'Marš mira' za sjećanje na srebreničke žrtve

Učesnici "Marša mira" na putu od Nezuka do Potočara.

Oko šest tusića sudionika "Marša mira" krenulo je pješice prema Srebrenici. Pješačit će od Nezuka, prve slobodne teritorije do Potočara odakle su Srebreničani bježali u srpnju 1995. godine. Sudionici "Marša mira" tijekom tri dana preći će dionicu dugu 100 kilometara, a vidjet će neke od najtežih dionica i mjesta gdje su bile masovne grobnice i mjesta stradanja.

Također, po prvi put sudionici "Marša mira" proći će deminiranom stazom kuda su Srebreničani bježali i gdje su događale neke od najvećih zasjeda kada su oni koji su bježali ubijani. To je put od Kamenić Brda do Jaglića te preko Buljima.

Sudionici "Marša mira" proći će deminiranom stazom kuda su Srebreničani bježali.

„Na toj trasi se dogodila famozna priča o „padu bukve“ gdje je za jedan dan živote izgubilo oko hiljadu ljudi, a više od hiljadu ljudi bilo je ranjeno. Održat ćemo na tom mjestu historijski čas i govorit će ljudi koji su preživjeli tu golgotu“, kaže za RSE Munir Habibović iz organizaijskog odbora „Marš mira“ 2018.

Munir Habibović, iako je preživio put smrti 1995. godine, vratio se u Srebrenicu. Kaže da se život u Srebrenici odvija normalno te da svaki dan komunicira sa susjedima Srbima.

„Normalni ljudi su uvijek mogli normalno živjeti. Danas je žalosno što su se zamijenile teze. Veće su patriote oni koji rata nisu ni vidjeli, nego oni koji su to sve preživjeli. Život bi svugdje bio lijep samo da ovi naši političari pomire stavove oko nekih važnih životnih pitanja“, kaže Habibović.

Veće su patriote oni koji rata nisu ni vidjeli, nego oni koji su to sve preživjeli: Munir Habibović

Nura Mustafić na putu smrti 1995. godine izgubila je tri sina i muža. Iako su zajedno krenuli u bijeg iz zaštićene zone Srebrenica, u jednom trenutku su se razdvojili. Nura je uspjela doći do slobodnog teritorija dok sinovi i muž nisu.

Nura Mustafić ove je godine prvi put krenula na "Marš mira" i svjesna je da će sve teško podnijeti, posebice dok bude prolazila pored mjesta gdje su njeni najmiliji stradali.

„Bježali smo zajedno. Nažalost sama sam došla u Tuzlu. Ove godine su došle takve emocije da bih prošla opet ovim putem. Prije nisam mogla ni zamisliti da dođem ovdje, a kamoli da idem. Ovo je trebao biti put spasa. Moja djeca su trebala doći. Ali nisu. Hoću li ja sada uspjeti izdržati, ne znam. I ne zanima me. Samo da znate kako je to bilo strašno. Dvojica sinova su mi bili ranjeni u Sandićima. I uzmu nas i stave u kamion. Međutim, uzeli su mi njih, otrgnuli mi ih i odveli“, ispričala nam je Nura.

Ovo je trebao biti put spasa. Moja djeca su trebala doći. Ali nisu: Nura Mustafić

Na "Marš mira" ove godine krenuli su ljudi iz različitih zemalja svijeta. Kažu da se o Srebrenici veoma malo govori, ali da se svakog jedanaestog srpnja institucije prisjećaju Srebrenice te zvaničnici simbolično taj dan nose srebrenički cvijet.

Ove godine na "Maršu mira" primjetan je velik broj mladih ljudi koji, kako su nam rekli, na ovakav način žele učiti o Srebrenici, budući da u školama u BiH se tek simbolično spominje Srebrenica. Samo zahvaljujući entuzijazmu nastavnika i profesora povijesti određene škole odvode svoje učenike u Memorijalni centar Potočari.

Očekuje se da sudionici "Marša mira" u Potočare stignu 10. srpnja u večernjim satima. Podsjećamo, petnaest tisuća Bošnjaka iz Srebrenice krenulo je bježati u srpnju 1995. godine prema slobodnoj teritoriji. Više od pola ih je stradalo, a mnogima posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.