Genocid u Srebrenici obrađuje se u hrvatskim školama, iako ponekad u udžbenicima nije tako kvalificiran. Nacistički genocid nad Židovima u Drugom svjetskom ratu je najopsežnije obrađen, bilo da tretira događanja u svijetu ili u Hrvatskoj. Genocid nad Armenima se spominje, dok se genocid u Ruandi ne spominje, pa sve ovisi o angažmanu nastavnika, kažu sagovornici RSE.
Srebrenička tragedija spominje se u svim hrvatskim udžbenicima povijesti. Iako nije svugdje kvalificirana kao genocid, nigdje nije dovedena u pitanje.
„U hrvatskim planovima i programima povijesti je to tema koja se uči u VIII razredu osnovne škole, u IV razredu gimnazije i u II razredu srednje strukovne škole. Taj događaj se pominje u svim udžbenicima, iako ga svi ne kvalificiraju kao genocid. Razlike su od udžbenika do udžbenika. Nije tome posvećeno puno prostora, radi se doista o samo nekoliko rečenica“, kaže predstojnica Katedre za metodiku nastave povijesti na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Snježana Koren.
Snježana Koren
U kojem kontekstu se obrađuje srebrenički genocid?
„Ta materija se radi u okviru ratova devedesetih u post-jugoslavenskom prostoru", kaže doktorica Koren. "U svakom slučaju, u hrvatskim udžbenicima je naglasak na rat u Hrvatskoj. Tu je fokus. BiH je škakljiva tema za Hrvatsku, budući da je tu, u cijeli sukob, bila involvirana i Hrvatska, i to na ne baš uvijek na najblistaviji način. Meni se čini da se ta tema pomalo i izbjegava, ali pominje se na način koji ističe hrvatsko - bošnjačku suradnju.“
Dok čeka mjesto na sveučilištu, doktor Igor Despot sa puno žara predaje povijest u dvije zagrebačke osnovne škole. Koja su njegova iskustva s ovom teškom temom?
„Postoji jedna lekcija koja bi bila rat u BiH. To je VIII razred, negdje pred sam kraj. Unutar toga, ako gledamo u udžbeniku, se spominje Srebrenica kao očiti primjer genocida. Inače, genocid u osnovnoj školi je objašnjen preko lekcije o Drugom svjetskom ratu, pa onda kao posljedica Drugog svjetskog rata bi bilo suđenje u Nirnbergu. Osim tog suđenja u Nirnbergu, genocid se prvi put u udžbenicima spominje baš u slučaju Srebrenice. Učenici na to reagiraju različito. Bez nekog pravog slikovnog materijala tu ulazimo u situaciju šta je primjerno za djecu u osnovnoj školi, oni to uopšte ne dožive.“
U hrvatskim nastavnim planovima i udžbenicima povijesti najopsežnije je obrađen nacistički genocid nad Židovima, odnosno holokaust. Doktorica Koren:
„Ako govorimo o kompleksu različitih genocida, koji su se dogodili u XX stoljeću, to je sigurno onaj kojem se u udžbenicima posvećuje najviše prostora. Naravno, to nije uvijek bilo tako. Rekla bih da se toj materiji posvećuje sve više prostora od 2004, pa na dalje, kada je počela organizacija državnih seminara o holokaustu. Danas je to tema kojoj se u udžbenicima posvećuje prilično puno prostora, i što se tiče holokausta općenito, a i što se tiče događaja u Hrvatskoj.“
Kako je Igor Despot doktorirao i objavio zapaženu knjigu na temu odjeka Balkanskih ratova u Hrvatskoj, teme vezane uz Tursku, nisu mu strane. U starom osnovnoškolskom programu, nije se spominjalo genocid nad Armenima, ali u aktualnim srednjoškolskim udžbenicima se spominje:
„Unutar osnovnoškolskog programa je bila jedna zasebna lekcija o tome kako je propalo Osmansko carstvo i kako je nastala suvremena turska država. Ali tu, niti tada, nije bilo isticano armensko pitanje. U srednjoškolskom udžbeniku, recimo Školske knjige, postoji jedna doslovna rečenica o tome da je Ataturkova velika dostignuća zasjenio genocid nad Armenima. Ruanda se uopšte ne spominje, niti u jednom udžbeniku. Pitanje je angažmana profesora da li će pričati o tome ili ne.“
O tome se zna malo, ali ne samo kada se govori o osnovnoškolcima i srednješkolcima, zaključuje doktorica Koren:
„Bila bih dosta skeptična da hrvatski učenici nešto znaju o ta dva slučaja. Kada smo razgovarali sa studentima na tu temu, čak i o genocidu nad Armenima, nije tu bilo previše znanja.“