra ispred mene eksplodirala. Ljudi blizu mene su svi ili ranjeni ili poginuli, samo sam ja ostao. Izvukao sam se u obližnju kuću odakle sam gledao strašan prizor: veliki broj ljudi leži, da li ranjeni, da li ubijeni.“
Ovaj dan, kao i ostale, treba da pamte pokoljenja, kaže Munira Subašić, predsjednica udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa:
„Ovaj grad mora biti zabilježen u istoriji svijeta – jer je ovo grad gdje se desio genocid pod zaštitom i zastavom Ujedinjenih nacija. Ovdje se moraju učiti ljudska prava, ovdje se mora otvoriti fakultet svijeta gdje će se učiti o pravu i pravdi. Poruka nas majki koje još tragamo za kostima naše djece: da se ne zaboravi, da se ne ponovi i da svi oni koji znaju za ovo što se ovdje desilo, da ne šute, da govore, tako da naša unučad i praunučad koja će ostati iza nas znaju šta se desilo na kraju XX i početku XXI vijeka u samoj Srebrenici.“
Solidarnost sa majkama Srebrenice i danas su pokazale Žene u crnom iz Beograda, čija delegacija je položila cvijeće na mjesto zločina. kaže:
„Neverovatno koliko je takvih zločina kad se hoda Bosnom. Opet osećamo istu stvar, pogotovo posle ove sramne odluke Skupštine Republike Srbije koja nije napisala „genocid“, za šta smo se mi zalagali, i nije proglasila 11. juli Danom sećanja, što je bila dužnost, što smo mi tražili i zahtevali. Eto, opet smo još jednom razočarani, iznevereni, ali, eto, mi smo tu, da damo podršku", rekla je Ljilja Radovanović.